KRALJEVO - Godinu dana je prošlo od nestanka moje Bilje. Ovo je bila najgora godina u mom životu, godina strepnje, godina tuge, godina pomešanih osećanja. Samo se nadam da mi je dete živo i zdravo, gde god da je otišlo.Ovako za Kurir počinje svoju ispovest Vesna Đorić, majka Biljane Đorić (19) iz Mataruške Banje, koja je nestala 2. decembra 2015. Zavet ćutanja
- Najgore od svega je to što od Patrijaršije ne mogu da dobijem potvrdu ili demanti tih sumnji. Još u aprilu sam im poslala dopis. Mesecima nije bilo odgovora, pa sam lično otišla u Patrijaršiju u Beogradu. Tamo sam klekla pred jednog sekretara i molila ga da mi kaže gde mi je dete. On mi je rekao da Crkva poštuje želje iskušenica, i ukoliko Biljana ne želi da se zna da je u manastiru, oni to ne mogu da kažu protiv njene volje. Crkva poštuje zavet ćutanja - očajna je Vesna.Samo da znam da je živaOna moli čelnike Crkve da joj kažu da li je njeno dete utočište našlo u manastiru.- Ne moraju da mi kažu u kom je manastiru. Samo da mi kažu jeste li ili nije kod njih. Da znam da li tragam u pravom smeru ili sam otišla na skroz pogrešnu stranu - kaže naša sagovornica.
Ostavila pasoš i mobilniDOĆI ĆE NEKO OVO DA UZMEBiljana je nestala pod nerazjašnjenim okolnostima. Ona je te večeri iz Kosovske Mitrovice do Kraljeva doputovala vozom. Na šalteru jednog kioska - menjačnice ostavila je pasoš i mobilni telefon rekavši: „Doći će neko ovo da uzme“. Nakon toga joj se izgubio svaki trag.