Traume iz najranijeg detinjstva imaju presudan uticaj na formiranje zločinačkih karaktera, pogotovo serijskih ubica. To važi i za čoveka koji je u periodu od 1930. do 1933. godine sejao smrt u gradu meraklija - Nišu. I Bogdan Vidanović, čiji su zločini sve doskoro bili zaboravljeni, rastao je u porodici u kojoj je otac, pogotovo u pripitim stanjima, iskazivao nasilnički karakter. Kao dete i Vidanović je, poput brojnih serijskih ubica, pokazivao sklonost ka mučenju životinja. Davio je piliće, iživljavao se nad tek rođenim kučićima i mačićima, povremeno palio komšijske ambare... Komšije su to smatrale uobičajenim dečjim nestašlucima.Po selima u okolini Niša Bogdan Vidanović proveo je mladost. U 21. godini života odlazi u vojsku. Skoro ceo Prvi svetski rat proveo je zatočen u bugarskom logoru. Nakon njegovog okončanja u Pirotu počinje da radi kao žandarm.
U tom gradu 1920. godine započinje emotivnu vezu s meštankom Danicom, kojom će se ubrzo i oženiti. Ona je udaju za Bogdana uslovila njegovom promenom zanimanja, na šta je on pristao. Napustio je žandarmeriju i zaposlio se na železnici kao mašinovođa.DOBAR RADNIK I DOBROĆUDNI KOMŠIJABogdan Vidanović je, kao i većina serijskih ubica, svoje zločine dugo i uspešno skrivao od najbližeg okruženja. Svi koji su ga poznavali kasnije su bili zaprepašćeni saznanjem da se iza nadimka „niški vampir“ skriva - kako su doslovce govorili - „pravo srculence od čoveka“...CEO TEKST PROČITAJTE NA PORTALU NEWSWEEK.RS
POGLEDAJTE BONUS VIDEO: