Mesto nastanka Gardune bio je Toledo, a španski istoričari tvrde da je reč o tajnoj organizaciji staroj 400 godina, koja je svojevremeno obavljala i prljave poslove za inkviziciju. Kada su Španci 1830-ih osvojili Napuljsko Kraljevstvo, skupa s njima je došla Garduna, kao preteča onog što je danas poznao kao jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u svetu.
Kao i sicilijanska mafija, i Kamora je u početku bila oruđe u borbi protiv stranih osvajača pa su njeni članovi bili pripadnici policijskih snaga, vojske, ali i drugih civilnih službi.
Kraljevski dekret
Prema legendi, ime Kamora nastalo je 1735. kada je u Napulju, koji će kasnije postati središte Kamore, kraljevskim dekretom osnovano osam kockarskih kuća. Sama reč kamora složenica je od riječi capo, što znači šef, i morra, što je ime napolitanske ulične igre. A ta se igra igrala tako da su tokom igre dve osobe istovremeno podizale ruke, a gomila koja ih je okruživala trebala je pogoditi konačan broj prstiju koji su pokazivali igrači. Kako su lokalne vlasti, prema legendi, zabranile igru, pojedinci su počeli plaćati igrače da ih upozoravaju na prolazak policije. Kamora se kao organizacija prvi put spominje 1820. i već je u to vreme stvarala veze s politikom, koje su opstale do današnjih dana.
Centralno mesto Kamore je Napulj, treći po veličini grad u Italiji te središte regija Kampanja. Razvoju kriminala i aktivnosti proizašlih iz njega u Napulju pogoduje i velika nezaposlenost na jugu Italije, a nije nebitan ni podatak da trećina školske dece u školu ide samo – povremeno. A dok ne idu u školu, organizovani kriminal ih koristi za svoje prljave poslove, kao što je distribucija droge ili pak od vožnje opasnog otpada za vrlo male naknade.
Takvi “radnici” za Kamoru su izuzetno profitabilni jer se ne bune zbog opasnih uslova rada ni izloženosti zdravstvenim rizicima.
Danas se smatra da Kamoru čini 131 klan koji broji 6.800 članova, a svoje aktivnosti, osim na jugu Italije, razgranala je i u ostalim delovima Italije te po SAD i Turskoj. U glavne aktivnosti kojom se Kamora bavi spada šverc drogom, pogotovo otkad se u novije doba povezala s albanskom i nigerijskom mafijom, te krijumčarenje cigareta, na kojem, prema nekim procenama, godišnje zaradi oko milijardu dolara.
Na vrhuncu svoje moći Kamora je bila početkom 20. veka, ali onda joj je država zadala udarac hapšenjem 20-ak bosova 1911., nakon čega se velik broj pripadnika organizacije iselio u SAD i tamo razgranao svoje poslove. Za razliku od Koza nostre, Kamora nije tako strogo hijerarhijski ustrojena, već je reč o klanovima koji su porodično povezani. Svaki klan ima svoje područje delovanja i štiti teritoriu, ali iako Kamora nije centralizovana, ipak među klanovima postoji minimalna koordinacija kako bi se izbegli sukobi. Ali uprkos tome, ponekad jedan klan pokuša da se proširi na štetu drugog, što dovodi do krvavih i brutalnih obračuna u kojima počesto stradaju i nevini ljudi.
Najkrvaviji rat između dva kamoristička klana vodio se u 80-ima i 90-ima godinama prošlog veka, kada se sukobio klan kojem je na čelu bio Karmine Alfieri i onog koji je predvodio Rafaele Kutolo. Prema policijskim statistikama, smatra se da je samo klan Alfieri u tom periodu odgovoran za 500 ubistava, a glavni ubica klana Domeniko Kuomo kasnije je priznao da je u tom desetogodišnjem krvavom periodu lično odgovoran za više od 90 ubistva.
Veze s politikom
Poput Koza nostre, ni Kamora ne može delovati bez političke zaštite pa je prodiranje u politiku jedan od glavnih ciljeva kamorističkih obitelji. Svoje političke veze koriste kako bi štitili svoje poslove, koje je detaljno pre nekoliko godina u svojoj knjizi Gomora opisao novinar Roberto Savjano. Savjano je kao niko pre njega razotkrio dobro čuvane mafijaške tajne opisavši kako Kamora u svojim prljavim poslovima počesto koristi decu i dečji rad.
Opisao je i koliki se novac obrće od zarade na zbrinjavanju toksičnog otpada, građevinskim poslovima te trgovini drogom. Nakon što je knjiga objavljena, Savjano se našao na Kamorinoj listi za odstrel, zbog čega i dan danas živi pod policijskom zaštitom na tajnim lokacijama s kojih se seli svakih nekoliko meseci. Ljutnja Kamore na Savjana ne začuđuje kada se zna da ta mafijaška organizacija pod svojom kontrolom ima i mlečnu i ribarsku industriju, trgovinu kafom i najmanje 2.500 pekara u Napulju. Svi navedeni moraju da plaćaju reket, na kojem se obrće veliki novac, a Savjanova knjiga i podaci koje je u njoj naveo ugrozile su to poslovanje.
Brutalnost te mafijaške organizacije dobro je poznata pa, iako se obračuni među klanovima događaju na javnim mestima i pred brojnim očevicima, niko kasnije nije voljan da svedoči o tome. Oni retki, poput Domenika Noviela, koji je 2001. svedočio o iznudi kojoj je bio izložen, zbog čega je sedam godina bio pod policijskom zaštitom, ubijen je samo nedelju dana nakon što je tražio da mu se zaštita ukine. Brutalna je to i krvava poruka koju javnost shvata, a mafijaško nasilje u više navrata osudili su i papa Benedikt XVI. kao i njegov naslednik papa Franja.
Svojevrsna žrtva Kamore, ako je verovati medijskim napisima, bio je i Dijego Armando Maradona, jedan od najvećih fudbalera u istoriji, koji je 1984. godine iz Barslone došao u Napulj. U tom se klubu zadržao do 1991. i s njim je osvojio dve titule prvaka Italije. No Mardona je, pokazaće se kasnije, zbog čega je i okončana jedna veličanstvena fudbalska karijera, imao problema s drogom, konkretnije sa kokainom, koji mu je, prema medijskim napisima, nabavljala Kamora. A Maradona je, navodno, čak bio umešan i u obračune mafijaških klanova pa je strah od Kamore bio razlog zašto je 1992. godine otišao ili pobegao, ako hoćete, iz Napulja u Sevilju.
(Večernji)
