Viktorijina tajna
Foto: Beta

Viktorijina tajna

Komentar dana -

Šta nam to donosi poseta Viktorije Nuland, pomoćnika državnog sekretara? Prvo da vidimo ko je Viktorija...

Ona je zadužena za Evropu (i Evroaziju) i ima značajna ovlašćenja u administraciji. Bila je ključni igrač u Ukrajini kad je u Kijevu došlo do prevrata, koji je imao ogromne geopolitičke posledice. Tad je na presretnutom snimku razgovora s ambasadorom u Kijevu rekla ono „Fuck the EU“, stavljajući na mesto značaj Brisela u ukrajinskoj krizi. Njen muž je Robert Kagan, istoričar i vodeći neokonzervativac, koji sebe više voli da nazove „liberalnim intervencionistom“. Neokonzervativci su uticajna ideološko-interesna formacija koja je kreirala ili uticala na kreiranje američke spoljne politike tokom proteklih decenija. Suština njihove ideološke priče je forsiranje ideje i prakse permanentne revolucije kojom se agresivno „promoviše“ demokratija i američki interesi. Obojene revolucije u funkciji jačanja američke moći i fokus na Rusiju su stubovi njihove politikeViktorija Nuland došla je u Beograd u posetu koja je najavljena i koja je imala definisan dnevni red, no isto tako postoje i specifičnosti. Došla je s listom standardnih američkih zahteva u vezi sa Kosovom i evrointegracijama posle bregzita, ali i akutnih u vezi sa Republikom Srpskom i odnosom s Rusijom. Vašingtonu se ne sviđa činjenica da je Srbija podržala Srpsku, a time i otežala pritisak na Dodika da se povuče sa vlasti. Viktoriju strateški zanima odnos Srbije prema Rusiji. Ona je zadužena za Evropu i Rusiju i ekspert je za Rusiju od svojih univerzitetskih dana, kad se bavila ruskom literaturom i kulturom, pa do prevrata u Kijevu, kad se bavila ozbiljnijim temama.Nju sigurno zanima sadržaj razgovora koje je Vučić vodio s Putinom, a koji su tajna i za Viktoriju. Ono što zanima američke stratege je kakva je šansa da u slučaju „krize“, a to znači još intenzivnijeg pritiska i jače podrške „patkama“, Vučić odluči da odigra na „rusku kartu“. Viktorija je došla u Srbiju da bi obezbedila da srpsko-ruski odnosi ne pređu „crvenu liniju“ koju toleriše Vašington. Pritisak na Srbiju u vezi sa tim se podrazumeva. No, isto tako su Amerikanci svesni da prevelik pritisak i uslovljavanje mogu gurnuti Srbiju jače prema Rusiji. A to je nešto što ni oni ne bi rizikovali.

Branko Radun, politički analitičar

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track