ZAGREB - Američka Nacionalna agencija za bezbednost (NSA) objavila je pre dve godine dokument u kom njeni eksperti na osnovu fonetske analize tvrde da predsednik SFRJ Josip Broz Tito nije rođen u zemlji čiji je doživotni predsednik bio i da mu srpsko-hrvatski jezik nije bio maternji, a danas jedan hrvatski stručnjak, za kog je samo rečeno da je direktor Instituta za hrvatski jezik i lingvistiku, tvrdi da ta analiza nije ispravna i da je Tito bio čist Hrvat.
Reč je o analizi Titovog govora iz 1977. godine pod naslovom "Da li je jugoslavenski predsednik Tito stvarno Jugosloven?", dokumentu u kom američka tajna služba na 3-4 stranice pokušava da odgovori na pitanje iz naslova, intrigi o kojoj se govori i piše više-manje već decenijama, pa je poprimila obrise legende. NSA je analizirala neka fonološka obeležja Brozovog govora: umekšavao je sonante l i n ispred vokala i, e: ljičnost, republjika, građanjima, pogljede i slično, a američki stručnjaci tvrde da toga nema u srpsko-hrvatskom, ali zato ima u ruskom, beloruskom, poljskom.
"Potpuno su pritom zanemarili činjenicu da će svako ko ikad ode u Zagorje, a ne mora da potegne čak do Kumrovca, dovoljno je da pređe preko Sljemena, čuti upravo takvo umekšavanje. Dakle, takvo generalizovanje i neznanje znak je površnosti i neupućenosti u dijalektnu sliku hrvatskog jezika. Manji deo analize obuhvata neke morfosintaksičke pogreške koje izvorni govornik ‘srpsko-hrvatskog’ po njima zasigurno ne bi načinio, npr. ‘sa domaćinama’, ‘između dve zemalja’, ‘u razgovorim’, ‘došlo su do izražaja’. Za izvornog govornika kajkavskog narečja, koji se sa standardnim jezikom onoga doba suočio verojatno tek u školi i s mukom ga učio, takve su pogreške praktički zanemarive i ni na koji način ne mogu da budu dokaz u prilog tvrdnji o Brozovom stranom poreklu", navodi on.
Navedeni su i izrazi "mogućno" i "nebezbednost", koje Broz upotrebljava, a koje američki "analitičari" navode kao dokaze svoje teorije, što je krajnje neozbiljno jer su to izrazi koji su svojstveni srpskom jeziku (kao i reči "uopšte", "opština", "sprat", "uslov" i druge koje je upotrebljavao), koji je sigurno uticao na njegov govor.
Hrvatski stručnjak posebno se okomio na to što su se američki obaveštajci pozivali na jednu izjavu Draže Mihailovića, koji je Tita sreo 1941. i posle razgovora zaključio da Tito tako čudno govori kao da je Rus - njegov gornjosutlanski dijalekt verovatno mu je bio potpuno nerazumljiv, tvrdi on.
Jezički je nesporno da je Josip Broz bio pravi kajkavac iz Zagorja, konkretno iz Kumrovca na Sutli, a i da je jezik kojim je progovorio bio kajkavski i da nikako nije mogao biti podmetnuti Rus, Poljak, Nemac ili bilo ko drugi, tvrdi direktor Instituta za hrvatski jezik i lingvistiku. Kao glavni dokaz za svoju tvrdnju on navodi akcente u Titovom govoru.
Akcenti se nesvesno usvajaju u najranijoj fazi ovladavanja jezikom i trajno ostaju u jezičkom kodu i podsvesti. Za kajkavski dijalekt Titovog kraja karakteristična su tri akcenta: kratkosilazni, dugosilazni i hrvatski akut (poseban dug zavinut akcenat koji postoji isključivo u hrvatskim narečjima). Baš je upotreba tog hrvatskog akuta najjači dokaz Brozove pripadnosti kajkavskom narečju. Broz ga nepogrešivo izgovara u brojnim rečima: interesira, Hrvăt, šupiran, razočăran, okupira, măla, izrăzim itd.
Poznato je da ruski i poljski nemaju tonski akcenat i da razlikuju samo dva akcenta i to u kvantitativnom smislu -dugi i kratki. Onakve akcenatske nijanse koje Broz poznaje ne mogu da nauče ni vrhunski strani dijalektolozi, a i ako nauče ponešto, onda je to na nivou prepoznavanja, nikako na nivou interpretacije, posebno ne u spontanom govoru.
Hrvatski stručnjak dalje dokazuje da ostale odlike govora Josipa Broza dokazuju da je on zaista iz Kumrovca -l često ne prelazi u -o u glagolskom pridevu radnom (bil sam, zaspal je, prošel sam...), redovno je obezvučavao konsonante na kraju reči (otkaz-otkas, Broz-Bros, grad-grat...), -lj gotovo nikad nijee izgovara kao sliven glas (vol-ja, zeml-ja...), početno -nj uglavnom je izgovarao kao -n. To su sve tipično kajkavske jezičke odlike.
"Svi ti brojni kajkavski izrazi potvrđuju da nema nikakva jezikoslovnog, ali ni logičkog objašnjenja kako bi u spontanom govoru sa svojih 80-ak godina mogao da ih koristi neki Rus ili Poljak, koji je Broza, navodno, zamenio negde s 20-ak godina. Želimo li, dakle, odrediti Titovo poreklo, ne ulazeći u podlogu njegovih navodnih sposobnosti (mačevanje, jahanje, ples, muziciranje na klaviru i šta sve ne), najpouzdaniji način je jezička analiza. Ona gotovo savršeno precizno može da nam potvrdi da je Broz upravo onaj za kog se celog života izdavao: Zagorac iz Kumrovca na Sutli", tvrdi hrvatski stručnjak.
(Jutarnji.hr)
