Podaci Instituta za genetički inženjering i biotehnologiju u Sarajevu i Zavoda za sudsku medicinu u Banjaluci dokazuju da je veliki broj slučajeva u kojima analiza DNK uzoraka potvrđuje muškarčeve sumnje u očinstvo.
U Sarajevu se godišnje u proseku obradi oko stotinu zahteva za utvrđivanje očinstva, a među onima koji to traže ima osoba iz svih društvenih slojeva.
"Bude tu običnih radnika, nastavnika, ali i nezaposlenih, poznatih i nepoznatih osoba u javnosti, a svima je zajamčena anonimnost", kaže Jasmina Hindija-Čakar, DNK analitičar. Tokom 2016. godine u sarajevskom institutu obrađeno je 50 zahteva za DNK analizu i utvrđeno je da svaki peti muškarac nije biološki otac deteta.
"Imali smo dosta mučnih situacija. Događalo se da ljudi prožive ceo život ne znajući da nisu pravi roditelji svog deteta", priča Hindija-Čakar. U Institutu za genetički inženjering i biotehnologiju rade čak i analizu DNK uzoraka preminulih osoba, opet da bi se utvrdilo očinstvo. To obično u slučaju spora oko nasleđivanja imovine preminulih.
U banjalučkom Zavodu za sudsku medicinu imaju još zanimljivije rezultate. Branka Zorić, DNK analitičarka, kazala je kako statistika pokazuje da tamo svaka treća analiza pokazuje da osoba koja ju je zatražila zapravo nije biološki otac svog deteta.
"Imamo slučajeva kada analizu traže i muškarci od 70 ili 80 godina", kazala je Zorićeva.
Suočavanje sa sumnjama na preljubu u BiH košta 250 konvertibilnih maraka (127 evra) po osobi, a ukoliko analizu "u paketu" zatraže otac, majka i dete, cena je 700 KM (358 evra).
AKO JE ZA UTEHU
Izvesna uteha za muškarce u BiH je to što nisu ni bolji ni gori od regionalnog proseka kada je reč o seksualnim avanturama s vidljivim posledicama. Statistika pokazuje da u Hrvatskoj takođe svaki peti muškarac zapravo nije otac detetu kojem je službeno roditelj, a u Srbiji je to slučaj kod svakog trećeg muškarca koji se podvrgne proverama očinstva.
(Jutarnji.hr/Dnevni avaz)
