"Ono što smo želeli da pokažemo, uvek smo napravili i postigli. Takvi smo još od 1910. godine, kada je Dragutin Karlo Novak prvi u Hrvatskoj poleteo avionom konstruktora Slavoljuba Penkale sa vojnog vežbališta u Črnomercu", ponosan je Čurčić.
Čedomira su oduvek privlačili avioni, sanjao je o tome da postane pilot. Kao gimnazijalac zagrebačke Prve muške realne gimnazije 1942. godine je otišao na sarajevski Butmir na pilotsko-jedriličarski tečaj. "Te godine sam postao pilot jedrilice. Kao što znate, tada je postojala Nezavisna Država Hrvatska pa sam samim time leteo za njih", kaže Čedomir.
Nakon raspada Nezavisne Države Hrvatske, Čedomir prelazi u vazduhoplovstvo Jugoslavije. 1945. godine okuplja najbolje pilote za razvoj sportskog vazduhoplovstva. Nakon oslobođenja Zagreba 15. juna 1945. godine Čedomir je pozvao pilote i vazduholovce NDH, RAF-a i partizanske Jugoslavonske narodne armije koje je ranije poznavao te je organizirao prvi sastanak u Zagrebu.
"Formirali smo prvu jedriličarsku grupu i tad je počeo rad i kontinuiran razvoj sportskog vazduhoplovstva u Hrvatskoj, iz čega je nastao Aeroklub Zagreb", kaže Čedomir. Nisu imali problema sa pripadnošću i nacionalnošću jer su znali da u statutu Svetske vazduhoplovne federaciije (FAI) piše da se sportske organizacije ne smeju da bave politikom ni biti produžena ruka bilo koje političke stranke.
"Jedan pukovnik jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva 1946. godine me pozvao na razgovor. U to doba sam imao 22 godine. I pita on mene znam li koje sam sve to ljude okupio oko sebe. Ponosno sam rekao da znam. I rekao sam da garantujem sa svakog od njih. Znam da su neki došli iz NDH-a ali ustvari ja sam bio njihov zaštitnik jer su oni iz entuzaijazma letjeli a ne iz ideloških razloga", rekao je Čurčić.
Čedomir se u svojoj vazduhoplovnoj karijeri susreo s puno važnih ljudi u to vrijeme, a jedan od njih je i Josip Broz Tito. "Mene su izabrali da ću na Belom dvoru na Dedinju predati Titu štafetu. Kako bi se pripremio, stigao sam u Beograd dan ranije. Nazvao sam jednog generala ratnog vazduhoplovstva. Pitao sam ga što ću ja reći Titu. On mi kaže: “Ne predajem ja štafetu Titu, predaješ ti, reci šta god ti hoćeš”. Razmišljao sam šta ću mu reći, ali to ću ostaviti za sebe.
Nakon što smo obavili predaju, Tito nas je sve poveo u salu gdje je bio švedski stol kako bi nas počastio. I tako mi uđemo u salu, a konobar je Titu privukao stolicu. Ja sam hodao uz Tita, te je i meni privukao stolicu da ja sjednem pored njega. Kako mi je uvijek radio kliker, nisam sjeo kraj njega, nego sam obišao stol i sjeo nasuprot Tita, priča Čurčić. Dodaje kako je hrana na švedskom stolu bila samo za prigristi, no na Titovom tanjuru je bio pečeni odojak.
"Gledao sam njegov tanjur i on je odjednom uhvatio moj pogled. Kazao mi je: “Uzmi, slobodno uzmi”. S oduševljenjem sam uzeo komad pečenog odojka iz Titovog tanjura. Mogu reći da sam jedini pojeo Titovu porciju hrane - kazao je Čurčić te napomeno da je to bilo 1952 godine.
(24 sata.hr)
POGLEDAJTE BONUS VIDEO:
SILA 6.epizoda: Ovo je novi jastreb u srpskom jatu!
