EMOTIVNO PISMO ZORANNAH: 7 godina kasnije šetam istom stazom a sve je drugačije
Foto: Printskrin Instagram

Uspomene

EMOTIVNO PISMO ZORANNAH: 7 godina kasnije šetam istom stazom a sve je drugačije

Stars -
Zorana Jovanović, poznatija kao Zorannah, uvek izgleda kao vrlo vesela i ispunjena devojka, ali kada ostane sama nije baš tako.

To je pokazala i otvorenim pismom na društvenim mrežama u kom objašnjava da njen život uopšte nije lak ali da se bori da ide dalje.

Svoju emotivnu poruku napisala je uz zajedničku fotografiju sa majkom koju je nedavno izgubila, a posvećena je kako njoj tako i ocu kog je izgubila pre 5 godina.

"Od nekih stvari možeš da bežiš ali ne možeš da pobegneš. Najlepša moguća stvar su uspomene sa ljudima koji više nisu tu. Bole, naravno da bole ali svi ćemo mi jednog dana nestati. Neki pre, neki posle, neki pre vremena, neki su tu i više nego što treba. O njoj ne pričam mnogo ne zato što nemam potrebu nego zato što pričam sa njom svakoga dana. Nisam tip osobe koji će da se sažaljeva jer u 25 godina nema roditelje. Uvek moze gore", započela je svoju emotivnu poruku ova modna blogerka.

"Postoje majke koje su u 25 izgubile svoje dete, postoje deca koja nikada nisu upoznala mamu ili tatu. Ja sam imala tu sreću da 25 godina provedem pored žene koja je uložila celu sebe u mene. Dala mi je sve što je mogla, naučila me je pravim vredostima, stavila me je na noge i pokazala mi kako da tu ostanem. 25 godina sam učila od nje kako treba i kako ne treba, 25 godina sam imala podršku za sve što mi je palo na pamet. 25 godina sam imala oslonac u životu. Da li imam pravo da kukam? Nemam jer neki nemaju luksuz da imaju roditelje ni toliko. Zato razmislite dva puta kada krenete da kukate o svom životu. Uvek ima neko kome je teže i ko je u goroj poziciji."

A photo posted by @zorannahsmum on Jul 21, 2014 at 6:30am PDT

Zorana se onda prisetila bezbrižnog perioda kada su njeni roditelji bili pored nje.

"Ja sam srećna ćerka jer sam imala svoju majku 25 godina i svog oca 20. Ova slika je nastala baš u ovom gradu, pre više od 7 godina. Tada sam bila jako bezbrizna i glupa. Živela sam u svom balonu za koji nisam znala da može da eksplodira i da će eksplodirati samo 2 godine kasnije. Ali pucanja se ne treba plašiti, ono izvuče najbolje iz vas. Danas, 7 godina kasnije, šetam sama tom istom Petom Avenijom kojom sam mlatila maminom karticom misleći kako nikada neću morati da imam svoju jer bože moj šta će mi kad imam njenu, trošim svoje pare koje sam sama zaradila i sećam se koliko me je jako grlila i volela. I dalje me voli i čuva, to što fizički više nije ovde ne znači da je nema. I to što ja ne pričam o njoj javno ne znači da je volim manje i da mi ne nedostaje. Samo smatram da nemam prava da kukam jer imam divan život zahvaljujući mojim roditeljima koji su mi pokazali kako dobar život izgleda i naučili da moram da radim za njega. I ne ovo nije bila najgora godina u mom životu, čak šta više bila je jedna od najboljih kada sam konačno shvatila ko sam i šta sam i šta želim."

Od nekih stvari mozes da bezis ali ne mozes da pobegnes. Najlepsa moguca stvar su uspomene sa ljudima koji vise nisu tu. Bole, naravno da bole ali svi cemo mi jednog dana nestati. Neki pre, neki posle, neki pre vremena, neki su tu i vise nego sto treba. O njoj ne pricam mnogo ne zato sto nemam potrebu nego zato sto pricam sa njom svakoga dana. Nisam tip osobe koji ce da se sazaljeva jer u 25 godina nema roditelje. Uvek moze gore. Postoje majke koje su u 25 izgubile svoje dete, postoje deca koja nikada nisu upoznala mamu ili tatu. Ja sam imala tu srecu da 25 godina provedem pored zene koja je ulozila celu sebe u mene. Dala mi je sve sto je mogla, naucila me je pravim vredostima, stavila me je na noge i pokazala mi kako da tu ostanem. 25 godina sam ucila od nje kako treba i kako ne treba, 25 godina sam imala podrsku za sve sto mi je palo na pamet. 25 godina sam imala oslonac u zivotu. Da li imam pravo da kukam? Nemam jer neki nemaju luksuz da imaju roditelje ni toliko. Zato razmislite dva puta kada krenete da kukate o svom zivotu. Uvek ima neko kome je teze i ko je u goroj poziciji. Ja sam srecna cerka jer sam imala svoju majku 25 godina i svog oca 20. Ova slika je nastala bas u ovom gradu, pre vise od 7 godina. Tada sam bila jako bezbrizna i glupa. Zivela sam u svom balonu za koji nisam znala da moze da eksplodira i da ce eksplodirati samo 2 godine kasnije. Ali pucanja se ne treba plasiti, ono izvuce najbolje iz vas. Danas, 7 godina kasnije, setam sama tom istom Petom Avenijom kojom sam mlatila maminom karticom misleci kako nikada necu morati da imam svoju jer boze moj sta ce mi kad imam njenu, trosim svoje pare koje sam sama zaradila i secam se koliko me je jako grlila i volela. I dalje me voli i cuva, to sto fizicki vise nije ovde ne znaci da je nema. I to sto ja ne pricam o njoj javno ne znaci da je volim manje i da mi ne nedostaje. Samo smatram da nemam prava da kukam jer imam divan zivot zahvaljujuci mojim roditeljima koji su mi pokazali kako dobar zivot izgleda i naucili da moram da radim za njega. I ne ovo nije bila najgora godina u mom zivotu, cak sta vise bila je jedna od najboljih kada sam konacno shvatila ko sam i sta sam i sta zelim @zorannahsmum

A photo posted by Zorana Jovanovic (@zorannah) on Nov 29, 2015 at 12:37pm PST

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja