ČUDA IZ SRPSKE ISTORIJE: PRVI ETNO-PORNIĆ: Turci oterani vradžbinama, Miloš darovao Srbima trobojku

7 malo poznatih priča iz prošlosti

ČUDA IZ SRPSKE ISTORIJE: PRVI ETNO-PORNIĆ: Turci oterani vradžbinama, Miloš darovao Srbima trobojku

Društvo -
Na mestu gde je potpisan Karlovački mir podignut je hram nazvan Kapela mira 1817, a istočna vrata su zazidana da bi se “uvračalo” da se turska vojska više nikada ne vrati

Kad se pažljivo sabere i oduzme, ispada da Srbija nije sebi obezbedila neko istaknuto mesto u istoriji svetske diplomatije. A opet, malo se zna da su baš na ovim prostorima, ovde kod nas, izmišljeni pregovori za okruglim stolom.Napad na BečOva priča počinje kada je turski sultan Mehmed IV, opijen pobedama u nekim manjim bitkama, rešio da iskoristi trenutnu neslogu među evropskim zemljama i napadne Austriju. Godine 1683. poslao je velikog vezira Kara Mustafu na Beč. Ovaj se lako probio do Beča i opkolio ga vojskom.Bilo je pitanje dana kada će stanovnici opsednutog grada da se predaju, kada im je u pomoć pristigla vojska hrišćanskog saveza koju je predvodio poljski kralj Jan Sobjeski. Kara Mustafa je potučen do nogu, opsada razbijena, a Turci su se dali u beg. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i Poljsku na nove napade na Turke. U poteri za njima, Austrijanci su se spustili duboko na Balkan i uvukli Srbe u svoj savez, a kad se ratna sreća okrenula i Bečlije morale da se povuku 1690. godine, za njima su krenuli i Srbi u Veliku seobu za Arsenijem Čarnojevićem. Ali to je druga, tužnija priča.Turski napad na Beč i kontranapad koji je usledio nazvani su Velikim bečkim ratom, koji je okončan 1699. godine mirom potpisanim u Sremskim Karlovcima.Rat je bio iscrpljujući: Austrija, Poljska i Venecija bile su pred bankrotom i morale su da obustave operacije, a Turskoj, koja je na bojnom polju trpela poraz za porazom, pretilo je proterivanje iz Srbije i Bosne. Ali nijedna od ovih sila nije htela da ustupi pred ostalima, pa su posrednici imali pune ruke posla.Ideja lorda PedžetaIspostavilo se da je najveći problem bio “ko će kod koga doći” na pregovore, odnosno kojim će redosledom pregovarači ući u salu. Posle dugog ubeđivanja, nađeno je ovakvo rešenje: sastanak neće biti održan ni u jednom od postojećih zdanja, nego će za konferenciju o miru biti podignut šator sa četiri ulaza kroz koje će diplomatski predstavnici Turske, Austrije, Venecije i Poljske ući istovremeno. Po istom principu, da niko ne bi mogao da se smatra povlašćenim, sto za kojim će se razgovarati biće okrugao. Izgleda da je sve ovo smislio lord Pedžet iz Engleske, koja se, uz Holandiju, prihvatila da posreduje u sklapanju mira.Pregovori su trajali puna 72 dana, od 26. oktobra 1698. do 26. januara 1699. godine. Sve četiri strane pokazale su veliku nepopustljivost, ali su za dužinu razgovora bile odgovorne i vremenske prilike. Kad je već crtanje mapa osvojenih i izgubljenih teritorija iz jeseni ušlo u zimu, Sremske Karlovce je jedne noći zahvatila snežna oluja. Logor u kom su bile smeštene delegacije s pratnjama, ukupno oko 150 duša, osvanuo je zavejan, a pod teretom snega srušio se i onaj šator sa četiri ulaza. Pregovori su nastavljeni tek kad je na njegovom mestu podignuta drvena baraka sa četvoro vrata!Simbolično zidanjeNa mestu gde je potpisan Karlovački mir petrovaradinski franjevci su uredili bogomolju, da bi karlovački katolici 1817. godine podigli hram pod nazivom Kapela mira. Istočna vrata na njoj su zazidana kako bi se “uvračalo” da se turska vojska više nikada ne vrati... Tako je i bilo: Karlovačkim mirom su viševekovni osmanlijski snovi o prevlasti islama na teritoriji Evrope konačno srušeni. Na migrante tada niko nije mislio.

Miloš Srbima darovao trobojkuProtiv toga da mlada kneževina dobije zastavu istu kao što je ruska pobunili su se i Rusi i Turci, pa je knez u očaju rekao: “Okreni je, bre, naopačke!”Prvi crtež nečega što se može smatrati srpskom zastavom nastao je u 14. veku. Autor je Anhelino Dulsert, koji je prikazao zastavu koja se kod nas, jer se vije nad Skopljem, smatra zastavom cara Dušana. Žuta je i na njoj je predstavljen crveni dvoglavi orao.Vojni barjaciTokom srednjeg veka na našim prostorima se koriste samo vojne zastave. Tek nakon početka Prvog srpskog ustanka, tačnije od 1806, javljaju se manje-više ujednačene zastave. Na njima su dva štita sa krunom: na jednom štitu je krst sa ocilima, a na drugom veprova glava probodena strelom. Ni one se nisu dugo zadržale u upotrebi, pa je već Drugi srpski ustanak 1815. Miloš Obrenović digao pod belim barjakom sa crvenim krstom, simbolom hrišćanstva.A upravo je Miloš “odgovoran” za današnji izgled zastave Srbije. U borbi za samostalnost srpske države i, naravno, za samostalnost u vladanju tom državom, on je u Sretenjski ustav, donet 1835, ubacio odredbu da je srpska zastava trobojka koju čine crveno, belo i plavo polje. Kombinacija tih boja inače je izvorno sa holandske zastave. U toj zemlji je izvesno vreme proveo ruski car Petar Veliki pre nego što se vratio u otadžbinu da udari temelje ruske države. Posle toga, plavo-belo-crvena kombinacija postala je simbol panslavenstva. Na svoje zastave stavile su je sve slovenske zemlje, osim Poljske. Ali kad je to Sretenjskim ustavom učinila i Srbija, Rusi i Turci su i Ustav i zastavu dočekali na nož. Turci su zastavu uopšte smatrali simbolom samostalnosti, a Ruse je trobojka podsećala na ideje Francuske revolucije. Miloš je računao da mu je podrška Rusa važnija, pa je to pokušao da reši onako kako je rešavao većinu svojih problema - podmićivanjem. Ruskom konzulu u Beogradu poslao je na dar zlatni pehar ukrašen dijamantima i dragim kamenjem. Konzul je poklon primio, ljubazno zahvalio - ali dozvolu za trobojku nije dao.Uporan kakav je bio, Miloš se zatim obratio sultanu. Ovaj je ostao pri negativnom odgovoru, a ruski konzul se uvredio što im je predloženo da srpska zastava bude kao i ruska: u beloj, plavoj i crvenoj boji. Iznerviran, lukav ili očajan, tek Miloš je rekao sultanu: “Okreni je, bre, naopačke!” To je prihvaćeno i Srbija je dobila zastavu s novim rasporedom boja: crveno, plavo i belo.ZvezdiceTurci, međutim, nisu tek tako pristajali da se zemlje pod njihovom vlašću kite svojim zastavama. Milošu su uz zastavu postavili i jedno “sitno” ograničenje: može da je koristiti samo kao barjak za flotu. Srbija ni tada nije imala more, flotu još manje, pa je to značilo da Miloš svoju s mukom izvojevanu trobojku može da razvije samo na Moravi... Osim toga, Turci su zahtevali da se na zastavu stave oznake vazalstva - četiri zvezdice. Miloš se složio jer nije ni mogao drugačije. Ali na trobojku je prišio toliko male zvezdice da se gotovo nisu ni videle. Te barjake sa zvezdicama ionako je koristio samo u prisustvu turskih velikodostojnika.U drugim prilikama razvijao je trobojku, istina sa zvezdicama koje su označavale vrhovnu vlast sultana, ali i sa velikim državnim grbom u sredini, iako za to nije imao dozvolu ni on ni drugi vladari posle njega. Zvezdice su uklonjene sa naše državne zastave 1878, nakon Berlinskog kongresa, na kom je Srbija dobila nezavisnost.

MITO ZA RUSAMiloš je računao da mu je podrška Rusa važnija, pa je to pokušao da reši onako kako je rešavao većinu svojih problema - podmićivanjem. Ruskom konzulu u Beogradu poslao je na dar zlatni pehar ukrašen dijamantima i dragim kamenjem. Konzul je poklon primio, ljubazno zahvalio - ali dozvolu za trobojku nije dao

Poštansku razglednicu izmislili Srbi Prvu ilustrovanu dopisnicu napravili su geodetski oficir Petar Manojlović iz Srbobrana i njegov prijatelj i pesnik Jovan Jovanović Zmaj

DopisniceAli pođimo redom... U drugoj polovini 19. veka pošte nekih zemalja izdale su dopisnice ili dopisne karte. To je bilo parče kartona sa odštampanom markom kao dokazom da je kupovinom dopisnice plaćena i poštarina. Za razliku od pisama u koverti, poruke na dopisnicama bile su vidljive svima, ali su zato bile jeftinije od pisama.Geodetski oficir u austrougarskoj vojsci Petar Manojlović iz Srbobrana bio je poznati crtač, tehničar i kartograf. Poslom je često boravio u Beču, gde je pesnik Jovan Jovanović Zmaj štampao satirični list Zmaj, zbog čega je i dobio taj nadimak. Manojlović i Jovanović bili su prijatelji, pa je kartograf pesniku predložio da mu izradi crteže za specijalne ilustrovane dopisnice radi obavljanja kraće prepiske redakcije sa čitaocima.Somborski istraživač Mile Vojinović jednom prilikom je objasnio: “Manojlović je idejnu skicu pripremio krajem 1870. Kada je njegov crtež odobrila redakcija Zmaja, izrada razglednica u bakrorezu poverena je poznatom bečkom rezbaru Valdhajmu, koji je naručenu količinu predao redakciji početkom aprila 1871. Ova prva ilustrovana dopisnica u svetu imala je sve karakteristike razglednice u današnjem smislu: sliku na prednjoj strani sa određenim prostorom za adresovanje, odnosno poštansku marku, dok je poleđina karte ostavljena prazna za saopštenja.”Ko je prvi primio ovakvu razglednicu, ostalo je nepoznato, ali je 1963. godine pronađena razglednica koja je 19. maja 1871. godine predata na pošti u Beču, za Dimitrija Manojlovića, advokata iz Sombora i strica autora razglednice Petra. I to je sasvim dovoljno da se Petrov i Zmajev rad smatra prvom razglednicom na svetu.OdbijenaAli to nije sve. Njen adresat odbio je da je primi! Petar Manojlović je, naime, na prvoj razglednici naslikao zmaja sa raširenim krilima, kome iz čeljusti sevaju munje a iz nozdrva izlazi oganj, dok u kandžama drži jednu povijenu traku za adresu primaoca. Ispod zmaja se na jednoj strani vidi Istanbul sa džamijama, a na drugoj zidine Moskve sa kupolama pravoslavnih crkava. U sredini, između Moskve i Istanbula, prikazan je deo mora s lađama, među kojima je i parobrod sa grbom tadašnje Kneževine Srbije! Čitava slika je simbolizovala ujedinjavanje slovenskog življa u istočnom delu Evrope, na šta Beč nije gledao blagonaklono.Zato se advokat Dimitrije Manojlović, kad mu je razglednica sa ovakvim sadržajem stigla, uplašio političkih komplikacija. Precrtao je u svojoj adresi reč “Sombor” i vratio razglednicu pošiljaocu, redakciji Zmaja, sa propratnim tekstom: “Ja sa zmajem nikakva posla neću da imam - ne prima se.”Ova razglednica jedini je primerak iz celokupnog tiraža i njeno otkriće izazvalo je veliku pažnju kolekcionara. Jedan Belgijanac, koji nije želeo da mu se zna ime, kupio ju je 1963. godine.

NAJSTARIJA RAZGLEDNICAKo je prvi primio razglednicu, ostalo je nepoznato, ali je 1963. godine pronađena razglednica koja je 19. maja 1871. predata na pošti u Beču, za Dimitrija Manojlovića, advokata iz Sombora i strica autora razglednice Petra. Ali Dimitrije je odbio da je primi

Škole za slepe guslare U Irigu je skoro 300 godina radila škola za guslare, ali su je carske vlasti zabranile jer su se pevale pesme kojima su veličani srpski junaci Poželjne mladoženje Tužna priča Pere Dmitrova

GOTIVAN I KEVAPoput drugih zatvorenih društvenih grupa, i guslari su imali svoj žargon, nazvan gegavački. Neke reči gegavačkog, kao što su gotivan - dobar i keva - majka i danas se koriste!

Kralj i telegram Zbog toga što je činovnik u Pešti objavio ljubavnu poruku srpskog vladara, Milan Obrenović je tražio da se svi beogradski telegrafisti otpuste Razvod Hitan premeštaj

TRANSFERDa bi sačuvali telegrafiste, vlasti su im dale ukaz o premeštaju u Majdanpek, Aleksinačku (Soko) Banju, Aleksandrovac, Brus, Kučevo i Aranđelovac. Rok da se presele u novo mesto službovanja bio im je 24 sata, a ako se posle toga zateknu u Beogradu, smatraće se da su sami dali otkaz

Prvi Srbin u porno-filmu nosio je šajkačuSnimanje filmova sa scenama seksa počelo je čim je izmišljena kamera, a prvi “etno-pornić” snimljen je u nekoj šumadijskoj kući i nazvan “Bugarin”Prvi film snimila su 1895. godine braća Luj i Ogist Limijer, a samo nekoliko godina kasnije ljudi su uočili su mogućnosti novog medija u zadovoljavanju najnižih niskih strasti - snimljeni su i prvi erotski i porno filmovi.Bioskop “Kosovo”I kao što su Limijerovi filmovi u Srbiju stigli samo šest meseci posle premijere u Parizu, tako nismo mnogo čekali ni na ove druge. Većina je uvezena iz Beča i Pariza. Erotski filmovi prikazivani su na zatvorenim seansama u bioskopima i po kućama viđenijih ljudi koji su posedovali projektore. Projekcije su organizovane i po bordelima, poput onog koji se u Beogradu nalazio na mestu današnjeg hotela “Union”, u Kosovskoj ulici. Odmah u komšiluku, gde je sada Muzej Kinoteke, pre Drugog svetskog rata bio je bioskop “Kosovo”, u kome su prikazivani pornografski filmovi, ništa čedniji od današnjih. Srbija je, naravno, i tada bila svet, pa su uskoro snimljeni i domaći erotski i pornografski filmovi. Imena većine glumica i glumaca nisu nam poznata, a ni reditelji se nisu potpisivali. Ali u ono vreme za proizvodnju filma bila je potrebna komplikovana i skupa tehnika, koju nije imao bilo ko, pa se pretpostavlja da su prve “golišave” scene u Srbiji “u slobodno vreme” snimili pioniri domaće kinematografije, poput Koste Novakovića, autora melodrame “Grešnica bez greha”, i Mihajla Al. Popovića, tvorca epopeje “S verom u Boga”.Erotska zvezda evropskog ranga bila je slovenačka glumica Ida Kravanja, poznatija kao Ita Rina. Proslavila se filmom “Erotikon” (1929). Francuski katolički teolog opat Betlem pisao je o njoj: “Ita je voljna i ubrzo vidimo dvoje mladih ljudi - kako da se najbolje izrazim? - kako leže u krevetu nameštenom samo za Džordža. Prvo leže jedno pored drugoga, a zatim jedno na drugome... Lice svakog protagoniste prikazuje se posebno i u krupnom planu, naročito Itino lice, i u njemu gledalac bez sumnje prepoznaje uzbuđenje, zatim izraz strepnje pomešan sa čežnjom, zatim bol i na kraju... Crvenim dok opisujem ove prizore.” Ita Rina se docnije udala za srpskog inženjera Miodraga Ðorđevića, prešla u pravoslavlje i uzela ime Tamara.Narodna nošnjaA prema onome što je programski direktor Jugoslovenske kinoteke Dinko Tucaković (1960-2013) rekao u jednom intervjuu 2007. godine, jedan od naših najvećih kolekcionara predratnih pornografskih filmova bio je profesor kamere na FDU Vladeta Lukić. Njegova kolekcija od šezdesetak naslova čuva se u Muzeju Jugoslovenske kinoteke, a u njoj je i naš prvi “etno-pornić”, koji se u svetu prikazivao pod nazivom “Bugarin”, iako je reč o srpskoj produkciji. Tucaković, koji ga je gledao, pričao je da “Bugarin” traje 12 minuta, da se seks dešava u nekoj šumadijskoj kući, a da glumac “radi radnju” opremljen šajkačom i opancima. Manje je poznato, rekao je tada Tucaković, da postoji i pornografski film u kom se pojavljuje supruga Miroslava Krleže Bela. Ona je inače bila pozorišna glumica, a partner u tom filmu joj je nepoznati, brkati muškarac. Svojevremeno je zbog tog snimka nastala velika gužva, pošto je Krleža bio Titov prijatelj i savetnik.

KRLEŽINA ŽENAPostoji i pornografski film u kom se pojavljuje supruga Miroslava Krleže Bela. Ona je inače bila pozorišna glumica, a partner u tom filmu joj je nepoznati, brkati muškarac. Svojevremeno je zbog tog snimka nastala velika gužva, pošto je Krleža bio Titov prijatelj i savetnik

Srbi prepustili ruskog cara ubicama Srpski dobrovoljački odred u Rusiji hteo je da 1918. spase svrgnutog vladara, ali su ipak odlučili da se ne mešaju u “ruske stvari” Boljševici i car Nisu znali šta da rade

ZABRANA MEMOARAJovan Jovanović bio je dobrovoljac u Rusiji, a po kraju rata vratio se u Kladovo i doživeo duboku starost. Posle Drugog svetskog rata štampao je svoje memoare, ali su ih komunističke vlasti zabranile. Samo je Jovanovićev unuk sačuvao jedan primerak knjige “Prelamanje istorije u 20. veku”

Sledeće subote: 7 priča o memoarima slavnih Srba

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track