SPREMAN ZA AVANTURU ŽIVOTA: Ivan (46) iz Šida kreće biciklom za Moskvu! Čeka ga 2.500 kilometara
Foto: Privatna Arhiva

Avanturizam u krvi

SPREMAN ZA AVANTURU ŽIVOTA: Ivan (46) iz Šida kreće biciklom za Moskvu! Čeka ga 2.500 kilometara

Društvo -

Sve što je potrebno Ivanu Mladenoviću (46) iz Šida da bi ostvario svoje snove je dobar bicikl. Ovaj neustrašivi sredovečni muškarac, nekadašnji rukometaš pre dve godine se prvi put uputio na put biciklom do Ostroga, a sada se sprema na najveću avanturu do sada - biciklom do Moskve! Usput će stati u Minsk, kako bi bodrio našu rukometnu reprezentaciju na utakmici sa Belorusijom.

Poslednje četiri godine razmišljao je o tome da se upusti u avanturu biciklom i da mu to postane jedino prevozno sredstvo. U svojoj ideji je uvek bio usamljen, njegove prijatelje nije zanimalo da putuju sa njim pa je tako pre dve godine prelomio i uputio se na Ostrog!

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

"Putujem sam jer nisam našao saputnika. Moje drugare to ne interesuje i kad bih im, ranije pomenuo "'ajmo biciklom do Novog Sada", oni bi me pitali da li sam lud?! Onda sam prelomio, kupio pravu biciklu. Prvog dana sam prešao 80 kilometara, pa onda 150, pa 200...Najduže u jednom danu sam prešao 270 kilometara, kada sam išao da gledam našu rukometnu reprezentaciju u Kraljevu. Pravio sam pauzu samo da jedem i malo da odmorim", priča Ivan, spreman za novu, do sada najveću, avanturu.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

U kontinuitetu može da vozi 7-8 sati. Usput razgleda i okolinu, obilazi prijatelje...sve stiže! Prosečna brzina tokom vožnje mu je oko 20 kilometara na sat, kaže da mu je to prava mera da se mnogo ne zamara. Iskustvo mu kaže da je najbolje da se na put biciklom kreće u avgustu, ali on za Moskvu ipak polazi nešto ranije, 4. juna.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

" Spreman sam da pređem 2.500 kilometara u jednom pravcu. Idem preko Mađarske, Slovačke, Poljske, Belorusije i Rusije. S tim što u Minsku stižem na utakmicu naše rukometne raprezentacije koja 18. juna igra sa Belorusijom kvalifikacionu utakmicu. Stižem da bodrim naše, ponosno ističe ovaj bivši rukometaš i dodaje da na put do Rusije nosi garderobu za sva četiri godišnja doba.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

"Moram da ponesem i deblju jaknu, sve ću da strpam u torbu...Osećam se kao dete koje ne može da spava u iščekivanju ekskurzije...Tako i ja! Jedva čekam da krenem! Trebaće mi do tamo maksimalno 20 dana. Nažalost, vratiću se avionom, jer moram zbog posla da se vratim u Srbiju u doglednom periodu", kaže Ivan koga će u obilazak Moskve voditi drug iz detinjstva.

Prvi put se na daleki put odvažio pre dve godine, kada je u jednom pravcu, za 2,5 dana prešao 410 kilometara od Šida do Ostroga. Ubrzo posle toga upustio se u novu avanturu.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

"Napravio sam krug. Krenuo sam od Šida do Prištine, Skoplja, Tirane, pa sam onda ušao u Crnu Goru i vozio put Bara i Budve. Potom sam stigao u Dubrovnik, pa u Trebinje, Mostar i Sarajevo odakle sam se vratio u Šid. Za 12 dana sam prešao 1.720 kilometara", priča Mladenović.

Sa sobom uvek nosi nešto malo garederobe, donji veš, sredstva za ličnu higijenu, malo hrane, fotoaparat i šator. Vozi samo preko dana, a noću se odmara - spava. Za prenoćište uglavnom bira jeftiniji smeštaj, u nekom hostelu, a sve što mu je potrebno su krevet, tuš i internet, kako bi mogao da se čuje sa porodicom i prijateljima koji ga non-stop zovu i brinu o njemu dok je na putu.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

"Ako nemam gde da se smestim prespavam u šatoru, van naseljenog mesta, zbog meštana. Jer je njima to interesantno pa mi prilaze i onda nema ništa od spavanja. Meštani su me često pozivali u njihovu kuću. Najljubazniji je bio jedan Albanac u Tetovu koji je insistirao da idem kod njega, gde su me u kući dočekali i njegovi otac i majka. Terali su me da ostanem kod njih što duže, jedva su me pustili da nastavim put...", kaže Ivan.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Do sada nije doživeo nikakvu neprijatnost, a kako kaže ni malo se plaši ni životinja kada mu se desi da mora da prespava u šatoru, na otvorenom.

" Kad sam bi mali plašili su me Babarogom, sada sam veliki i nemam čega da se plašim. Jednom kada sam spavao u šumi, pošto sam bio sam, osetio sam noću kako šuma živi...Čuo sam da ima nekoga, da se nešto pomera. Meni je to bio neverovatan osećaj, prijatan...Šuma živi a ne vidiš ništa oko sebe", rekao nam je kraju oduševljeni Ivan.

(VIDEO) HRABRI ZA MEDALJU: DRUGARI iz BEČEJA kreću JUGIĆEM put MONGOLIJE! A, razlog je NEVEROVATAN

(EPK/N. Mandić, Foto: Privatna arhiva)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track