ŠVALERACIJE POZNATIH: 7 seks-afera koje su potresle Srbiju
Foto: Marina Lopičić

Voleli su da švrljaju

ŠVALERACIJE POZNATIH: 7 seks-afera koje su potresle Srbiju

Društvo -
Švaleracije pojedinih oficira i političara često su pojedince koštale položaja

1. Draža u zagrljaju žene svog drugaVođa Jugoslovenske kraljevske vojske u otadžbini tokom rata bio je u vezi s Milenom, ženom svog prijatelja, majora Aleksandra MišićaVeza Dragoljuba Draže Mihailovića i Milene, supruge njegovog ratnog druga Aleksandra Mišića, jedna je od velikih tajni Ravnogorskog pokreta.Porodični prijateljiAleksandar, sin vojvode Živojina Mišića i njegove supruge Nemice Lujze, bio je dve godine stariji od Draže. Kao oficir srpske vojske ratovao je u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. Uz Dražu je bio i od samog početka Drugog svetskog rata. Upravo mu je Mišić preporučio da za bazu izabere Ravnu goru, jer ima idealan strateški položaj. Majore Aleksandra Mišića i Ivana Fregla 6. decembra 1941. godine tokom ofanzive na Ravnu goru zarobili su Nemci i docnije streljali.O ovoj zabranjenoj vezi doktor Branko Latas, koji je svojevremeno bio i direktor Arhiva Vojnoistorijskog instituta, rekao je:- Draža i Aleksandar Mišić bili porodični prijatelji u godinama pre rata. I ljubav između naočitog generalštabnog pukovnika i lepe Milene, Mišićeve supruge, rođena je u to vreme. Njihovoj vezi pogodovalo je i to što je Aleksandar Mišić imao probleme s alkoholom. Ta je veza istoričarima poznata stvar, ali je mnogi prećutkuju jer baca ružno svetlo na Dražu.Pismo kao dokazIstoričar Borivoje Karapandžić je kao ljotićevac 1945. godine pobegao pred partizanima u Italiju, a od 1950. godine živeo je u Sjedinjenim Američkim Državama.Episkop šabački Lavrentije odlikovao ga je Ordenom Svetog vladike Nikolaja.U knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941-1945”, na strani 130. Karapandžić objavljuje pismo koje mu je 1957. godine uputio ratni potpredsednik Valjeva o pokušaju oslobađanja Aleksandra Mišića i Ivana Fregla iz zarobljeništva u nacističkoj Nemačkoj.Pregovori bez uspeha- Ja sam mogao i hteo da ih obojicu spasem i oslobodim, na veliku molbu Mišićeve sestre Ele, udove Marković, apotekarice i moje bivše kirajdžike, jer sam tad bio uhvatio dobre veze s nemačkim kapetanom Štenclom (...)Taj kapetan Štencel mi je u poverenju saopštio da odem kod njih u zatvor i da ih nagovorim, da samo pred njim izjave da pristaju da priđu đeneralu Milanu Nediću, da privremeno stupe u njegove oružane odrede i da će ih on spasti i zadržati u Valjevu. A posle kad on ode iz Valjeva mogu slobodno ponovo da odu kod Draže Mihailovića u šumu.Kad sam im ovo saopštio u zatvoru i objasnio stvar, Fregl se potpuno sa mnom složio i usvojio moj predlog, dok je Mišić bio pijan, s flašom rakije u rukama. Napao me je, psujući Nemcima oca i mater, da on neće ničije pomoći, da mrzi i svoju rođenu mater jer je Nemica... Kad je se smirio, rekao mi je: “Donesi ti meni rakije ako si čovek, gledaj svoja posla, a za mene ne brini.”Milena mu radi o glaviKad sam sve ovo gospođi Eli, sestri, saopštio, opet me je zamolila da odem kod Štencla i da pokušam sve kako bi ih spasao, što sam sutradan i učinio. Na vratima kancelarije Štencla, presrela me je žena Mišićeva, zgodna i lepo obučena dama, i rekla mi je da se ne zauzimam za Mišića, da ona ima ljude koji sigurno rade za njegovo oslobođenje! Kad sam ovo saopštio gospođi Eli, uhvatila se za kose i na glas zakukala: “Ona mu radi o glavi, jer živi s Dražom na Ravnoj gori!”Branko Latas kaže da je vrlo verovatno da je Draža baš u Struganik, a odatle na Ravnu goru, otišao zbog Milene Mišić, i dodaje da je u seriji “Ravna gora” njihov susret namerno prikazan drugačije. Milena u seriji, kad Draža dođe kod Mišića, kaže: “A, to je taj pukovnik za kog sam čula!”

2. Tito s preljubnicomJosip Broz je tokom rata stupio u vezu s Davorjankom Paunović, tada devojkom komesara Lovćenskog partizanskog odreda Jove KapičićaJovan Kapičić bio je narodni heroj, upravnik Golog otoka u vreme Informbiroa i ambasador SFRJ. Komunističkom pokretu pristupio je pre Drugog svetskog rata kao student u Beogradu. Kajem 1939. godine zaljubio se u Požarevljanku Davorjanku Paunović, studentkinju Filozofskog fakulteta. I ona je bila u Komunističkoj partiji.Najlepši par- Pričalo se da u Beogradu nije bilo ljepšeg para od nas dvoje... Bogami, mnogo sam je volio - zapisala je Tamara Nikčević Kapičićevo herojevo sećanje u knjizi “Goli otoci Jova Kapičića”.Zabavljali su se godinu i po dana, a onda je Davorjanka u martu 1941. od partije dobila zadatak da s Josipom Brozom Titom pođe u Zagreb. Jovi nije smela ništa da kaže o svom putu, takva su vremena bila, osim da odlazi. Na rastanku je mnogo plakala...Počeo je rat. Dvoje zaljubljenih sreli su se opet početkom januara 1942. godine. Jovo Kapičić podnosio je Titu izveštaj o porazu Lovćenskog odreda, čiji je komesar bio - tada ga je prvi put u životu video - kad su se otvorila vrata Titove kancelarije - i kroz njih prošla Davorjanka.- Gledao sam je ukočeno, gledala je i ona mene! Ništa, ćutali smo! Razgovaralo se o pogibiji, o kasapnici kroz koju smo prošli, i bilo bi nepristojno da sam, usred te muke, pritrčao i zagrlio Davorjanku... A nije da nisam želio...Bio je srećan što je živa i što je u Vrhovnom štabu, što nije u direktnoj borbi, ali odmah posle tog raporta kod Tita morao je da se vrati u jedinicu. Videli su se tek za dva meseca...U martu 1942. Kapičić je opet išao kod Tita, ovog puta u Foču.- Izlazeći iz njegove sobe, u hodniku sam naletio na Davorjanku Paunović. Bila je radosna što me vidi, ljubila me je... I dalje sam je smatrao svojom devojkom.Zakazala mu je sastanak uveče na jednom od fočanskih mostova, a kad je došla, donela mu je u marami poklone - kutiju cigareta, upaljač, sapun, češalj, maramicu... Grlili su se, a on joj je rekao: “Milo mi je, Daco, što si u Vrhovnom štabu. Čuvaj se!” Vratio se u Goražde, gde je bila njegova jedinica...Poslednji susretNekoliko dana, eto njega opet u Foči. Iako mu je Tito rekao da kod njega uvek može da navrati, Kapičić ovog puta nije hteo da mu se javi da ga borci ne optuže za ulizištvo.- Šetajući gradom u maloj, uskoj, popločanoj ulici, vidio sam kako proljeteše dva konjanika. Prođoše pedesetak metara, pa stadoše... Jedan konjanik krenu ka nama. Odmah sam ga prepoznao. Tito. Pitao me gdje sam, zašto se nijesam javio. Počeo sam da se pravdam, bi mi neprijatno, pa skrenuh pogled na drugu stranu, ka drugom konjaniku. I tada je ugledah... U momentu mi je sve bilo jasno. Davorjanka je stajala i gledala me ukočeno. Čekala je Tita.Nikad se više nisu videli. Davorjanka, 29 godina mlađa, bila je uz Tita tokom celog rata. Neki su kazivali da je toliko temperamentno vodila ljubav da je borcima bilo neprijatno zbog jecaja i uzdaha koji su dopirali iz Titovog šatora. Umrla je od tuberkuloze u proleće 1946. godine.Po Titovom naređenju, sahranjena je u krugu Belog dvora. Hteo je da i mrtva bude u njegovoj blizini.

I MRTVA U NJEGOVOJ BLIZINIDavorjanka je bila uz Tita tokom celog rata. Neki su kazivali da je toliko temperamentno vodila ljubav da je borcima bilo neprijatno zbog jecaja i uzdaha koji su dopirali iz Titovog šatora. Umrla je od tuberkuloze 1946. i sahranjena u krugu Belog dvora

3. Kad su komunisti otimali supruge Prenos optužbi Tri braka

UTEHAKad se saznalo za vezu žene Ljubodraga Ðurića i Petra Stambolića, a nije se znalo čije je začeto dete, Udba je diskretno organizovala abortus. Da ga uteši, Tito je krajem aprila 1952. Ðurića postavio na mesto predsednika Udruženja rezervnih oficira Jugoslavije

4. Bećković u krevetu ministarke kulture Komunistički ilegalac Nagrade za snimke

TEZE I DRAMESve do danas neki publicisti, bez ikakvih dokaza, zastupaju tezu da je Matija Bećković Stanku Veselinov zaveo po zadatku Udbe. O ovoj aferi snimljena je drama “Dosije 128”, koja je nekoliko puta emitovana na televiziji

5. Radikalni seks Sukob i pornografija Veze sa “surčinskim klanom”

BATINE U ZATVORUSuđenje za napad na advokata Nikolu Barovića iz 1997. završeno je tek 2007. i Petar Panić je upućen na izdržavanje kazne. Samo dan pre izlaska iz zatvora posle osam meseci, Panića je u KPZ Padinska skela pretuklo 11 zatvorenika. Mnogi veruju da je on priznao krivicu samo da bi zaštitio Vojislava Šešelja

6. Seks posle Petog oktobra Prava ili izmišljena afera Kazna 350 maraka

SAMO DA SE USNE SPOJEPokrenut je sudski proces, a Ljiljana Nestorović je izjavila: “Vuk Obradović je nasrnuo na mene i prvi put me uhvatio za obe ruke i počeo da privlači sebi s očiglednom namerom da me poljubi u usta, pritom govoreći da mu treba nežnosti: ‘Samo da nam se usne spoje’, rekao je”

7. Služba bezbednosti u krevetu Stranačka kontrola

Priča je bila sočna i sadržala je detalje o smeštaju u “Jugopetrolovom” hotelu na Zlatiboru, poglede koje su jedno drugom upućivali, konobara koji im je donosio obroke u sobu, držanje za prstiće i obećanja o razvodu... Sve ono, valjda, što jedan takav preljubnički par govori i radi kad se nađe nasamo. Zamenik glavnog i odgovornog urednika Nacionala Dragan J. Vučićević objasnio je tad da je “svaki detalj o ljudima koji nas vode bitan za javno mnjenje i biračko telo”.Istinska pikantnost ove afere bila je sadržana u činjenici da je do podataka koje je objavio Nacional mogla da dođe samo neka od službi bezbednosti koje su bile aktivne u tom periodu nakon promene vlasti.Dragan Maršićanin nije demantovao istinitost članka. Obraćajući se novinarima, samo je rekao: „Danas, i toga građani moraju biti svesni, isto kao i juče, neovlašćeno, nezakonito se prati i prisluškuje, neovlašćeno i nezakonito se pišu i otvaraju dosijei, podvučeno žutim. Laže se i kleveće, preti fizičkom silom, ucenjuje i potkupljuje. Služba državne bezbednosti ne služi samo državi već je pod punom stranačkom kontrolom.“ A kad su ga novinari pitali da li ima dokaza za svoje tvrdnje, Maršićanin je odgovorio: “Dokazi su kod glavnog i odgovornog urednika Nacionala.”Razvod Maršićanin se razveo od žene, ali mu to nije nanelo vidljivu političku štetu. Bio je kandidata DSS za predsednika Srbije na izborima održanim u septembru i decembru 2002. godine. Na republičkim parlamentarnim izborima naredne godine izabran je za narodnog poslanika, a na sednici republičkog parlamenta 4. februara 2004. ponovo je biran za predsednika Skupštine Srbije. Bio je i ministar privrede u Vladi Vojislava Koštunice od marta 2004, a nakon poraza u prvom krugu predsedničkih izbora 2004. odlazi na mesto ambasadora u Švajcarskoj, na kojem ostaje sve do formiranja nove vlade nakon izbora maja 2008. U Švajcarsku je, pisali su tabloidi, vodio ljubavnicu, ali ne Ljiljanu Šubić, već neku drugu.

Nacional je kao glasilo “surčinskog klana” ugašen posle atentata na Zorana Ðinđića.A 24. juna 2003. održano je suđenje glavnom i odgovornom uredniku Nacionala Predragu Popoviću po tužbi Gorana Vesića, tada funkcionera DS. Popović je u to vreme izjavio da je Vesić preko Nacionala plasirao aferu o ljubavnom izletu Marišićanina i još neke. Dodao je da je kasnije, sa zamenikom Draganom J. Vučićevićem i pomoćnikom Svetomirom Marjanovićem, zbog sukoba sa Vesićem morao da traži zaštitu od premijera Ðinđića.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track