Šta je to EU učinila za UK?
Foto: Thinkstock

Analiza

Šta je to EU učinila za UK?

Financial Times -
Brojne britanske kompanije suočile su se pre 43 godine sa ozbiljnim ugrožavanjem likvidnosti i proizvodnje, rivali iz Nemačke i drugih ekonomija pretili su da ugase dominaciju Kraljevstva, posebno posle okončanja povlašćenog položaja ove zemlje u odnosu sa njenim bivšim kolonijama

Majk Metjuz (Mike Matthews), odvažni generalni direktor kompanije za proizvodnju auto-delova koja je u jednom trenutku bila nadomak bankrota, bio je u prilici da na svojoj koži oseti kako je EU stavila britansku privredu na proveru otvorivši vrata većoj konkurenciji.No ipak, upravo iskustvo njegove kompanije „Nifko UK“ (Nifco UK) ono je zbog čega će on glasati u korist ostanka Britanije u EU na referendumu u junu, na kome bi odlučujuću ulogu mogli da odigraju ekonomski argumenti.Njegova priča suštinski odslikava širu istoriju Britanije u Evropi, kao i dugu, nerešenu debatu o ekonomskim prednostima članstva u EU. U trećem delu iz serije tekstova o posledicama „bregzita“ Fajnenšel tajms se osvrće na to kako je EU promenila britansku ekonomiju.Pre jedne decenije „Nifko UK“ bio je suočen sa velikim problemima. Kompanija je izgubila kontrolu nad troškovima u veoma konkuretnom poslu snabdevanja fabrika automobila u Britaniji koje prodaju svoje proizvode širom Evrope.Rivali u Nemačkoj i drugim zemljama pretili su da preotmu njeno tržište za ručice, plastične cevi u motorima i navlake za sigurnosne pojaseve. Kompaniji „Nifko UK“ je više od svega bio potreban plan za potpuni preokret.Sa ovakvim nevoljama bilo je suočeno još hiljade kompanija u Britaniji nakon njenog priključivanja EU bloku 1973. godine, čime je okončan višegodišnji povlašćeni položaj ove zemlje u odnosu sa njenim bivšim kolonijama.Ispostavilo se da je teško prilagoditi se većoj konkurenciji na Starom kontinentu, iako je ona podrazumevala nagradu u vidu pristupa najvećem tržištu na svetu.„Mi ne povećavamo cene“, kaže Metjuz komentarišući pritisak da se zadrži konkurentnost čak i kada cene sirovina rastu. „Svake godine moramo da smanjujemo troškove.“Kao odgovor na to usledila je modernizacija sedišta kompanije „Nifko UK“ u blizini grada Stoktona na Tizi, u jednoj od najsiromašnijih oblasti Britanije. Matična kompanija iz Japana investirala je u osoblje, postrojenje i istraživanja. Danas je čak i portirnica automatizovana, dok se blistava mašinerija nadvija nad radnicima u pogonima. Kompanija je nadjačala svoje nemačke konkurente pokretanjem postrojenja u Nemačkoj, Španiji i Poljskoj i snabdevanjem 286 fabrika za proizvodnju automobila širom sveta.Za Metjuza, pristup jedinstvenom tržištu EU je od ključnog značaja. „Ukoliko ste ambiciozna kompanija, da li biste želeli (automobilsko) tržište od 1,6 miliona ili potencionalno tržište od 18 miliona korisnika?“, dodaje on. Međutim, mnogi drugi direktori se žale da je administracija EU ugušila preduzetništvo i sputala ih.Decenijama su britanske kompanije nastojale da odgovore na konkurenciju širom EU, dok su pojedine vrlo poznate kompanije nestajale sa scene. Britanski „Lejlend“ (Leyland), nekada moćni proizvođač automobila, i ICI, industrijski konglomerat, samo su neke od moćnih grupacija koje su poklekle. Ali one koje su preživele često su iz toga izlazile još jače - i sa nesputanim pristupom najvrednijem tržištu na svetu sa više od 500 miliona ljudi.Možda je najveće pitanje na referendumu zakazanom za 23. jun to da li je 43 godine članstva u EU pomoglo ili odmoglo britanskoj privredi.Mnogi ekonomisti tvrde da ono što je najznačajnije nisu transferi novčanih sredstva na relaciji između Brisela i Londona, pa čak ni otvaranje ili zatvaranje radnih mesta. Naime, centralno pitanje je kako je članstvo u EU promenilo britansku privredu - njenu konkurentnost i otvorenost prema drugim tržištima - uticajem na hiljade kompanija poput „Nifka“.„Konkurencija tera ove ljude da usavršavaju svoje poslovanje ili da se povuku“, kaže profesor Nik Blum (Nick Bloom) sa univerziteta Stenford, potvrđujući ono kroz šta je prošao Metjuz.„Jedinstveno evropsko tržište donelo je veću konkurenciju i primoralo britanske firme da povećaju nivo inovativnosti.“Kada se 1973. godine pridružila bloku koji se tada zvao Evropska ekonomska zajednica, Britanija je bila ekonomski bolesnik Evrope. Do kraja šezdesetih godina Francuska, Zapadna Nemačka i Italija - države osnivači koje su po veličini najbliže Britaniji - proizvodile su po glavi stanovnika više od nje i ta razlika je iz godine u godinu bivala sve veća. Između 1958. godine, kada je Evropska ekonomska zajednica osnovana, i 1973. godine, kada joj se Britanija pridružila, bruto domaći proizvod po glavi stanovnika povećao se u ove tri države za 95 odsto, dok je Britanija zabeležila porast od samo 50 odsto.Nakon što je postala članica ove zajednice, Britanija je polako počela da ih sustiže. U naredne 42 godine bruto domaći proizvod po glavi stanovnika rastao je brže nego u Italiji, Nemačkoj i Francuskoj. Do 2013. godine Britanija je prvi put nakon 1965. godine imala bolje rezultate od proseka koji je važio za ostale tri velike ekonomske privrede.Profesor Nauro Kampos (Nauro Campos) sa Univerziteta Brunel izveo je procenu kako bi Britanija prošla da se nije priključila jedinstvenom tržištu. On i njegove kolege su ustanovili da je ekonomskim performansama Britanije pre 1973. godine najbliža kombinacija Novog Zelanda i Argentine, koje su, kao i Britanija, kaskale za SAD i Evropom. U narednih 40 godina Britanija je pretekla ove dve zemlje za 23 odsto. Prema ovom istraživanju, učinak Britanije takođe je nadmašio i veliku većinu od 1.000 drugih kombinacija zemalja čiji su rezultati pre toga bili slični njenim.Ovakva istraživanja ukazuju na dva glavna perioda prosperiteta: sedamdesete godine, ubrzo nakon što se Britanija pridružila bloku, i period nakon otvaranja jedinstvenog robnog tržišta 1992. godine, koja je bila prekretnica u procesu integracija. Međutim, pošto je teško razlikovati kauzalnu vezu od puke korelacije, oporavak Britanije nakon 1973. godine sam po sebi ne ukazuje nedvosmisleno na to da je članstvo u EU dovelo do veće produktivnosti - što je i suštinsko pitanje o kome se raspravlja. Rut Lija (Ruth Lea), ekonomski savetnik u privatnoj banci Arbatnot sekjuritiz (Arbuthnot Securities), kaže je glavni uzrok preokreta bila zapravo „jedna dama iz Finčlija (severni London)“ - pokojna Margaret Tačer (Margaret Thatcher), koja je privatizovala državne kompanije, uhvatila se ukoštac sa sindikatima i deregulisala finansijski sektor.Većina ekonomista ne sumnja u to da je članstvo Britanije u EU rezultiralo većim obimom trgovine nego što bi slučaj bio da ova zemlja nije postala članica.Profesor Nik Krafts (Nick Crafts) sa Univerziteta Vorvik, istaknuti britanski ekonomski istoričar, kaže da je otvaranje trgovinskih tokova omogućilo Britaniji da se oporavi iako je zaostajala za svojim susedima. „Vrlo slaba konkurencija bila je zaista veliki problem za Britaniju šezdesetih godina“, dodao je. „Liberalizacija trgovine bila je glavni faktor poboljšanja konkurencije... Ona je uklonila slabe kompanije, učinila upravljanje firmama boljim i poboljšala industrijske odnose - i više od Tačerove.“Podaci koje je prikupila Rebeka Drajver iz konsultantske kuće „Analitikali driven“ (Analytically Driven) ističu uzročno-posledičnu vezu između veće otvorenosti Britanije ka trgovini od 1973. i njene kasnije specijalizacije u sektorima visoke produktivnosti, među kojima su finansijski sektor, sektor proizvodnje visoke tehnologije i sektor poslovnih usluga. Drajverova kaže da je 11 odsto britanskih kompanija koje trguju na međunarodnom nivou zaslužno za otprilike 60 odsto porasta produktivnosti ove zemlje. Britanija je od 1993. glavni primalac direktnih stranih investicija unutar bloka, pokazuju podaci Ujedinjenih nacija.Neki aspekti članstva u EU pak i nisu tako dobri za britansku ekonomiju. Danas je jedan od 20 stanovnika Britanije rođen u nekoj drugoj zemlji EU. No, brojne studije pokazuju da veći deo koristi od imigracije ide u prilog samih imigranata. Osim neto dobiti za javne finansije od uvoza radnika, samo slobodno kretanje nije znatno povećalo prosperitet Britanaca.Ako je EU i pomogla Britaniji da se otvori ka svetu, ta otvorenost nije uvek donosila samo prednost. Kada je nastupila globalna finansijska kriza, nacija je postala izložena lošim deviznim sredstvima u rukama britanskih banaka. Neki evroskeptici kažu da Britanija ima bolje izglede za rast u narednim godinama ukoliko se, umesto usporenim ekonomijama EU zemalja, okrene dinamičnijim delovima sveta. Ali takav argument je više puka tvrdnja u pogledu budućnosti, predviđanje zasnovano na trgovinskim odnosima koji još uvek ne postoje, negoli analiza utemeljena na prethodnom iskustvu.Britanija je imala koristi od veće otvorenosti ka svetskim tržištima gotovo pola veka, što je podstaklo veću ekonomsku dinamičnost. Ekonomisti tvrde da je glavni uzrok ove promene članstvo u EU, koje je donelo dobitke od trgovine, direktnih stranih investicija, konkurencije i inovacije.Profesor Krafts sa Univerziteta Vorvik kaže da niko ne može tačno znati koliko je direktne koristi EU donela Britaniji, ali da je rast prosperiteta od 10 odsto razumna procena. Krafts takođe upozorava da postoji vrlo malo dokaza da je pridruživanje ovom bloku trajno povećalo britansku stopu rasta, uzevši u obzir da je EU prevashodno povećala ekonomsku aktivnost tokom sedamdesetih i devedesetih. Ipak, izlazak iz Unije mogao bi ugroziti dobiti koje su veća otvorenost i konkurencija doneli Britaniji - i koji su doprinosi britanskom prosperitetu za koje ekonomisti u najvećoj meri kažu da potiču od EU.Čak i ekonomisti koji podržavaju „bregzit“ retko tvrde da je sveukupni efekat EU do sada bio negativan. Jedno od najinteresantnijih pitanja na koje će odgovor biti dat 23. juna jeste da li će ovakvi argumenti - koje ekonomisti u najvećoj meri podržavaju - na kraju odneti pobedu.

CHRIS GILES - LONDON

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track