Danica Maksimović je na nedavno završene Filmske susrete u Nišu došla s filmom „Amanet“ Nemanje Ćipranića, u kom je odigrala ulogu po svojoj meri - ulogu samohrane majke koja se rve sa životom da bi se izborila za svoga sina.U njoj je još jednom pokazala sposobnost neverovatne glumačke transformacije koja joj je omogućila da tokom bogate karijere uspešno odigra raznovrsne likove.Publika, pre svega filmska, pamti vas po ulogama „lakih“ žena. Smeta li vam to?- To je površno gledanje na moju karijeru. Igrala sam veliki dijapazon zahtevnih uloga, koje su gledaoce dovodile od smeha do plača i obratno. I kada sam igrala takve uloge, gledala sam da te žene oplemenim, da pokažem zašto su dospele tu gde jesu.Slovite za jednu od najlepših srpskih glumaca. Koliko vam je to pomoglo u karijeri?- Prija kad vam ljudi daju komplimente, to mi i dalje veoma znači. Žena koja želi to da zadrži mora da radi na sebi. Nisam uvek dobro raspoložena, ali gledam da i kada sam u minus fazi to nekako pomerim napred. U karijeri mi je lepota ponekad smetala. Koju svoju osobinu najviše cenite?
Još taji ulogu za mamuČEKAM DA ZAIGRAM KOD SINAMožemo li uskoro očekivati da će vas angažovati vaš sin Miloš Lolić, uspešni reditelj?- To je ne mogu da planiram, to može samo on. On zna ko mu je majka i šta je ona, šta može, ali on ima neku viziju šta bi uradio sa svojom majkom i to čuva kao svoju tajnu koju će mi predočiti, nadam se, u dogledno vreme.