Tibor Heveši, diplomirani solo pevač iz Novog Itebeja kod Žitišta, ne ljuti se kad mu kažu da je umetnik zlatnog glasa i prstiju.Umesto da publika u Srbiji uživa u njegovom raskošnom glasu, za koji se mukotrpno školovao na muzičkoj akademiji u Kragujevcu, tu privilegiju zasad imaju samo lokalni meštani kojima popravlja kombajne, traktore i drugu poljoprivrednu mehanizaciju. Tiborova priča potvrđuje otužnu stvarnost na domaćoj kulturnoj sceni.Nema finansija- Za mene bi najbolje bilo da sam u Beogradu ili Novom Sadu, ali nisam u finansijskoj situaciji da boravim u našim kulturnim bastionima i tražim angažman. Zato sam se nakon završetka školovanja iz Kragujevca vratio u rodno selo. Silom prilika note sam zamenio alatom a scenu dvorištem, pa sad majstorišem oko kombajna i traktora. Još kao dete mnogo vremena sam sa ocem provodio kraj mehanizacije koju je popravljao - ističe Tibor. Vratio se na početak
NezadovoljanZAŠTO DRŽAVA TOLERIŠE RIJALITIJE?Tišti me što je u našem društvu kultura sedma rupa na svirali. Sve je manje para za umetnike i umetnost uopšte. Ne razumem zašto su našim medijima interesantniji rijaliti programi i zbog čega država toleriše promociju nasilja, vulgarnosti i kiča. Porazno je što „junaci“ rijaliti programa postaju idoli našoj deci - kategoričan je Tibor.