Što se Srbije tiče, metod ekvivalentne kazne propisan je jednom uredbom iz 1825. godine i u praksi je značio da se ubica mogao pogubiti na bilo koji zamisliv način: davljenjem, streljanjem, vešanjem, probadanjem, u zavisnosti od načina na koji je on ubio žrtvu. Išlo se dotle da je u nekim slučajevima čak upotrebljivano i oružje kojim je žrtva pogubljena.
Pravna država bila je tek u povoju, te je vlast u pojedinim krajevima bila prilično labava, ovakav način pogubljenja se u praksi često pretvarao u narodni linč, sa manjim ili većim blagoslovom vlasti koja nekada ne bi ni stigla da zatvori, ispita i osudi počinioca. Sa ovom praksom u Srbiji koju su mnogi smatrali najpravednijim načinom kažnjavanja prestalo se nakon 1842. godine iako je smrtna kazna potrajala još čitav vek i po.
(EPK/Dnevno.rs)