Doduše, nema kompletnog programa, već segmentalno imaju program za zdravstvo, za radnike i sl. Očito je dosadašnja kritika javnosti urodila plodom i nekom ko ih savetuje upalila se lampica da se bez one stvari u svatove ne može, odnosno da je bez programa sumanuto izlaziti pred birače, jer osnovna stvar na svakim izborima je ponuda. Zbog čega nekom ukazati poverenje, šta taj nudi i u čemu je bolji od konkurencije. Tako je uvek na svakom tržištu, pa i na političkom.
Ipak, čitajući tačke tih programa, čovek može samo da se uhvati za glavu od muke šta u njima piše, a može i da se smeje koliko je to što je nabacano na nekom papiru glupo do koske. Pomislite da se vraća socijalističko samoupravljanje i da je drug Kardelj ustao iz groba. Deluje neverovatno da u 21. veku oni koji bi trebalo da nam donesu navodno progres i nove ideje zapravo recikliraju nešto što je do te mere urnisalo ekonomiju bivše SFRJ. Još samo nedostaje da nam proklamuju plansku privredu i da ugase privatnike, pa da kažemo kako se Savez komunista u potpunosti povampirio.
Svaki segment tih njihovih „programa“ promoviše prava, a nikako obaveze. Tako radnik može da urniše poslodavca, ali poslodavac nema nikakvo pravo prema radniku. Kad bi se zakopalo dublje u temelje tih zalaganja, možemo pretpostaviti da će jedna od osnova biti da se u privatnim firmama uvedu radnički zborovi, koji bi otprilike imali pravo da preotmu vlasniku firme posao i da ga izbace napolje. Sva vlast se daje radnicima, odnosno zborovima, dok za institucije, pa i za privatno vlasništvo, niko ne mari. Otuda, svako normalan ko se bavi biznisom prvo će se zapitati šta će biti sa njegovim poslom ukoliko se tzv. studenti domognu vlasti. Preko noći, baš kao što je to bilo posle Drugog svetskog rata, možete da ostanete bez imovine, firme, kapitala, i da budete izbačeni na ulicu pod izgovorom da je to u skladu sa revolucionarnim tekovinama.
Zanimljive su ideje u zdravstvu, gde se sve svodi na besplatno lečenje za svakog, što je jako lepo, kao i na besplatne lekove, što je još lepše, kao i na gašenje privatnih apoteka, jer će cene lekova biti zamrznute. No, niko da kaže a od kojih para će se to obezbediti, odnosno kako to neko zamišlja da sprovede, pošto je besplatan sir samo u mišolovci. Kako neko misli privatnim farmaceutskim kućama, posebno onim najmoćnijim, da odredi cenu proizvodnje leka i koštanja na tržištu? Kako će uostalom te državne apoteke koje drugovi i drugarice studenti nameravaju da masovno otvaraju moći sa takvom ekonomskom politikom da opstanu na tržištu? Naravno, odgovora nema, ali besmislenog populizma ima napretek. Što bi naš narod rekao - papir trpi sve. Pa i kada budala po njemu piše.
Sve u svemu, sve što smo do sada pročitali je na nivou razmišljanja malog Đokice. Bez ikakve vizije, plana, objašnjenja kako će se nešto sprovesti. Alanfordovski manir - bolje biti sit nego gladan dominira u škrabotinama neozbiljnog sveta. Država nije igračka, niti ima mesta u vođenju države za neozbiljne ljude. Otuda, ovakve gluposti verujem da će ostati samo na nivou još jednih u nizu budalaština koje smo imali prilike da pročitamo, a lažnim studentima moramo da poručimo da je samoupravljanje davno umrlo i ne daj bože više ikad da oživi.