OTELI MIŠKOVIĆA, DELILI MILIONE, UBILI SVEDOKA SARADNIKA: Jeziva priča o braći Simović, sili Zemunskog klana - Ovako su jednog brata zvali zbog "REŠAVANJA" TELA
Dodajte Kurir u vaš Google izborBraća Aleksandar i Miloš Simović bili su visoko pozicionirani članovi ozloglašenog "zemunskog klana", kojim su rukovodili Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.
Zbog učešća u brojnim zločinima i atentatu na premijera Zorana Đinđića, obojica su osuđena na maksimalne kazne od po 40 godina zatvora koje izdržavaju u Kazneno-popravnom zavodu "Zabela" u Požarevcu.
Aleksandar je uhapšen 25. novembra 2006. godine u stanu u Ulici Milentija Popovića na Novom Beogradu i bio je prvi odbegli "zemunac" kojeg je srpska policija uspela da locira i privede.
Osuđen je na 35 godina zatvora zbog učešća u devet ubistava u okviru klana, više pokušaja likvidacija i tri otmice, kao i na dodatnih 20 godina zbog brutalnog ubistva svedoka saradnika Zorana Vukojevića Vuka, bivšeg policajca koji je kasnije radio kao obezbeđenje u "Šilerovoj".
Život u "Zabeli"
Aleksandar je u zatvoru stekao određeni autoritet zahvaljujući fizičkoj snazi i zatvorskoj disciplini. Pojavljivale su se i tvrdnje da navodno ima određene pogodnosti i da se slobodnije kreće po krugu zatvora, uz obavezu da obavlja poslove poput popisa i evidencije hleba.
Vukojević je, podsetimo, nestao u noći između 2. i 3. juna 2006. godine, a njegovo unakaženo i spaljeno telo pronađeno je u blizini Aerodroma "Nikola Tesla", pored auto-puta. Prema navodima patologa, telo je bilo u takvom stanju da je identifikacija dugo trajala.
Prema tvrdnjama iz istrage, motiv za likvidaciju bio je osveta, ali i sumnja da je Vukojević kod sebe zadržao deo novca "zemunskog klana", navodno oko 4,5 miliona evra koji su ostali skriveni.
Bekstvo, skrivanje i obračun nekadašnjih saradnika
Mlađi brat Miloš uhapšen je 10. juna 2010. godine nakon ranjavanja Sretka Kalinića u Zagrebu i ilegalnog prelaska granice iz Hrvatske. Njih dvojica su zajedno pobegli iz Srbije nakon ubistva premijera Đinđića i godinama se uspešno skrivali uz pomoć jataka iz regiona, uprkos međunarodnoj poternici.
Njihov višegodišnji beg prekinut je nakon sukoba između njih dvojice, kada je došlo do oružanog obračuna na jezeru Rakitje. Tokom roštiljanja, Simović je pištoljem ranio Kalinića u grudi, nakon što je, prema navodima, saznao za njegovu navodnu vezu sa njegovom suprugom.
Miloš je u klanu važio za jednog od najopasnijih članova, zaduženog za praćenje žrtava i dostavljanje informacija egzekutorima, pre svega Sretku Kaliniću. Takođe je bio uključen u kopanje jama i skrivanje tela žrtava.
Surova "šala" koja je ostala upamćena
U okviru klana, Miloš je imao i zadatak da učestvuje u tzv. "grobarskim poslovima". Jednom prilikom, nakon povratka sa kopanja, navodno blatnjav i iscrpljen, među članovima grupe pojavila se šala da bi mu za rođendan trebalo kupiti mini rovokopač, jer mu se posao stalno "širi". Ta priča se među njima prepričavala kao interna crna šala.
Miloš Simović je u odsustvu osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora zbog atentata na premijera i ostalih zločina "zemunskog klana". Pored toga, dobio je i osmogodišnju kaznu za otmice Miroslava Miškovića i Dragoslava Vukovića, kao i dodatne kazne za druga krivična dela.
Kasnije je, zajedno sa Kalinićem, osuđen i za pokušaj ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, kada su ubijeni njihovi telohranitelji. Za ta dela izrečene su im kazne od 30 i 35 godina zatvora.
Kalinić je tokom postupaka priznao više ubistava i opisao niz likvidacija, uključujući i ubistvo Milana Jurišića Jureta u Madridu, kao i uklanjanje tragova nakon zločina. Iz njegovih iskaza proizašle su brojne kontroverzne tvrdnje, koje su dodatno uzdrmale javnost.
Milošu Simoviću je na kraju izrečena i dodatna kazna od šest godina zatvora zbog ranjavanja Kalinića.
Milionski plen i kriminalni počeci
Prema svedočenju Miladina Suvajdžića, zvanog Đura Mutavi, braća Simović su učestvovala u otmici Miroslava Miškovića 2001. godine, od koje je dobijen otkup od sedam miliona maraka. Navodno su Aleksandar i Miloš zajedno dobili milion koji su podelili.
Prema istim navodima, deo novca je pripao i Miloradu Ulemeku Legiji, dok su drugi učesnici dobili manji deo nagrade u vidu droge ili novca.
Svedoci i akteri kasnije su tvrdili da su braća Simović kriminalnu karijeru započela kao sitni lopovi u Zemun Polju, a da su se u kriminalni vrh popeli tek nakon povezivanja sa Dušanom Spasojevićem, koji ih je uveo u krađe automobila i organizovani kriminal.
Nadimci, priče i optužbe iz zatvora
Sretko Kalinić je u svojim iskazima i kasnijim pisanima iz zatvora braću Simović opisivao uvredljivim nadimcima, tvrdeći da su u početku bili siromašni i skloni sitnim krađama, pre nego što su ušli u ozbiljan kriminal.
Za Miloša je tvrdio da je nadimak "Derpe Glavato" dobio zbog jedne policijske kontrole u kojoj je zatečen u kompromitujućoj situaciji, dok je Aleksandra opisivao u izrazito negativnom kontekstu.
Kurir.rs