URNEBESNO! Pijani Zverev na konferenciji posle osvajanja Rolan Garosa: Da budem iskren, već sam pijan... (VIDEO)
Dodajte Kurir u vaš Google izborNemački teniser Aleksandar Zverev konačno je skinuo kletvu i podigao svoj prvi grend slem trofej! U epskom finalu Rolan Garosa, Zverev je posle pet setova slomio otpor Italijana Flavija Kobolija (6:1, 4-6, 6-4, 6-7, 6-1).
Na zvaničnoj konferenciji za medije - na koju je kasnio ceo školski čas - novi kralj Pariza otvorio je dušu o mentalnim demonima, bolnim sećanjima na tešku povredu na istom ovom šljaku, ali i priznao da je slavlje već uveliko počelo.
Saša, čestitke na prvoj grend slem tituli. Delovalo je da se mučiš krajem četvrtog seta. Šta si tada rekao sebi i kako si uspeo da prevaziđeš krizu i dođeš do trofeja?
- Da, hvatali su me grčevi. Fizički sam se mučio, mada mislim da ti grčevi nisu bili fizičke prirode. Više su bili mentalni. Bio sam strašno stegnut, prepun emocija, a u tom četvrtom setu i prilično nestabilan. Ali, paradoksalno, mislim da su mi ti grčevi zapravo pomogli. "Otkačio" sam se u glavi. Počeo sam više da puštam ruku, da jače udaram i jednostavno sam pustio da sve ide svojim tokom. Na kraju je peti set otišao na moju stranu. Presrećan sam zbog toga i neverovatan je osećaj što po prvi put sedim pored ovog prelepog trofeja - otvara razgovor sa medijima Zverev.
Pre manje od godinu dana u Londonu, na Vimbldonu, imao si veoma emotivnu konferenciju kada si rekao da se osećaš prazno i daleko od ovog nivoa. Da li si u nekom momentu izgubio veru i kako si uspeo da se podigneš, s obzirom na to da si se u takmičarski ritam vratio prilično brzo?
- Osetio sam da ponovo igram vrhunski tenis prošle godine u Beču. Pre toga, cela prošla godina je bila užasna. Nisam igrao dobro, mučio sam se sa gomilom fizičkih problema, mučio sam se sa sopstvenom igrom. Jednostavno, to nisam bio ja. Ovaj trofej će mi drastično podići samopouzdanje. Kao što rekoste, sada sam svetlosnim godinama daleko od tog mračnog perioda. Prošla godina je bila jedna od najtežih u mojoj karijeri, a ova je definitivno jedna od najsrećnijih. Potpuno drugačiji osećaj", ističe on.
Pobedio si Italijana, što je za tebe već postala tradicija. Jednom si izjavio: "Pre bih bio najgori igrač koji je osvojio slem, nego najbolji igrač koji ga nikada nije uzeo". Kako to komentarišeš danas? Naravno, niko ne misli da si najgori - kaže novinar...
- Pravo da vam kažem, da me sada nazovete i najgorim igračem koji je ikada osvojio grend slem, u ovom trenutku me baš briga! Ako neko to i misli, to je sasvim u redu - uz smeh kaže Zverev.
Koliko je ovo važan trenutak za Nemačku posle 30 godina čekanja - glasilo je pitanje?
- Mislim da je ovo prvi put u istoriji da je jedan Nemac osvojio Rolan Garos u muškoj konkurenciji. Kod devojaka smo imali Štefi Graf koja je nizala titule, ali za muški tenis u Nemačkoj ovo je istorijski trofej. Prvi koji je to uspeo. Da budem potpuno iskren, već sam pomalo pijan, pa se ponavljam više nego obično. Samo sam neverovatno srećan što sedim pored ovog pehara - sija Nemac u odgovoru.
Čuo sam te na terenu dok si pričao za TNT. Znam da želiš da uživaš u trenutku, ali pomenuo si budućnost i to kako će biti igrati bez tog ogromnog pritiska, bolova iz prošlosti i neuspeha. Misliš li da će ti ovo promeniti pristup na sledećim slemovima i osloboditi te da igraš još bolje?
- Moguće da je tako... Na Mastersima mi se to desilo rano, osvojio sam prvi sa 20 godina i posle je sve išlo lakše, nanizao sam ih dosta. Taj pritisak je brzo nestao na Masters nivou, ali na grend slemovima je proces trajao mnogo duže. Sada, šta god da se desi do kraja moje karijere, ja ću zauvek biti grend slem šampion i to niko ne može da mi oduzme. To donosi slobodu. Glava će mi biti mnogo mirnija kada sledeći put budem igrao finale, jer ću znati da čak i ako izgubim, ja sam svoju titulu već uzeo. Ovaj trofej je bio ključan – da sam izgubio i ovo finale, moje samopouzdanje bi doživelo žestok udarac. Sada kada sam probio led, osećam da mogu ovo da uradim ponovo", ističe on.
Šta ti je prošlo kroz glavu onog trenutka kada si iskoristio meč loptu i srušio se na šljaku? To je momenat o kojem si sigurno maštao. Da li je to bilo olakšanje ili nešto drugo?
- Bila je to mešavina svega. Prvo, nisam mogao da verujem da sam pobedio. Pogledao sam ka svojoj loži, videla se ludnica i slavlje, i tek tada sam shvatio – gotov je, pobedio sam. Posebno kada sam video oca kako je podigao ruke uvis... Tada me je potpuno pogodilo. A kada sam ležao na šljaku, sve emocije su eksplodirale. Ovaj teren je za mene poseban i u pozitivnom i u negativnom smislu. Ovde sam doživeo neke od najtežih trenutaka u životu i karijeri. Ležao sam na ovom istom terenu pokidanih ligamenata, kada nisam znao da li ću uopšte moći da se vratim tenisu. Izgubio sam jedno grend slem finale ovde. Ta sećanja nisu izbrisana, ona su i dalje tu, ali ova pobeda ih je sve nadjačala!"
"Lomio sam se prošle godine, ali ovaj trofej briše sve bolne uspomene iz Pariza", kaže Aleksandar Zverev
Nadovezao bih se na to – da li su ti se te bolne uspomene vraćale u glavu tokom četvrtog seta i da li su one uzrok tih "mentalnih grčeva" o kojima pričaš?
- Ne, ne, uopšte ne. Danas sam jednostavno bio strašno stegnut. Iskreno, mislim da sam prethodne dve nedelje odradio maestralno na mentalnom planu. Kada su rano ispali Janik (Siner) i Novak (Đoković), uspeo sam da ostanem pribran, smiren u glavi i igrao sam fantastičan tenis. Ali danas nisam najbolje iskontrolisao pritisak. Meč je bio pun uspona i padova, nivo igre mi nije bio stabilan kao ranije i bio sam mnogo nervozniji, što je valjda i ljudski u ovakvim situacijama. Zato kažem da su mi grčevi pomogli – mozak je prestao da se bavi pritiskom. Počeo sam slobodnije da zamahujem, da udaram agresivnije. Kada su krenuli grčevi, više nisam mogao da mislim o tome koliko sam stegnut. Morao sam da pustim ruku i zato sam odigrao peti set onako moćno."
Flavio je izjavio da su mu krajem četvrtog i početkom petog seta noge bile potpuno "otkazale". Da li si primetio da je fizički pao i da li je to uticalo na tvoju taktiku?
- Ne, nisam to primetio sve dok mi on sam to nije rekao kada smo razgovarali nakon meča. Bio sam previše fokusiran na svoje telo, jer su, kao što rekoh, i mene hvatali grčevi u četvrtom setu. Ali, s obzirom na to da sam počeo da udaram lopticu mnogo jače i rasterećenije, krajnji ishod je bio sjajan za mene."
Oružje koje te je služilo danas, ali i tokom celog turnira, jeste servis. Statistički si broj jedan na turniru. Kako radiš na tom segmentu i kako ga usavršavaš? Na ovom nivou preciznosti, pretpostavljam da su u pitanju sitni detalji.
- Da, na šljaci je preciznost verovatno još važnija od same brzine, iako mi je brzina ove nedelje bila prilično velika. To je udarac koji me je izvlačio iz bule tokom ove dve nedelje. U najvažnijim trenucima mogao sam da se oslonim na servis kada mi igra sa osnovne linije nije išla. To je udarac sa kojim sam se opasno mučio u prošlosti – zbog njega sam izgubio finale US Opena 2020. godine. Proveo sam sate i sate radeći na njemu i presrećan sam što mi je baš taj udarac danas doneo ovaj trofej."
Bila je ovo duga potera za slemom. Da li želiš nekome posebno da posvetiš ovaj trenutak i ovaj trofej, osim samom sebi, naravno?
- Kako ono kaže Mira (Andrejeva)? U mom slučaju, ovo je stvarno uspeh cele porodice i celog tima. Sa istim kondicionim trenerom radim već najmanje 12 godina, sa trenerima čak i duže. Svi oni podjednako zaslužuju ovaj trofej", zaključuje veseli Zverev.