Kad ogoliš svu stručnu terminologiju, definicije s fakulteta i komplikovane formule, berza je najobičnija pijaca. Razlika je samo u tome što se na Kalenić pijaci trguje teglama ajvara i gajbama paradajza, a na berzi se trguje vlasničkim udelima u kompanijama, naftom, zlatom, akcijama i dugovima.
Princip je potpuno isti: imaš prodavca koji želi da proda robu što skuplje i kupca koji želi da je kupi što jeftinije.
Zašto berza uopšte postoji
Zamisli da si pokrenuo biznis. Krećeš od nule, grizeš, radiš 16 sati dnevno, napraviš stabilnu firmu koja pravi odličan profit. Ali želiš više. Hoćeš da se proširiš na ceo region, da izgradiš ogromne distributivne centre, da kupiš konkurenciju. Za to ti treba, lupam, 50 miliona evra.
Gde ćeš da nađeš te pare?
Opcija A: Da ideš u banku i uzmeš kredit. Banka te pita za kolateral, traži ti hipoteku na sve što imaš, računa ti kamatu i stavlja ti omču oko vrata. Ako posao uspori, banku ne zanima - ona hoće svoju ratu svakog meseca ili ti uzima firmu.
Opcija B: Da izađeš na berzu. Ti kažeš tržištu: „Moja firma vredi 100 miliona evra. Ja ću sada da isečem firmu na 10 miliona malih delova - koje zovemo akcije ili deonice - i prodaću 40% firme narodu i investitorima za 40 miliona evra.“
Berza je sistem za masovnu mobilizaciju kapitala. Ona omogućava vizionarima i ratnicima na tržištu da dobiju gorivo za rast, a da ne postanu robovi poslovnih banaka.
Ko su igrači na berzi
Na berzi postoji jasna hijerarhija i ako ne znaš gde ti pripadaš, ti si hrana za sistem. Akteri se dele na tri glavne grupe:
¬ Institucionalni predatori (Fondovi i investicione banke)
To su „ajkule“ koje drže 90% prometa. Oni imaju superkompjutere, timove analitičara s Harvarda i Oksforda i algoritme koji donose odluke u milisekundi. Oni ne prate trendove, oni ih kreiraju - Berkšir, Blekstoun, Blekrok.
¬ Pametni investitori (Ljudi od sistema i discipline)
To su pojedinci koji razumeju kako kapitalistički sistem funkcioniše. To su ljudi koji imaju kontrolu i disciplinu.
¬ Mali akcionari i „kockari“ (Topovsko meso)
Ovo je masa ljudi koja ulazi na berzu jer je čula na Tiktoku ili Reditu da se tu „prave brze pare“. Oni kupuju kad sve raste jer ih vozi pohlepa (FOMO - strah od propuštanja), a prodaju i beže s gubitkom kad tržište padne jer ih parališe strah. Oni finansiraju jahte onih iz prve grupe.
Iluzija zvana „Cena akcije“
Mnogi misle da cena akcije na ekranu predstavlja stvarnu, realnu vrednost neke firme. Kakva zabluda. Cena na berzi je samo refleksija trenutne psihologije mase, pohlepe i straha.
Cena je ono što plaćaš, a vrednost je ono što dobijaš.
¬ Kad vlada euforija: Svi kupuju, ekonomija cveta, kamatne stope su niske - cene akcija lete u nebo. To su mehuri (bubbles) koji uvek, ali apsolutno uvek, na kraju puknu.
¬ Kad nastupi kriza: Ratovi, inflacija, recesija - masa paniči. Svi žele da se reše akcija i da pobegnu u keš. Tada cene padaju za 30%, 40%, 50%.
Za salonskog intelektualca to je kriza i propast sveta. Za realnog preduzetnika s karakterom ratnika, to je sezonsko sniženje. Tada se kupuje.
Kako se zarađuje na berzi
Postoje dva legitimna načina da zaradiš novac na berzi, sve ostalo je mentalna masturbacija i gubljenje vremena:
¬ Kapitalna dobit (Rast cene): Kupiš akciju po 100 dolara, kompanija se razvija, osvaja nova tržišta, raste joj profit, i posle pet godina ta akcija vredi 250 dolara. Prodaš je i uzeo si razliku.
¬ Dividenda: Ovo je ono što ja zovem „pravi biznis“. Ti si suvlasnik kompanije. Kompanija na kraju godine podvuče crtu, ostvari profit i odluči da deo tog profita podeli akcionarima. Svakog kvartala ti na račun leže živ novac, bez obzira na to da li cena akcije na ekranu raste ili pada. To je pasivni prihod koji ti obezbeđuje finansijsku slobodu.
Zaključak: Berza ne prašta slabost.
Berza je najpoštenije i najsurovije mesto na svetu. Zašto?Nema veze ko ti je tata, koju si školu završio i koliko si pametan unutar četiri zida ili u komentarima na Jutjubu. Tvoj uspeh se meri isključivo stanjem na tvom brokerskom računu.