Pogrebnik otkrio najjezivija iskustva iz mrtvačnice: "Osetio sam kako me neko dodiruje po ramenu, a nikog nije bilo u prostoriji..."
Dodajte Kurir u vaš Google izborHladni zidovi i apsolutna tišina koja ledi krv u žilama za većinu ljudi ovo je opis mesta iz najgorih noćnih mora. Za Džejkoba Voša, pogrebnika iz tmurnog i maglovitog Jorkšira, ovo je tek običan dan na poslu.
Međutim, ovaj mladi čovek uspeo je da spoji nespojivo: mračnu, tabu temu smrti i moderni svet društvenih mreža, postavši prava TikTok senzacija zahvaljujući neobičnim i jezivim iskustvima koje je doživeo u mrtvačnici. Kako tvrdi, nekoliko puta je osetio prisustvo duhova, ali ga to ne plaši.
Tapšanje po ramenu u praznoj prostoriji
Dok u tišini jorkširske noći priprema tela za njihov poslednji ispraćaj, Džejkob tvrdi da često oseća kako tanka granica između ovog i onog sveta postaje još bleđa.
– Ne bojim se mrtvih. Njih ne treba da se plašimo, već živih – poručuje Džejkob, koji na mrežama redovno deli priče iz svoje svakodnevice.
Njegovi pratioci sa mešavinom jeze i fascinacije slušaju svedočenja o trenucima kada logika prestaje da važi, a prostorijom zavlada neobjašnjiva energija.
– Dešavale su se stvari koje ne mogu da objasnim. Jednom sam jasno osetio kako me neko tapše po ramenu, a u prostoriji nije bilo nikog osim mene – ispričao je.
Najčešće se, kaže, to dešavalo u mrtvačnici, i veruje da su to možda bili znakovi zahvalnosti.
– Možda mi tako daju do znanja da sam dobro obavio posao. Uvek im kažem „dobro jutro“ i „laku noć“, jer verujem da još uvek na neki način tu jesu – dodaje.
Rzgovor sa onima kojih više nema
Ono što Džejkoba izdvaja od drugih jeste njegov duboko human i dostojanstven pristup telima koja su mu poverena. Dok neguje tela preminulih u mrtvačnici, on im se obraća blago, bez žurbe, sa dubokim pijetetom, kao da su živi.
– Čak i dok ih brijem, govorim im šta radim. To je stvar poštovanja. Oni nisu samo tela – oni su nečiji najmiliji.
Džejkob ne tvrdi da zna šta se dešava posle smrti, ali veruje da postoji nešto. I nije jedini s takvim osećajem.
Rušenje tabua i lavina skrivenih priznanja
Njegovi snimci, prožeti neobičnim mirom i empatijom, brzo su postali viralni, rušeći zidove tišine i straha koji obično prate priče o zagrobnom životu. Izazvali su pravu lavinu emotivnih komentara i iskrenih ispovesti ljudi koji su godinama ćutali o svojim iskustvima iz straha da će naići na osudu ili ismevanje.
Jedna žena napisala je da je, nakon što joj je otac iznenada preminuo, u roditeljskoj kući osetila njegovu prisutnost.
Drugi radnici iz pogrebne službe ohrabrili su se da ispričaju slična iskustva – čuli bi korake u praznoj mrtvačnici ili imali utisak da ih neko posmatra kroz staklo dok rade.
Džejkobov saosećajan pristup pokrenuo je ljude širom sveta. Mnogi su mu beskrajno zahvalni što je otvoreno, bez senzacionalizma i sa ogromnim dostojanstvom progovorio o temi od koje svi beže.
– Neverovatan si čovek. Pokazuješ poštovanje i zato ti duše i prilaze – napisala mu je jedna korisnica u komentarima ispod videa koji je obišao planetu.
Nauka iza "natprirodnog": Šta je zapravo mrtvački trzaj?
Ipak, dok mnogi u ovim fenomenima vide dokaz o postojanju duše, nauka i medicina nude jedno sasvim drugačije, biološko objašnjenje za situacije koje često preplaše laike – takozvani mrtvački trzaj.
Mrtvački trzaj je nehotično, refleksno pomeranje tela ili mišića nakon što je osoba preminula. Iako srce i mozak prestanu da rade, mišići mogu još kratko vreme da reaguju, jer u njima i dalje ima ostatka hemijske energije.
Kako ovaj proces funkcioniše u ćelijama?
Mišići koriste ATP (adenozin-trifosfat) kao izvor energije za kontrakciju.
Kada osoba umre, telo odmah ne potroši sav ATP — ima ga još u zalihama u ćelijama.
Nakon smrti, dolazi do nekontrolisanog otpuštanja kalcijuma u mišićima, što može izazvati grčeve ili pomeranja.
Ovi trzaji su najčešće slabi i nepredvidivi – mogu biti trzaj ruke, noge, prstiju, pa čak i mišića lica.
U prvim minutima do satima posle smrti, dok telo ne uđe u rigor mortis (ukočenje), mišići su još uvek "upotrebljivi" u hemijskom smislu. U tom periodu mogu se desiti i:
trzaji udova,
blagi pokreti glave ili tela (posebno ako se pomera površina na kojoj telo leži),
čak i zvukovi (zbog ispuštanja gasova ili preostalog vazduha iz pluća).
Da li je to retka pojava?
Ne, zapravo je prilično česta pojava u kliničkim ili forenzičkim okruženjima, samo što ljudi to uglavnom ne vide jer se dešava brzo nakon smrti. U bolnicama, na primer, medicinsko osoblje je odlično upoznato s tim i zna da se ne radi o ničem natprirodnom, već o poslednjem, tihom gašenju složene mašinerije ljudskog organizma.