Majke danas poste za zdravlje svoje dece, a postoji i drevno verovanje ako padne kiša: Stari kažu da ovaj svetitelj šalje zaštitu i pomaže u svakoj nevolji
Dodajte Kurir u vaš Google izborSrpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vernici danas molitveno obeležavaju dan posvećen Prepodobnom Sisoju Velikom, svetitelju koji je u narodu posebno poštovan kao zaštitnik dece i brzi pomoćnik u svakoj nevolji. U našim krajevima ovaj svetac naročito je poštovan među majkama i ženama, koje mu se obraćaju za zdravlje, sreću i zaštitu svojih najmlađih.
Običaji i verovanja
Brojni običaji koji se vezuju za ovaj praznik u Srbiji povezani su upravo sa decom. Mnoge majke poste sedam dana pred ovaj praznik kako bi se pričestile, a ovaj "sedmodnevni post" postao je nepisano pravilo kojeg se pridržava sve veći broj vernika. Veruje se da će na taj način njihova deca biti zdrava, zaštićena i da će ih kroz život pratiti sreća.
U pojedinim krajevima Srbije sačuvano je i verovanje da, ukoliko na ovaj dan pada kiša, decu treba pustiti da istrče napolje i pokisnu. Narod veruje da je to voda koju Sveti Sisoje šalje sa neba i da će mališani tako najbolje i najzdravije rasti.
Stariji kažu da je Sveti Sisoje najveći prognitelj svih đavola koji napadaju decu, pa postoji verovanje da mališani na njegov dan mogu ostati napolju i noću, jer se demoni tada sklanjaju i beže.
Narod takođe veruje da će sve što rodi na ovaj dan biti srećno i dugovečno.
Ko je bio Prepodobni Sisoje Veliki
Prepodobni Sisoje Veliki bio je rodom iz Misira, današnjeg Egipta, i bio je učenik Svetog Antonija Velikog. Nakon smrti svog velikog učitelja, nastanio se na pustinjskoj gori koja je nosila ime Antonijeva, gde je proveo decenije u podvizima i molitvi.
Teškim trudovima nad samim sobom toliko je ukrotio svoju narav da je postao krotak i nezlobiv kao jagnje. Zbog svoje vere i podvižničkog života od Boga je dobio blagodat da isceljuje bolesnike, izgoni nečiste duhove i vaskrsava mrtve.
Šezdeset godina proveo je u pustinji, gde je mnogima bio izvor mudrosti i duhovnih saveta. Kod njega su dolazili i monasi i obični ljudi tražeći utehu, pomoć i pouku.
Pred smrt mu je, prema predanju, lice zasijalo kao sunce. Monasi koji su bili oko njega divili su se toj pojavi, a kada je svetitelj preminuo, cela prostorija ispunila se divnim blagouhanjem. Upokojio se u dubokoj starosti, 429. godine.
Prepodobni Sisoje učio je svoje učenike da čovek u iskušenjima treba da se preda volji Božjoj i prihvati da se ona događaju zbog njegovih grehova, dok za svako dobro treba zahvaljivati Bogu i pripisivati ga Njegovom promislu.
Kada ga je jedan monah pitao kako može ugoditi Bogu i spasiti se, Sveti Sisoje mu je odgovorio:
"Ako želiš ugoditi Bogu, istupi iz sveta, odeli se od zemlje, ostavi tvar, pristupi ka Tvorcu, sjedini se s Bogom molitvom i plačem, i naći ćeš pokoj u ovom veku i u onom."
Na pitanje kako čovek može dostići smernost, svetitelj je odgovorio:
"Kada se neko izvežba da priznaje svakoga čoveka boljim od sebe, time zadobija smernost."
Kurir.rs