NAUČNICI KONAČNO REŠILI NAJVEĆU TAJNU SVEMIRA! Otkriveno šta je tačno zbrisalo dinosauruse sa lica Zemlje: Imali su jezivu nesreću! (VIDEO)
Dodajte Kurir u vaš Google izborNaučnici su konačno utvrdili kojoj vrsti je pripadao meteorit koji je pre 66 miliona godina izazvao masovno izumiranje dinosaurusa. Prema najnovijem istraživanju, reč je o retkom ugljeničnom hondritu – drevnoj svemirskoj steni koja potiče sa samih oboda Sunčevog sistema i gotovo nikad ne dospeva do Zemlje.
Iako se već decenijama zna da je pad ogromnog asteroida označio kraj vladavine dinosaurusa, naučnici do sada nisu mogli sa sigurnošću da utvrde od kakvog je materijala bio sačinjen.
Asteroid prečnika oko deset kilometara, poznat kao Čiksulub, udario je u područje današnjeg poluostrva Jukatan u Meksiku, ostavivši krater širok skoro 200 kilometara i razbacavši materijal hiljadama kilometara daleko.
Iako se često govori o asteroidu Čiksulub, delovi koji su preživeli prolazak kroz atmosferu i pali na Zemlju zapravo su meteoriti. Upravo su njihovi ostaci pomogli naučnicima da otkriju od čega je bio sačinjen.
Analiza hemijskog sastava pokazala je da je reč o ugljeničnom hondritu. Hondriti su najstarije poznate stene u Sunčevom sistemu i predstavljaju ostatke iz vremena njegovog nastanka.
Ugljenični hondriti su posebno retki i čine tek oko četiri odsto svih meteorita pronađenih na Zemlji, zbog čega je ovo otkriće od velikog značaja.
Tragovi u sloju gline otkrili poreklo meteorita
Do ovog zaključka došao je tim naučnika sa Univerziteta Britanske Kolumbije u saradnji sa istraživačima iz Evrope, uključujući Institut za fiziku Zemlje u Parizu i Univerzitet u Parizu.
Oni su analizirali elemente u tragovima u uzorcima tankog sloja gline koji je nastao od materijala izbačenog nakon udara. Taj sloj, poznat kao K–Pg granica, može se pronaći širom sveta i predstavlja geološku granicu između perioda krede i paleogena.
Prema rezultatima istraživanja, Čiksulub je najverovatnije potekao sa spoljnog dela asteroidnog pojasa, u blizini Jupitera, ili čak iz još udaljenijih delova Sunčevog sistema.
- Činjenica da je baš ovako redak objekat pogodio Zemlju pokazuje koliko su dinosaurusi, jednostavno, imali nesreće - rekao je dr Filip Klejs, profesor Univerziteta Britanske Kolumbije.
Samo otkriće ne menja dosadašnje shvatanje katastrofe koja je pogodila Zemlju.
Udar je oslobodio energiju ekvivalentnu milijardama nuklearnih bombi, pokrenuo megacunamije, globalne požare i snažne zemljotrese. Ipak, nova saznanja pružaju jasniju sliku o samom objektu koji je izazvao jedan od najvećih preokreta u istoriji života na našoj planeti.
Prašina, a ne sumpor, ključni uzrok izumiranja
Pošto ugljenični hondriti ne sadrže velike količine sumpora, istraživači smatraju da sumpor iz samog meteorita verovatno nije bio glavni uzrok takozvane "udarne zime" koja je usledila nakon sudara.
- Najveću ulogu imala je fina prašina izbačena u atmosferu - objasnio je Klejs.
Ta prašina, sastavljena od sitnih čestica stena, mogla je godinama da ostane u atmosferi i zakloni Sunčevu svetlost. Posledica je bio prekid fotosinteze, urušavanje lanaca ishrane i masovno izumiranje živog sveta.
Procenjuje se da je tada nestalo oko 75 odsto svih vrsta, dok je preostala četvrtina, među kojima su bili i daleki preci današnjih sisara, uspela da preživi. Nedavne studije ukazuju i na to da se udar dogodio tokom proleća na severnoj Zemljinoj polulopti. To je mnoge vrste zateklo u osetljivom periodu razmnožavanja i razvoja mladunčadi, što je dodatno povećalo razmere izumiranja.
Scena neposredno nakon udara bila je katastrofalna. U tekstu objavljenom u magazinu The Conversation, profesori Monika Grejdi i Majkl Benton opisali su razmere razaranja.
- Bez obzira na to da li ste bili dinosaurus ili balegar, ako ste se našli u blizini kratera, eksplozija bi vas trenutno spalila - naveli su oni. "Čak i na udaljenosti do 2.000 kilometara većina živih bića stradala bi od ogromne toplote i nadzvučnih udarnih talasa."
Ova katastrofa i danas predstavlja upozorenje koliku opasnost mogu da predstavljaju nebeska tela koja prolaze blizu Zemlje. Zbog toga NASA i Evropska svemirska agencija neprekidno prate potencijalno opasne asteroide, dok su misije poput DART-a, koji je 2022. godine uspešno promenio putanju jednog asteroida, i misije Hera, koja će proučavati posledice tog sudara, važan korak ka razvoju sistema planetarne odbrane.
Iako mnoga pitanja o Čiksulubu i dalje nemaju konačan odgovor, svako novo otkriće pomaže naučnicima da bolje razumeju jedan od najdramatičnijih događaja u istoriji Zemlje i da se bolje pripreme za potencijalne pretnje iz svemira.
Kurir.rs/RTS