DANAS UŽIVA U LUKSUZU, A EVO GDE JE ODRASLA Ovo je rodna kuća Ane Sević u Užicu: Komšije za Kurir otkrile kakva je bila pre popularnosti
Dodajte Kurir u vaš Google izborEkipa Kurira posetila je Užice, rodni grad pevačice i voditeljke Ane Sević, gde smo imali priliku da razgovaramo sa njenim sugrađanima koji su nam otkrili kakva je ona bila pre nego što je kročila na estradnu scenu. Ana danas živi život na visokoj nozi u jednom elitnom naselju u Beogradu, a mi smo došli na mesto odakle je pevačica krenula sigurnim koracima u svet muzike i šou biznisa.
U jednoj manjoj ulici smeštenoj u brdima, naša pevačica i voditeljka "Zvezda Granda" je načinila prve korake, a meštani je se i danas sećaju po zajedničkim anegdotama, iako ona i sama priznaje da u svoj rodni grad ne dolazi tako često.
Komšije su nam pokazale kuću u kojoj je Ana odrasla, a onda je njena prva komšinica stala pred kamere Kurira i podelila detalje o zajedničkom odrastanju.
"Dečake je častila nogom u cevanice"
Anu ljudi ovde pamte kao veselu, i kao devojčicu koja, iako najniža u društvu, nikada nije dala na sebe. Prva komšinica se za Kurir prisetila anegdote koju je kroz osmeh prepričala:
- To je istina. Bila je najniža među nama, ali nikada nije dala na sebe. Kad bismo igrali fudbal, a dečaci je dirali, bez pardona ih je častila nogom u cevanice i završi posao - ispričala nam je ona, a potom sa nama podelila zajedničku anegdotu:
"Odrastale smo na travnjaku, kampovale na ploči"
- Imali smo prelepo detinjstvo. Puno anegdota i doživljaja, dečijih gluposti - rekla je komšinica, pa pojasnila:
- Odrasle smo ovde na travnjaku i gore kod nje na ploči. Gore na ploči smo kampovale, ponesemo šator i pečemo krompire. To su bivali živi krompiri, pa se završilo kako nije trebalo, ali bez obzira na to, mi smo uživale - kaže ona, a potom nam je otkrila da li se Ana promenila kada je krenula putem slave i medijske prepoznatljivosti.
"Spremali smo ceo autobus podrške za Beograd"
- Ništa se nije promenilo. Kako je bilo pre 30 i kusur godina, sada je još čvršće i lepše. Dok se takmičila, komšiluk je bio uz nju. Bila sam jedna od organizatora kada smo spremali ceo autobus podrške za Beograd. Sve je bilo spremno, išli smo da je bodrimo. Imala je maksimalnu podršku od svih nas - rekla nam je Užičanka koja ističe da je Ana ostala ista nakon popularnosti:
- Ne znam kako ljudi to gledaju sada i sa društvenim mrežama, ali otkako se rodila, tog 20. oktobra 1985, meni je Ana ostala ista - ponosno nam je priznala.
"Svi smo ostali u kontaktu"
Iako ih je odrastanje i životni put radvojio i usmerio ka ličnim obavezama, Anini Užičani i pevačica i dalje imaju nepromenjen odnos.
- Što se tiče Ane i našeg odrastanja, vežu me prelepe uspomene. Imale smo savršeno detinjstvo i sva deca iz kraja su se družila. Jako je interesantno da smo nakon toliko godina svi ostali u kontaktu, ukljulujući i nju. Kad god smo u Beogradu, viđamo se i odlazim kod nje. Kad god je u prolazu, ona nas obilazi - otrkila nam je ona.
Ana: Dolazim retko u Užicu, nadam se da će se to promeniti
Naša ekipa se tada na Zlatiboru susrela i sa pevačicom Anom Sević koja je za Kurir podelila svoje sećanje na odrastanje, komšiluk i život u Užicu.
- Ja sam ovde jako retko, na moju veliku žalost, moram da priznam. U Užicu sam rođena i žvela sam 14 godina i mnogo volim da dođem. Tu sam svoj na svome. Kad proživiš najlepši deo svog života i detinjsvto za divnim ljudima i komšilukom koji su ispunili sve te divne uspomene. Ne mogu da se ne setim toga svaki put kada dođem.Uglavnom dolazim nekim povodom, nažalost, jer ne mogu češće. Uglavnom to bude usput na putu do Crne Gore i nazad. Tad stanem ovde da obiđem ljude koje volim. Nadam se da će se to promeniti. Sad kada sam prošla pored Užica, rekla sam Danijelu: "Joj, jedva čekam da dođem na par dana ovde da dovedem decu na sva mesta koje volim i koja meni znače" - iskreno je priznala pevačica, pa dodala da iako 26 godina živi u Beogradu, svoje komšije smatra porodicom:
"Moj komšiluk je deo moje porodice zauvek"
- Detinjstvo pamtim po divnim ljudima. Moje društvo i dalje čine ljudi iz Užica. To su ljudi sa kojima sam odrasla i moj komšiluk je sastavni deo mog života, iako više ne živim tamo. To ne menja ništa, to su ljudi na koje uvek mogu da se oslonim. Oni su deo moje porodice zauvek, bez obzira na to što živim 26 godina u Beogradu. Iz Užica imam najlepše uspomene. Blagoslovena sam što imam prijateljstva koja traju ceo život - zaključila je Ana Sević.
BONUS video: