"Srbija dobija prvu božićnu trilogiju, ali i mjuzikle o Tesli i Džeju" Marko Jovičić o novim izazovima i planovima
Dodajte Kurir u vaš Google izborMalo je ljudi na domaćoj kulturnoj sceni koji u jednom trenutku vode i filmski set, organizuju filmski festival, repertoar dečjeg pozorišta i rade na razvoju domaćeg mjuzikla. Marko Jovičić je upravo takav slučaj: reditelj je "Apolonove" praznične filmske trilogije koja kreće "Božićnom avanturom", nastavlja se "Uskršnjim spektaklom" i uskoro se snima treći nastavak, "Makedonska rapsodija". Uz to je izvršni producent i reditelj Festivala filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, umetnički je rukovodilac Pozorištanca "Puž", koje ove godine slavi 50 godina postojanja, a u Teatru "Odeon" priprema mjuzikl o Nikoli Tesli. U razgovoru za Kurir govori o inspiraciji za praznične filmove, o jubileju festivala u Vrnjačkoj Banji i o pozorišnim "roditeljima" Branku Milićeviću i Slobodanki Caci Aleksić, kojima duguje karijeru.
Završili ste snimanje drugog dela "Božićne avanture". Kad ćemo videti filmove?
- Prvi deo, "Božićna avantura", ima premijeru 3. decembra u Sava centru, a od 10. decembra ide u bioskope širom Srbije - pre toga je već na repertoaru festivala u Vrnjačkoj Banji, od 9. avgusta. Drugi deo, "Uskršnji spektakl", planiramo za aprilsku premijeru u Sava centru, ponovo uoči Uskrsa, isto kao što sada "hvatamo" Božić. Treći deo, "Makedonska rapsodija", scenarista Rok Radiša upravo završava, snimaćemo ga ovog leta, a u bioskope bi trebalo da krene sledeće zime.
Radnja ide redom: u prvom delu Makedonac, prvak pozorišta, baletan, odlazi da upozna roditelje devojke, oca drvoseču i majku domaćicu, pa je tu odmah sukob generacija i profesija. U drugom se cela porodica okuplja da proslavi Uskrsa u Vojvodini, jer zbog trudnoća ne mogu do Makedonije. Treći deo prati krštenja i samu svadbu, sa elementima nalik na "Mamurluk" (Hangover) - porodice se upoznaju u potpunosti, a posle momačke večeri likovi se bude na neočekivanim mestima.
Odakle je scenarista i glumac Rok Radiša crpao inspiraciju, a šta je vama bilo najuzbudljivije u čitanju scenarija?
- Prepoznatljiva je rečenica da niko nije "iz Beograda" - svi mi koji živimo u gradu znamo kako za praznike Beograd opusti. I ono što Rok kaže, da se svaki put kad se slavi Božić svi ugoje po pet, deset kila. Odlazak na selo, ustajanje u pet ujutru zbog badnjaka, pečenje praseta, ne sme se posvađati na Badnji dan - to su situacije koje će svi prepoznati kroz sećanje na svoje komšije, bake i deke. U svetu postoje čitavi festivali posvećeni praznično-božićnim komedijama, ali kod nas dosad nije snimljen porodični božićni, odnosno uskršnji film, pa smo tu pronašli inspiraciju. Kad je Rok našao priču, mi smo tražili glumce koji najbolje oslikavaju te različite mentalitete - i tako smo došli do plejade od preko 60 glumaca u ova dva dela.
Ko su neke od zvezda u podeli?
- Toni Mihajlovski, Ljiljana Stjepanović, Slobodan Boda Ninković, Žarko Dimoski, Miljan Prljeta, Dimitrije Ilić, Anastasija Knežević, Mirka Vasiljević, Suzana Mančić, Lidija Vukićević... Ogromna je glumačka ekipa.
Uskoro vas čeka i Festival filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, čiji ste izvršni producent i reditelj.
- Ove godine slavimo jubilej - 50. izdanje festivala, koji postoji od 1977. i time je najdugovečnija manifestacija u Vrnjačkoj Banji. To je i jedinstven festival u Evropi jer se bavi isključivo scenarijem, nema sličnog kod nas. Uspeli smo da zatvorimo program - petnaestak filmova biće prikazano tokom pet festivalskih dana. Imamo četiri premijere: "I u dobru i u zlu", "Božićnu avanturu" kao pretpremijeru, "Pticu na stazi slonova" i "Duplikat". "Duplikat" je prošlogodišnji pobednik konkursa scenarija, rađen u saradnji a Telekomom i "Apolonom".
"Duplikat" je, čini se, inspirisan Dostojevskim.
- Tako je, po motivima "Dvojnika" Dostojevskog - nije adaptacija, već film inspirisan tim motivima. Đorđe Kreća, Viktor Savić i Nikola Pejaković napravili su tri dobre uloge i verujem da će film na jesen ići u distribuciju, iako premijera još nije zvanično zakazana.
Željko Mitrović je najavio da će produkcija "Apolon" snimati gotovo film nedeljno. Koliko je to realno? Šta kažete kao novi direktor?
- Realno je desetak filmova godišnje. Otkako sam došao u "Apolon", uspeli smo da sve to malo skupimo na jedno mesto, mnogo je tome doprineo i Festival filmskog scenarija, jer je najveći problem naći dobar scenario. Kad imate dobar materijal, možete proizvesti i 52 filma godišnje - pitanje je samo da li imate 52 dobra scenarija. U suprotnom, ulazite u hiperprodukciju bez kvaliteta i dobijate kvantitet umesto kvaliteta. Ove godine smo sa deset filmova zatvorili prvi krug od 52 filma - to bi trebalo da se desi negde u novembru ili decembru - a onda ulazimo u nova 52 filma, za koje već imamo spremne scenarije.
Kakvi su planovi u Pozorištu "Puž", gde ste umetnički rukovodilac?
- Ideja je da "Puž" postane svojevrstan muzej u kom se i dalje igraju Brankovi tekstovi i Cacine režije, bez suštinskih promena - samo uz obnavljanje postavki. Te predstave su na svim festivalima, od Kotora do Zvezdarišta, uzimale minimum sedam od deset nagrada, a u vreme Jugoslavije, kad su se takmičile sve republike, osvojiti 70 odsto nagrada značilo je da predstava zaista vredi. "Puž" u martu slavi 50 godina postojanja i trenutno sam u pregovorima s Brankom Kockicom kako da to obeležimo. Zalažem se za nešto na otvorenom - s obzirom na to da je "Puž" počeo kao putno pozorište, ideja mi je da doplovi, možda nekom rekom ili na nekoj adi, gde bismo napravili predstavu u čast jubileja.
A u Teatru "Odeon" vas čeka nova režija?
- Da, scenario je već završen. Milutin Popović Zahar je radio muziku i napisao fenomenalan tekst za mjuzikl o Tesli, koji bi trebalo da se sprema. "Odeon" na jesen bira između dva mjuzikla u opticaju, a ja bih trebalo da radim taj projekat. Naredne sezone radiće se predstava o Džeju.
Da li se ta predstava oslanja na film "Nedelja"?
- Ne, s filmom nema veze. Film zapravo nije ispričao priču o Džeju - pričao je o Dorćolu, a čim upoznaš Džeja, film se završava. Kod nas će prvi čin verovatno biti taj period odrastanja koji je film prikazao, a ceo drugi čin biće posvećen tome ko je Džej zaista bio. Mladog Džeja igraće Husa, dok za odraslog još uvek tražimo pravog glumca - nekog ko ume i da peva, i da liči, ili bar da se uspešno maskira u njega. Vodimo računa da ne pogrešimo u kastingu.
Branko i Caca su moji pozorišni roditelji
Nedavno ste dobili nagradu "Slobodanka Caca Aleksić". Koliko vam znači ovo priznanje jer ste dete "Puža"?
- Zahvaljujući toj ženi se bavim ovom profesijom - ne u smislu protekcije, već zato što me je ona usmerila i uvela u čarobni svet pozorišta, naučila me da zavolim sve, od igle do lokomotive. U "Pužu" sam prošao sva zanimanja: od dekoracije, rekvizita, svetla, sound dizajna, pa do glume i režije. Neko će reći - dobio je nagradu jer je "Pužovo" dete. Pa dobro, šta je to loše? Bilo bi mi kazna da me je Caca odgajala da nikad ne dobijem to priznanje. Uvek će neko reći da je to zato što sam bio njen ili Brankov učenik, ali ja imam svoje biološke roditelje - a moji pozorišni roditelji su Branko i Caca, i to se nikad neće promeniti.
Bonus video: Na snimanju filma "Božićna avantura 2"