"GRUPA ME JE GUŠILA, SVAĐALE SMO SE" Sanja Vučić otvorila dušu kao nikada pre: Imala sam depresivne faze, nisam govorila sa ocem pre njegove smrti
Dodajte Kurir u vaš Google izborPevačica Sanja Vučić odgovarala je iskreno na pitanja, a jedno ju je posebno rasplakalo i nije mogla se suzdrži već je pustila suze.
Sanja Vučić je odmah na početku otkrila da li se njena majka borila da joj ništa u životu ne nedostaje.
- Da. Ceo život k'o lav se borila da mi ništa ne nedostaje i sad je na mene red da uzvratim istom merom i ona sad uživa u svojoj penziji, a ja se trudim da njoj ništa ne nedostaje. Ne nedostaje- rekla je ona.
Da li vam je žao što niste ranije postali popularni i zaradili novac da sebi kupite stan?
- Ne. Ne, zato što smatram da sve u svoje vreme treba da dođe i da moja karijera je išla takvom putanjom i nekim laganim ulaznim koracima da prosto, da se desilo ranije možda ne bih ni došla do nekih stadijuma i nekih visina do kojih sam stizala i nadam se do kojih stižem. I da, da jednostavno je ovako možda bilo zdravije po mene i da, da mislim da mi nije kasno da sam tek eto sada uspela u ovim godinama da, da sebi obezbedim, eto, nekretninu ili, ili lagodan život.
U boljim sam odnosima sa Ksenijom
Da li je tačno da ste u boljim odnosima sa Ksenijom Knežević nego s Ivanom Nikolić?
- Pa samo mislim u jednu ruku što smo ja i Ksenija bile drugarice mnogo pre grupe. Duže, smo se družile i u tom smislu smo i ostale u kontaktu bolje nego Ivana i ja. S tim što se i sa Ivanom čujem naravno, ali eto, u, u svrhu ovog pitanja da, jesam u boljim odnosima sa Ksenijom zato što nekako naše prijateljstvo je baš dugogodišnje i pre, i pre našeg poslovnog odnosa i tako se i nastavilo. Ali naravno, ne isključujem da sam dobra i sa Ivanom jer teme su se potezale o toj temi dosta puta i eto, volela bih da to razjasnim, a znam da će, da je pitanje koncipirano tako da mogu da budem pogrešno shvaćena.
Da li je istina da ste se često međusobno svađale dok ste bile u grupi?
- Bože, pa reći ću da nije istina iz razloga što su postojale svađe i čarke među nama, ali ne do te mere da mogu da izazovu netrpeljivost među nama ili neki animozitet. Više su to bile neke marginalne svađe koje su se bazirale nekim svakodnevnim stvarima sa kojima se posvađaš i sa rođenom sestrom, najboljom drugaricom, a kamoli sa koleginicom. I to nisu bile svađe, to su više bile prepirke ili nismo to jedna drugoj ni zamerale toliko. Jednostavno, samo smo uvek težile ka tome da postoji određeni dogovor među nama i neki kompromisi, što smo u većini slučajeva, naravno, sve tri smo uvažavale te dogovore i zato smo toliko dugo i trajale.
Da li mislite da ste više ulagali vi u veze nego vaši partneri?
- Pa da. Smatram da jesam.
Svaki put?
- Da. Baš svaki put. Mislim, a gledajući, moje veze od tih nekih srednjoškolskih dana i tih, te neke prve, te neke prve ljubavi, ja uvek mislim da sam se ja, mislim, to je možda moje lično viđenje, možda to nije istina, najviše davala i da sam najviše ulagala ljubavi možda i prisutnosti i pažnje. Po prirodi sam jako emotivna i zaljubljive sam prirode i volim harmoniju i mir u odnosima i uvek sam ka tome težila. Nisam jedna od onih koja ne znam da li je navodila na to da postoje neki ljubomorni ispadi ili slično. Nisam osoba koja će da navodi nekoga ili pravi nekoga ljubomornim, kako bi se to kolokvijalno reklo. Ali eto, mislim da sam ja najbolja.
Recite mi da li je tačno da ste imali depresivne faze i da ste plakali?
- Jesam. Imala sam depresivne faze, ali to bih najviše pripisala, svom stanju organizma ili ti, imam Hašimoto, imam problem sa štitnom žlezdom. I, ovaj, pre nego što sam zapravo shvatila sa čim se borim, ja sam imala, uhm, padove u raspoloženju prevashodno i to bih mogla da opišem kao depresivne faze koje, koje su imale oscilacije i do te mere da, ono, kao sednem i ne znam, ne znam koja, koja radost može, da mislim, da će u životu da me pokrene jer nisam videla radosti u svojoj okolini i pomešaš to sa, i sa možda nekim lošim međuljudskim odnosima i emotivnim. I onda to ako, rezultira time da nisam dobro. Ali sad, baš mi se dugo to nije desilo.
Da li ste jedno vreme jedva krpili kraj s krajem?
- Jao Bože. Pa imala sam faza, da. Evo prvo najskorašnje što mi pada na pamet je korona i kad je zapravo bilo, posebno za, za muzičare najnepogodnije vreme za finansije i bilo je par momenata gde sam onako bila u fazonu,da li ću uspeti da platim kiriju ovog meseca. Al naravno, ne računam i studentske dane kada sam živela na nudlama po nedelju dana, mislim što je potpuno normalno i jako volim taj period.
Da li ste patili kad ste izgubili oca?
-Naravno. Patila sam jer sam svesna činjenice da ga neću videti više nikada, što je šok za svaku živu osobu. To su momenti gde se osvrneš možda i na neke stvari koje si možda hteo da kažeš, a nećeš imati priliku.
A da li je tačno da dugo pre njegove smrti niste pričali sa njim?
- Jeste. Zato, mislim o tome se i radi u prethodnom pitanju da sada definitivno neću imati priliku da mu kažem možda neke stvari koje nisam imala. Ono, koje nisam stigla. Iako sam mislila da će doći do momenta kada ćemo možda moći da razgovaramo na određene teme. Ali eto to su takve prilike života.
Gušila je grupa
- Možda moje telo reaguje drugačije na tu temu, ali u neku ruku mislim da sam nekako taj period prebrodila i da sve ta gušenja su nekako zanemarljiva u, iz moje perspektive. Ali kao gledajući moju perspektivu sada gde sam kao solo izvođač, daleko mi je lakše, neuporedivoo, možda eto tako je koncipirano pitanje da možda je malo onako delimično, ali eto, ako me je gušilo. Definitivno je slobodnije. Da, da.
kurir / blic
Pogledajte dodatni snimak: