Fajl koji ste obrisali pre godina i dalje postoji: Dugme "Delete" vas laže, podaci nisu "zaboravljeni"
Dodajte Kurir u vaš Google izborBrisanje fajlova, foldera i naloga postalo je deo naše svakodnevne digitalne rutine, ali retko ko se zapita šta se zaista dešava iza scene kada pritisnemo to jedno dugme. Portal The Conversation ukazuje da tehnološke kompanije retko dovoljno jasno objašnjavaju ceo proces, a istraživanja pokazuju ozbiljan nedostatak transparentnosti oko toga kako se zahtevi za brisanje zapravo obrađuju.
Problem nije ograničen samo na operativne sisteme naših uređaja. Na društvenim mrežama i raznim servisima na pretplatu, mehanizmi brisanja podataka podjednako su nejasni korisnicima, koji retko dobijaju pouzdanu potvrdu da su njihovi podaci zaista trajno uklonjeni sa servera kompanije.
Strah od gubitka podataka ima i svoje ime
Dodatni sloj problema predstavlja rasprostranjen strah korisnika da će slučajno izgubiti važne fajlove, fotografije ili video-snimke. Ovaj fenomen je u pojedinim istraživanjima čak dobio i sopstveni naziv - "diagrafefobija" - iako zvanično nije priznat kao medicinska dijagnoza.
Istraživanja ponašanja povezanog sa digitalnim gomilanjem podataka pokazuju da mnogi ljudi osećaju stvarnu anksioznost pri samoj pomisli da bi mogli izgubiti lične informacije. Paradoksalno, upravo taj strah dovodi do toga da ogromne količine ličnih podataka ostaju zaboravljene, ali nikad zaista obrisane, čime postaju potencijalno dostupne za zloupotrebu.
Zašto brisanje ne znači i stvarno uklanjanje
Jedna od najraširenijih zabluda jeste uverenje da brisanje fajla znači i njegovo potpuno i trajno uklanjanje - da fajl, čim nestane iz našeg vidokruga, više nikada ne može biti povraćen. To najčešće jednostavno nije tačno. Kada korisnik obriše fajl, sistem u stvarnosti samo označi taj prostor na disku kao slobodan za buduću upotrebu i ukloni fajl iz korisničkog prikaza, dok sam sadržaj često i dalje ostaje moguće povratiti odgovarajućim alatima.
Pouzdaniji načini stvarnog uklanjanja podataka uključuju fizičko uništavanje uređaja za skladištenje, prepisivanje memorijskih blokova novim sadržajem koji "prekriva" stari, ili šifrovanje podataka uz naknadno uništavanje ključa za dešifrovanje. Ovakve metode su, međutim, skupe i često čine sam uređaj neupotrebljivim, dok specifičnosti oblak infrastrukture dodatno komplikuju bezbedno i potpuno uklanjanje podataka.
Zombi nalozi i tragovi koji ostaju
Slična situacija važi i za sadržaj objavljen na javnim društvenim mrežama - objava možda neće zaista nestati ni nakon brisanja, jer odgovori, komentari i internet arhive mogu sačuvati tragove njenog postojanja, pa se njen sadržaj često može rekonstruisati na osnovu tuđih reakcija i pominjanja.
Posebno rasprostranjena zabluda jeste i verovanje da brisanje aplikacije sa uređaja automatski briše i nalog povezan sa njom. Mnogi korisnici tako ostavljaju za sobom takozvane "zombi naloge" - napuštene profile na prodavnicama, servisima za skladištenje podataka, aplikacijama za upoznavanje, finansijskim uslugama i platformama za striming, ne znajući da oni i dalje postoje i čuvaju njihove podatke. Milioni korisnika širom sveta imaju ovakve zaboravljene naloge, čiji podaci ostaju izloženi riziku od sajber napada i curenja informacija.
AI otvara potpuno novo pitanje brisanja
Ako je već teško potpuno ukloniti obično fajl, situacija postaje znatno složenija kada je reč o podacima koji su postali deo sistema veštačke inteligencije. Brzi razvoj AI tehnologije otvorio je pitanje da li podaci uopšte mogu biti zaista obrisani nakon što su jednom iskorišćeni za treniranje modela, s obzirom na to da sistemi mašinskog učenja lako "pamte" podatke na kojima su trenirani, dok njihovo stvarno zaboravljanje predstavlja ozbiljan tehnički izazov.
Teoretski, građani Evrope i mnogih drugih delova sveta imaju zakonsko "pravo na zaborav", koje im omogućava da zahtevaju potpuno uklanjanje svojih ličnih podataka od strane platformi i kompanija. Programeri veštačke inteligencije se, prema Opštoj uredbi EU o zaštiti podataka, smatraju kontrolorima podataka i formalno su obavezni da poštuju ovakve zahteve. Ipak, ne postoje jasne smernice o tome kako bi brisanje trebalo sprovesti unutar samih AI sistema, pa regulatori mogu tražiti uklanjanje podataka, dok kompanije istovremeno mogu tvrditi da to, zbog tehničkih ograničenja, jednostavno nije izvodljivo.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.