Kako odmah prepoznati restoran koji je turistička zamka: Ovi detalji otkrivaju da treba da produžite dalje
Dodajte Kurir u vaš Google izborHrana je za mnoge putnike jedan od najvažnijih delova svakog putovanja. Dobar obrok može da postane uspomena koja se dugo prepričava, dok preskupo, neukusno i neautentično jelo lako može da pokvari čitav dan.
Posebno razočaranje nastaje kada se turista, ne poznajući grad, nađe u restoranu koji opstaje zahvaljujući dobroj lokaciji, agresivnoj reklami i velikom broju prolaznika, a ne kvalitetu hrane. Takva mesta najčešće nude prosečne obroke po cenama znatno višim od uobičajenih.
Istraživanje kompanije PhotoAiD pokazalo je da turističke zamke najčešće karakterišu previsoke cene, ponuda prilagođena isključivo strancima i nedostatak lokalne autentičnosti.
To je posebno važno ako se uzme u obzir da gotovo 80 odsto putnika navodi hranu kao jedan od ključnih faktora pri izboru destinacije. Umesto generičkih obroka napravljenih za masovni turizam, većina želi da upozna lokalne ukuse, običaje i specijalitete.
Mnogo reklame, a malo ukusa
Stručnjaci smatraju da se turistička zamka ne prepoznaje samo po lošoj hrani, već i po nameri vlasnika restorana.
Stručnjakinja za odnose s javnošću Tarin Šer opisuje takva mesta kao restorane o kojima se mnogo govori, ali čiji ukus ne opravdava njihovu popularnost.
Problem je što se među njima ponekad nalaze i poznati restorani koji godinama žive od stare reputacije. Turistima se predstavljaju kao mesta koja obavezno moraju da posete, iako kvalitet hrane više nije na nivou koji se očekuje.
Kuvar Hektor Santijago smatra da turističku zamku predstavlja restoran koji priprema ono za šta pretpostavlja da će se dopasti posetiocima, umesto da gostima ponudi kvalitetno jelo sa autentičnim potpisom kuhinje.
– Za mene je to mesto koje priprema ono što pretpostavljaju da bi turista želeo, umesto da napravi ukusnu verziju jela sa sopstvenim potpisom – objasnio je Santijago.
Zarada važnija od iskustva gostiju
Kuvarica Klaudija Martinez upozorava na restorane koji nisu povezani sa lokalnom zajednicom i ne predstavljaju kulinarski identitet grada.
Prema njenom mišljenju, sumnju bi trebalo da izazovu mesta koja su usmerena na što bržu smenu gostiju, veliku zaradu i promovisanje hrane koja kvalitetom ne opravdava cenu.
Takav poslovni model obično podrazumeva skuplje obroke, slabije namirnice i manje pažnje posvećene gostima. Cilj nije da posetilac upozna lokalnu kuhinju i poželi da se vrati, već da što pre potroši novac i oslobodi sto za sledeću grupu turista.
Osoblje vas zaustavlja na ulici
Jedan od najočiglednijih znakova upozorenja jeste preterano nametljiva dobrodošlica. Svi stručnjaci sa kojima je razgovarao „Hafington post“ naveli su agresivno privlačenje gostiju kao jedan od glavnih pokazatelja turističke zamke.
Posebno bi trebalo obratiti pažnju na zaposlene koji stoje ispred lokala, mašu jelovnicima, nude popuste i pokušavaju da ubede svakog prolaznika da sedne baš u njihov restoran.
Kuvar Okan Kizilbajir objasnio je da se u njegovoj rodnoj Turskoj ispred ovakvih restorana često nalaze domaćini sa jelovnicima u rukama, koji uporno razgovaraju sa turistima i obećavaju velike popuste samo kako bi ih uveli unutra.
Restoranu sa dobrom hranom i stalnim gostima obično nije potrebno osoblje koje će prolaznike vući za rukav.
Jelovnici sa fotografijama na deset jezika
Još jedan znak za uzbunu jesu veliki, plastificirani jelovnici prepuni fotografija hrane i prevedeni na veliki broj jezika.
Takva ponuda obično pokazuje da je restoran u potpunosti usmeren na turiste koji ne poznaju lokalnu kuhinju. Fotografije često izgledaju znatno bolje od jela koje će na kraju biti posluženo, dok veliki broj potpuno različitih specijaliteta može da znači da se nijednom od njih ne posvećuje dovoljno pažnje.
Kuvar Džared Haks smatra da je osoblje koje na ulici maše takvim jelovnicima jedan od najsigurnijih znakova da bi trebalo nastaviti dalje.
Previše kiča u enterijeru
Ni prenaglašeno uređenje restorana ne mora uvek da bude dobar znak. Tematski lokali koji pokušavaju da ostave utisak obiljem dekoracije, glasnom muzikom i stereotipnim simbolima određene zemlje često nude iskustvo napravljeno za turiste, a ne autentičnu lokalnu atmosferu.
Tarin Šer posebno upozorava na mesta čiji je enterijer previše napadan i kičast. Kada je izgled restorana važniji od onoga što izlazi iz kuhinje, postoji velika mogućnost da će i hrana biti podređena fotografisanju i brzoj zaradi.
Lokacija pored znamenitosti ima svoju cenu
Posle celodnevnog obilaska grada, najlakše je sesti u prvi restoran pored poznatog trga, muzeja ili spomenika. Ipak, upravo su lokali u neposrednoj blizini najvećih turističkih atrakcija često najskuplji i najmanje autentični.
Takvi restorani plaćaju visoke zakupnine i zavise od ogromnog broja posetilaca koji će doći samo jednom. Zbog toga ne moraju da grade odnos sa stalnim gostima niti da se posebno trude da ih ponovo privuku.
Šer navodi da mala, lokalna mesta teško mogu da priušte najskuplje lokacije, osim ako svakodnevno ne uslužuju veliki broj turista. Restorani na najprometnijim mestima zato su često deo većih kompanija koje raspolažu značajnim budžetom za reklamu i privlačenje mase.
Gde onda jedu lokalci?
Najsigurniji način da izbegnete turističku zamku jeste da se udaljite nekoliko ulica od glavnih znamenitosti i obratite pažnju na restorane u kojima sede ljudi koji žive u tom gradu.
Kraći jelovnik, lokalni specijaliteti, nenametljivo osoblje i cene koje ne odudaraju mnogo od drugih lokala u okolini obično su bolji pokazatelji kvaliteta od blještavih reklama i obećanja o „najboljoj tradicionalnoj hrani“.
Restoran ne mora da izgleda luksuzno niti da se nalazi na najpoznatijem trgu da bi ponudio obrok koji će postati najlepša uspomena sa putovanja.
Video: Kakve su cene u Turskoj