"SPASITI NEČIJI ŽIVOT JE FENOMENALNO, ALI KADA DOĐE DO UTAPANJA, TO JE VELIKA MUKA" Policajac Marijaš za Kurir o najtežim intervencijama, ali i spasavanju!
Dodajte Kurir u vaš Google izborJedna sekunda nepažnje ili pogrešna procena dovoljna je da bezbrižan letnji dan preraste u borbu za život.Jedan Novosađanin (22), ipak je imao sreće da se u situaciji opasnoj po njegov život, u blizini gradskog kupališta Štrand, nađu policijski službenici Mihajlo Marijaš i Veljko Vulić koji su tokom redovne patrole Dunavom primetili da mladić ostaje bez snage i počinje da tone.
Policajci su odmah pritekli u pomoć, izvukli ga iz vode i predali spasilačkoj službi, koja mu je ukazala neophodnu pomoć. Mihajlo Marijaš, vodnik prve klase Policijske uprave Novi Sad, kojem je ovo spasavanje bila poslednja intervencija na vodi posle višedecenijske policijske karijere, u razgovoru za Kurir objašnjava da u takvim situacijama nema mnogo vremena za razmišljanje - presudni su znanje, iskustvo i brza reakcija.
Marijaš je, inače, tokom službe obavljao različite policijske poslove, a značajan deo svog radnog veka posvetio je bezbednosti na rekama i spasavanju ljudi iz vode.
U razgovoru se prisetio svojih profesionalnih početaka, najtežih intervencija koje je doživeo, govorio o opasnostima koje krije Dunav, greškama koje građani najčešće prave na kupalištima, ali i o značaju iskustva, obuke i odgovornog ponašanja na vodi. Njegova priča podseća da su znanje, hrabrost i spremnost da se pomogne drugome vrednosti koje čine suštinu policijskog poziva.
1. Kako je izgledao trenutak kada ste uočili osobu u opasnosti na Dunavu?
- Sve se odigralo početkom juna, tog dana najpre sam video mlađeg muškarca kako pliva. Videlo se da ima snage, međutim, kada je prošao ispod mosta, precenio je svoje mogućnosti i počeo polako da tone. Kada je počeo da guta vodu, znao sam šta se dešava. Kako smo krenuli prema njemu, tako je počeo da doziva pomoć. Bacili smo mu konopac, izvukli ga do našeg čamca i odmah pozvali spasilačku službu.
2. Šta je u toj situaciji predstavljalo najveći izazov i koliko su vremenski uslovi ili stanje reke otežavali spasavanje?
- U tom slučaju nisu uticali vremenski uslovi niti stanje reke, rekao bih da je čovek 100 odsto precenio svoje mogućnosti. Dunav je čudna reka, mora da postoji maksimalno poštovanje prema reci. Nisu čamci, spasilačke službe i sva ta oprema bez razloga tu.
3. Koliko su obuka, iskustvo i timski rad bili presudni da se akcija uspešno završi?
- Najvažnije je iskustvo. Ono dolazi kroz godine rada, kroz situacije koje čovek prođe i kroz ljude kojima pomogne. Ovaj posao mora da se poštuje. Mora da se uči stalno, mora da se prenosi znanje mladim kolegama i mora da postoji odgovornost. Na vodi nema prostora za greške.
4. Da li se sećate trenutka kada ste shvatili da je život mladića van opasnosti i kakav je bio osećaj nakon uspešno okončane intervencije?
- Što se tiče spasavanja, tu mi je nekako srce veliko. Srce mi je puno kada mogu da spasem neko lice i kada mogu nekome da pomognem. Kroz čitavu karijeru, meni je bilo zadovoljstvo da radim na vodi. Imam puno iskustva i zaista sam voleo taj posao. Spasiti nečiji život je zaista fenomenalno, ali isto tako, kada dođe do utapanja, kada vidite roditelje ili rodbinu koji dolaze samo da pronađu telo, to je velika muka.
5. Da li je bilo mnogo tragičnih situacija kada su u pitanju mlađe osobe?
- Bilo je, i tada sam radio kao pozornik na Štrandu. Sećam se jednog momka koji nije procenio situaciju, hteo je da skoči u vodu i povredio je vratni pršljen. Najgore je što sam ja gledao kako se zaleće da skoči. Čim je pao, odmah sam znao da nešto nije u redu.
6. Policijski posao često podrazumeva donošenje odluka u svega nekoliko sekundi. Kako u toj situaciji procenjujete naredne korake i prioritete?
- Ovaj posao nije samo naučena situacija, nego mora da se uči stalno. Nekada se ljudi iznenade kako mogu da predvidim neku situaciju, ali to dolazi samo sa godinama rada, u momentu se i procenjuje šta dalje. Ali pod brojem jedan je bezbednost. Bezbednost svakog spasioca, policajca i svih koji učestvuju u intervenciji. Mora da se izvrši procena da li može da se uđe u intervenciju ili ne može. Imao sam slučajeve gde sam morao lice koje se davi da pustim da se maksimalno umori i tek onda da intervenišem. Sve zavisi od situacije do situacije. To je ozbiljan posao, kao i svaki posao spasioca.
7. U poslednje vreme bilo je dosta slučajeva davljenja. Šta mislite da je najčešći razlog zbog kojeg dolazi do tragedija na vodi?
- Kao iskusan policajac mogu da kažem da je alkohol jedan od velikih problema. Konzumiranje alkohola i ulazak u vodu često dovode do ovakvih situacija. Bilo je dosta slučajeva gde se vidi da čovek nije realno procenio svoje mogućnosti. Voda ne prašta greške. Najgore je što je osoba koja je u alkoholisanom stanju često dosta agresivna i tada moraju da se primene određene mere da bi se osoba izvukla na bezbedno mesto.
8. Koja situacija vam je bila najteža tokom čitave karijere? Postoji li nešto što vam je posebno ostalo u sećanju?
- Najteže su situacije kada neko hoće da izvrši samoubistvo. Kada izađemo na takva mesta, dešava se da osoba neće da se spasi, jednostavno hoće da se udavi. Onda opet dolazimo do toga da moramo sa njom bukvalno da se borimo, da je savladamo, da je smirimo i da je izvučemo. Tu ima svakakvih situacija, ali uglavnom su to veoma ozbiljne i teške intervencije.
9. Koliko vam je u tim situacijama značila saradnja sa drugim spasilačkim službama?
- Najviše mogu da zahvalim Udruženju spasilaca na vodi SOS. Mi smo njima objasnili kakve probleme imamo, kakve situacije smo imali na terenu, i zajedno smo tražili rešenja. To je bila jako dobra saradnja, što bi i trebalo da bude cilj svih spasilačkih službi.
Koji biste savet dali kupačima?
- Treba koristiti plaže gde postoje određene spasilačke službe. To je prvo i obavezno pravilo, kupati se tamo gde postoji spasilačka služba. Kada se jede, ne treba odmah ulaziti u vodu. Treba sačekati neko vreme, najmanje sat vremena posle jela. Što se tiče alkohola, nikako ga ne preporučujem uz ulazak u vodu - kaže Marijaš i apeluje da se na kupališta ne odlazi sam, već u društvu, kako bi ljudi mogli da vode računa jedni o drugima.
- Ukoliko neko primeti osobu kojoj je potrebna pomoć u vodi, savetujem da ne pokušava samostalno spasavanje ulaskom u reku, već da joj dobaci kanap, granu ili drugi predmet za koji može da se uhvati. Istovremeno, neophodno je odmah pozvati nadležne službe na brojeve 192, 193 ili 194,koje međusobno sarađuju i u najkraćem roku izlaze na teren.