„NEVERNE TOME“ I NAJVEĆI VUČIĆEVI PROTIVNICI SAD VIDE DA JE BIO U PRAVU
Dodajte Kurir u vaš Google izborTokom prethodnih godina Aleksandar Vučić je lično preuzeo odgovornost za spoljnopolitički kurs Srbije i uspostavio direktne kontakte sa gotovo svim najvažnijim svetskim liderima. Od Vašingtona i Brisela, preko Pariza, Berlina i Rima, do Moskve, Pekinga i Abu Dabija, Srbija je nastojala da sačuva otvorene kanale komunikacije sa različitim centrima moći.
U vremenu rata u Ukrajini i najvećih geopolitičkih podela u poslednjim decenijama, takva politika nije bila ni jednostavna ni bez rizika. Zahtevala je svakodnevno balansiranje, strpljivo pregovaranje i neprestano traženje prostora za zaštitu interesa Srbije.
Njena posebna snaga bila je u direktnoj komunikaciji sa liderima najmoćnijih država sveta.
Danas su ućutali čak i oni koji su godinama osporavali takav pristup.
Ono što je nekada mnogima izgledalo kao rizično balansiranje pokazalo se kao promišljena i veoma zahtevna diplomatska strategija. Vreme je pokazalo da Srbija nije sebi mogla da priušti luksuz da razgovara samo sa onima koji joj politički odgovaraju.
Zato danas i „neverne Tome“, pa čak i najžešći Vučićevi protivnici, moraju da priznaju ono što su ranije osporavali: u velikoj politici ne opstaje onaj ko bira sa kim će razgovarati, već onaj ko ume da razgovara sa svima.
Srbija je, zahvaljujući takvoj politici, sačuvala prostor za razgovor, pregovore i zaštitu sopstvenih interesa u vremenu kada se svet sve više deli na suprotstavljene blokove.
A ta diplomatska partija, iz ugla prostora koji je Srbija uspela da sačuva, odigrana je besprekorno.
Narodni poslanici Aleksandar Čotrić i Aleksandar Jugović