Bio je milioner koji je živeo u luksuzu i raskoši pa pobegao sam na pusto ostrvo: Pred smrt je imao samo ovu želju!
Dodajte Kurir u vaš Google izborŽivot Dejvida Glašina mogao bi da posluži kao scenario za holivudski film. Nekada uspešan australijski milioner, koji je raspolagao bogatstvom od oko 28 miliona dolara, jednog dana je odlučio da zauvek napusti luksuz, banke i poslovni svet i preseli se na pusto ostrvo, gde je narednih 25 godina živeo gotovo potpuno odsečen od civilizacije.
Pre nego što je postao pustinjak, Glašin je vodio život kakav mnogi mogu samo da zamisle. Bio je predsednik kompanije za eksploataciju zlata u Papui Novoj Gvineji, uspešno se bavio nekretninama i kretao u najbogatijim krugovima Sidneja.
Pad berze uništio mu je život
Imao je luksuznu kuću, porodicu i bogatstvo procenjeno na oko 28 miliona dolara.
Međutim, sve se promenilo u oktobru 1987. godine, tokom čuvenog berzanskog sloma poznatog kao „Crni ponedeljak“. Pad svetskih berzi preko noći je uništio njegovo poslovno carstvo, a finansijski krah ubrzo je povukao i privatni život.
Brak mu se raspao pod teretom dugova i stresa, banke su mu oduzele veliki deo imovine, a nekoliko neuspelih pokušaja da ponovo izgradi karijeru navelo ga je da potpuno preispita svoj život.
Shvatio da ga novac nije učinio srećnim
Posle godina borbe, Glašin je zaključio da više ne želi da učestvuje u, kako je nazivao, „trci pacova“.
Nakon što je iskusio i ogromno bogatstvo i gotovo potpuni finansijski slom, poželeo je da pobegne od računa, poreza, banaka i svakodnevnog pritiska modernog društva.
Njegov cilj postao je jednostavan život, u kojem će najveće brige biti pronalaženje hrane i vode, a ne stanje na bankovnom računu.
Jedan kofer bio je dovoljan za novi život
Prelomni trenutak dogodio se 1993. godine, kada mu je jedna poznanica ispričala za malo nenaseljeno ostrvo na severoistoku Australije.
Kada ga je prvi put posetio, odmah se zaljubio u to mesto.
Četiri godine kasnije, 1997, spakovao je jedan kofer sa nekoliko košulja, kratkim pantalonama, baterijskom lampom, nekoliko knjiga i četkicom za zube i zauvek se preselio na Ostrvo obnove, koje se nalazi u blizini poluostrva Kejp Jork u Kvinslendu.
Na ostrvu je proveo više od četvrt veka
Na Ostrvu obnove Glašin je sam sagradio improvizovanu kolibu na plaži i naučio da živi gotovo potpuno od prirode.
Lovio je ribu i krabe, skupljao kokosove orahe i uzgajao sopstveno povrće.
Ipak, nije se potpuno odrekao tehnologije. Postavio je nekoliko solarnih panela koji su mu omogućavali da koristi satelitski internet i mali frižider, pa je povremeno mogao da prati vesti i komunicira sa spoljnim svetom.
Najverniji saputnici bili su mu psi
Najveći deo vremena društvo mu je pravio pas Kvazi, a nakon njegove smrti drugi pas, Zeta.
Povremeno su na ostrvo dolazili nautičari, kajakaši ili naučnici, koje je rado dočekivao i častio domaćim pivom koje je sam pravio.
Lutke koje su postale deo njegove svakodnevice
Jedan detalj posebno je privukao pažnju javnosti.
Kako bi se našalio na račun svoje usamljenosti, na plaži je držao dve plastične lutke iz butika, koje je oblačio i sa kojima je, kako je govorio kroz osmeh, „razgovarao“.
Taj neobičan prizor postao je jedan od simbola njegovog života daleko od civilizacije.
Zdravlje ga je nateralo da se vrati u civilizaciju
Iako je želeo da na ostrvu ostane do kraja života, godine su učinile svoje.
Kako mu se zdravlje pogoršavalo, život bez medicinske pomoći postajao je sve rizičniji. Istovremeno, australijske vlasti godinama su pokušavale da ga isele, jer je formalno bio bespravni stanovnik državnog zemljišta.
U julu 2022. godine, sa 79 godina, bio je primoran da napusti svoje ostrvo i preseli se u Kerns kako bi bio bliže lekarima i bolnici.
Poslednje dve godine života proveo je upravo u civilizaciji od koje je decenijama bežao.
Poslednja želja bila je da se vrati kući
Iako se fizički više nije vratio na Ostrvo obnove, njegova najveća želja ipak je ispunjena.
Porodica je nakon njegove smrti prosula njegov pepeo upravo na ostrvu koje je smatrao svojim pravim domom i mestom na kojem je pronašao slobodu koju je godinama tražio.
Iza sebe je ostavio i knjigu „The Millionaire Castaway“ („Milioner brodolomnik“), u kojoj je poručio da najveći luksuz nije bogatstvo, već vreme i sloboda koje čovek ima za sebe.