"Herceg Novi je moj temelj i uvek će biti deo mog identiteta" Dragana Dabović o ulogama, poslu i odrastanju
Dodajte Kurir u vaš Google izborDeset godina nakon premijere serije "Vere i zavere", koja ponovo osvaja televizijsku publiku na RTV1, glumica Dragana Dabović osvrće se na jednu od svojih najznačajnijih uloga i put koji je prešla od mlade akademke do zrele umetnice. U razgovoru za TV Ekran govori o svom glumačkom sazrevanju, lekcijama koje je ponela od profesorke Jasne Đuričić i saradnji s Mikijem Manojlovićem, ali i o tome zašto veruje da velike televizijske priče mogu da približe istoriju bolje od udžbenika.
Prošla je decenija otkako smo upoznali Magdu Stepanov u seriji "Vere i zavere". Kad je danas ponovo gledate, da li pred sobom vidite samo junakinju koju ste igrali ili i mladu glumicu kakva ste tada bili?
- Danas ne gledam sebe kao mladu glumicu, već kao nekoga ko je tada bio pred velikim zadatkom. Tek sad shvatam koliko sam zapravo bila mlada kad sam igrala majku četvoro dece. Pomalo me je stid zbog te mladosti, ali sam istovremeno ponosna što sam tako rano dobila tako zahtevne uloge.
Da li vam je ponovno emitovanje serije na Radio-televiziji Vojvodine vratilo neka sećanja sa snimanja?
- Iskreno, ne gledam reemitovanje. Retko inače gledam televiziju, tako da mi se ta sećanja više vraćaju kroz razgovore, nego putem ekrana.
Novi Sad je u seriji važan deo priče. Kakvu vezu vi danas imate s tim gradom?
- Novi Sad je za mene pre svega grad studiranja. Za njega me vežu akademija, moja klasa, profesorka Jasna Đuričić i godine učenja. To su uspomene koje nosim, mnogo više nego sam grad.
Serija govori o ljudima kojima istorija ulazi u najintimnije odnose. Može li dobra televizijska priča da približi prošlost bolje od udžbenika?
- Apsolutno može. Mislim da je upravo to zadatak velikih serija. Kad je priča iskreno ispričana, ona deluje kao dobra knjiga - mnogo snažnije približi vreme, ljude i njihove sudbine nego puko nabrajanje istorijskih činjenica.
Glumu ste diplomirali u klasi Jasne Đuričić, a pred kameru ste profesionalno stali još kao studentkinja u seriji "Na terapiji". Šta ste iz škole poneli kao najvažniju lekciju?
- Jasna Đuričić me je naučila da talenat sam po sebi ne znači ništa bez rada. Ovo je zanat koji se neprestano brusi i svaki novi projekat traži da ponovo radite na sebi. Posle svake uloge postavite sebi novu stepenicu i nema vraćanja. To je najveća lekcija koju nosim sa akademije.
A čega ste morali da se oslobodite da biste pronašli svoj glumački glas?
- Gotovo svega. Na akademiju sam došla kao devojka koja je odmalena živela u pozorištu i mislila da mnogo zna. Vrlo brzo sam shvatila da zapravo tek učim i o glumi i o životu. Iskreno, mislim da se još tražim. Profesionalno još nisam odigrala ulogu koja bi pokazala sve ono što mogu.
U seriji "Na terapiji" igrali ste s Mikijem Manojlovićem. Šta ste naučili od njega?
- Mnogo tehničkih stvari koje na akademiji ne možete da steknete. Posmatrala sam kako radi, kako razmišlja i kako gradi kadar. Ipak, ono najvažnije naučila sam još na studijama - da je gluma, pre svega, slušanje partnera.
Fotografije sa svadbe Dragane Dabović
Odrastali ste u Herceg Novom, studirali u Novom Sadu, živeli u Podgorici, danas ste u Beogradu i Pančevu. Koliko svi ti gradovi žive u vama?
- Herceg Novi je moj temelj i uvek će biti deo mog identiteta, ali svaki grad me je oblikovao. Sve te promene dovele su me u dodir s različitim mentalitetima, ljudima i dijalektima, a to je za glumca veliko bogatstvo.
Publika vas pamti po televizijskim serijama, ali ste na filmu birali sasvim drugačije uloge. Kako čuvate radoznalost?
- Tako što nikad ne prihvatam ono što sam već igrala. Najviše me privlače likovi koji su mi daleki i nepoznati. Film mi upravo pruža mogućnost da stalno istražujem nove ljude i nove sudbine.
Postoji li neka glumačka tajna koju ste godinama otkrivali?
- Ne verujem u tajne. Veliki glumci koje sam upoznala zapravo su najjednostavniji ljudi. Suština je u istini. Ne glumimo, već pokušavamo da na trenutak živimo nečiji tuđi život. Tu nema foliranja.
Kad prvi put pročitate scenario, šta vas više privuče - ono što vam je blisko ili ono što vam je potpuno strano?
- Uvek ono što mi je strano. Upravo tu osećam najveći izazov. Naravno, u svakom liku pronađem i deo sebe, jer verujem da svi ljudi u sebi nose mnogo više nego što misle.
Koliko se televizijska gluma promenila za poslednjih deset godina?
- Danas se mnogo brže snima. Ima manje vremena za istraživanje lika, a sve je podređeno rokovima i novcu. Najviše volim projekte koji daju glumcu vreme da kopa po ulozi, jer se tek tada dolazi do pravih dubina.
Kako uspevate da sačuvate sebe dok neprestano ulazite u tuđe živote?
- Trudim se da me što manje stvari uprlja. Moj životni motiv su istina i ljubav - prema porodici, prijateljima, poslu i svakom novom danu. Tako čuvam svoj mir i ostajem svoja.
Da je vaša dosadašnja karijera televizijska serija, kako bi se zvala?
- Verovatno "Esmeralda" (smeh).
A kako biste nazvali epizodu koju trenutno živite?
- "Život je lep" (La vita e bella). Na moru sam s porodicom i zaista osećam da je sve na svom mestu.
Šta je za vas gluma?
- Istina, ljubav i igra.
Bonus video: Glumica žrtva zlostavljanja