penjaroja na iskušenju

TRI IGRAČA, TRI PROFILA, JEDNA SLAGALICA: Kako Partizan da uklopi Hejsa, Džonsa i Olmena? Stiže još jedan centar...?

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Karlik Džons, KK Partizan Foto: Srdjan Stevanovic/Euroleague Basketball
Nova pojačanja Partizana, Karlik i Olmen, donose dilemu u napadu. Kako će se uklopiti sa centrom Hejsom?

Partizan je ovog leta dobio veoma zanimljivu kombinaciju igrača, ali i jednu potencijalno zahtevnu slagalicu kada je u pitanju organizacija napada.

Karlik Džons trebalo bi da bude jedan od glavnih kreatora, dok je Kajl Olmen igrač koji takođe voli da ima loptu u rukama i da završava akcije. Istovremeno, Kevarijus Hejs je centar koji najviše dobija kada se igra brzo, kada trči teren i kada mu bekovi otvaraju prostor.

Zbog toga će raspodela uloga biti veoma važna...

Džons je bek koji voli da kontroliše ritam utakmice. Može da ubrza, napadne iz pika i probije prvu liniju, ali ume i da "povuče ručnu", uspori igru i preuzme odgovornost kada napad ne ide.

Kajl Olmen je, sa druge strane, profil igrača koji želi da bude uključen u akciju. Voli loptu u rukama, traži situacije u kojima može da napadne i nije tip igrača koji će samo stajati u ćošku i čekati da mu saigrač pronađe otvoren šut. I tu Partizan dobija jednu zanimljivu dilemu.

Kako će izgledati napad kada na parketu zajedno budu Karlik i Olmen?

OLMEN NIJE STERLING BRAUN, A NI VAŠINGTON

Poređenje sa prethodnim sezonama može da bude veoma interesantno.

Sterling Braun je mogao da bude izuzetno koristan upravo zato što nije morao konstantno da ima loptu u rukama. Njegova igra mogla je da funkcioniše kroz čekanje pravog trenutka - da se otvori prostor, da dobije pas i odmah napadne ili šutne. Kod Olmena je situacija... drugačija.

Slično je i sa Dvejnom Vašingtonom, ali na drugačiji način. Vašingtonova prodornost i sposobnost da napadne reket otvarale su dodatni prostor, posebno kada je Bruno Fernando bio na parketu i svojim prisustvom u dubini vezivao skupljao odbranu.

Kada imate centra koji konstantno preti u reketu, bek dobija dodatni prostor da napadne. Partizan sada mora da pronađe način da napravi isti efekat sa novim igračima.

ŠTA TO ZNAČI ZA KARLIKA I HEJSA?

Upravo ovde se vraćamo na saradnju Karlika Džonsa i Kevarijusa Hejsa.

Ako Karlik ima loptu, Hejs može da trči, postavlja blok i napada prostor. Ako Olmen preuzme organizaciju određenih napada, moraće da postoji dovoljno kretanja bez lopte kako se ne bi dogodilo da se dva beka međusobno "sudaraju" u potrebama. Jer i Karlik i Olmen žele da kreiraju!

To nije nužno problem, zapravo može biti ogromna prednost ako Partizan uspe da ih koristi tako da jedan drugom otvaraju prostor.

Ali ako obojica predugo drže loptu, ritam napada može da trpi. A najveća posledica toga mogla bi da bude upravo na Hejsu. Centar njegovog profila ne može da bude efikasan ako napad stoji.

Hejsu treba kretanje, treba mu prostor. Treba mu bek koji će napasti svog čuvara i naterati pomoć da dođe iz reketa. Treba mu situacija u kojoj može da utrči iza leđa odbrane ili da nakon pika napadne prazan prostor.

Zato će način na koji Karlik i Olmen dele loptu biti veoma važan za njegovu produkciju.

ŠTA KADA KARLIK STANE?

Tu dolazi možda i najveći upitnik.

Džons nije bek koji će protivničku odbranu konstantno kažnjavati šutem sa distance, a nije ni igrač koji će u pozicionoj igri spuštati loptu na post i odatle praviti višak.

Ako protivnik zatvori njegov prodor i uspori utakmicu, Partizan mora da ima alternativu. Olmen bi tada trebalo da bude jedno od tih rešenja.

Ali ako i on bude tražio loptu u rukama i individualno rešavanje, crno-belima će biti potrebno mnogo više kretanja ostalih igrača da se napad ne pretvori u igru „jedan na jedan“. U takvom scenariju posebno će se videti koliko Hejs može da doprinese kada nema tranzicije.

Jer Hejs nije klasična "petica" koja će dobiti loptu na niskom postu i sama rešiti napad. Nije ni centar koji će šutem spolja raširiti odbranu. Njegova najveća vrednost dolazi kroz atletiku, odbranu, skok, blokove, trčanje i završnicu oko obruča.

DA LI PARTIZANU TREBA JOŠ JEDAN CENTAR?

Zbog svega toga pitanje o centarskoj poziciji ostaje otvoreno.

Ako Karlik i Olmen budu uspevali da stvaraju višak, ako Partizan bude igrao brzo i ako Hejs bude dobijao dovoljno lopti u situacijama koje mu odgovaraju, njegov profil može da bude izuzetno koristan. Centarske linije koje će tražiti fizičku igru i napadati Partizan iz posta.

Tada će se videti da li Hejs može da bude prava "prva petica" ili je njegov idealan status ipak nešto drugačiji - veoma važan deo centarske rotacije uz još jednog igrača koji može da donese sigurnost u pozicionoj igri.

Partizan tako možda neće imati samo pitanje Karlik - Hejs, već mnogo širu dilemu.

Karlik i Olmen moraju da pronađu način da dele loptu, a Hejs da pronađe način da bude koristan i kada lopta nije u njegovim rukama. Ako se ta tri elementa spoje, crno-beli mogu da imaju veoma raznovrstan napad.

Ako ne, vrlo brzo će se postaviti pitanje da li je timu potreban još jedan igrač koji može da donese ravnotežu, posebno na poziciji centra.

Jer jedna stvar je sigurna - Partizanu neće biti dovoljno da zna kako želi da igra kada sve ide po planu. Moraće da ima odgovor i kada protivnik taj plan zaustavi!

BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

00:08
Grobari na meču Partizan - Tobol Izvor: Kurir