ROĐENA U KUĆI, A DETINJSTVO PAMTI PO BATINAMA! Ove detalje niste znali o Indiri Levak, životna priča ostavlja bez daha
Dodajte Kurir u vaš Google izborPevačica Indira Levak veoma mlada je ušla u svet muzike u kom je opstala i dan danas, a u njenom rodnom mestu mediji su otkrili dosta detalja o pevačici.
Indira Levak potiče iz radničke porodice, njen otac Franjo radio je u pekari, dok je majka bila domaćica.
"Htela si na brzinu da ugledaš ovaj svet"
Iako su njene sestre Emilija i Sanela rođene u bolnici, Indira je na svet došla u kući u kojoj su njeni roditelji tada živeli kao podstanari.
- Jao ovde je sve počelo. Je l' ti znaš da sam ja rođena Županjka? Pitala sam mamu je l' zna, ta kuća gde su oni bili podstanari, da li to još uvek stoji na svom mestu, rekla mije da su je srušili - započela je priču Indira, a potom opisala razgovor sa majkom o svom rođenju:
- Ima tu super priča, ja sam srednje dete, rođena u kući i ja kažem: "Mama ali sestre Emilija i Sanela su rođene u bolnici, otkud ja kod kuće?", a ona kaže: "Gle, htela si jednostavno na brzinu da ugledaš ovaj svet". Kažem: "Mama, a šta da se nešto zakomplikovalo?", kaže: "Ah to bi lako rešili". Uglavnom babica je bila spremna i onda je drmnula jednu rakijicu i rekla: "A sad krenimo". I onda ja dolazim na svet.
Kako pevačica s osmehom ističe, njena sudbina pod svetlima pozornice bila je prorečena već u prvim minutima života.
- Ali što je interesantno kaže da babica nije mogla da veruje kada sam došla na svet kad sam počela urlikati gledala sam 20 minuta u neko svetlo i babica je rekla: "Dragi moj Bože ovo dete će biti pod reflektorima, ovo će biti neka pevačica". Za sve je kriva babica.
Kroz šalu dodaje da je to rođenje u kući zapravo "prokletstvo srednje dece".
- Gle, pa mama kaže u to vreme je to bilo kao normalno. Kažem ma nemoj ove dve sestre su rođene u bolnici. Pa ono šta ja... Eto, to ti je prokletstvo srednje dece.
Buntovnik pod nadimkom "Ramboica"
Odrastanje na trgu u Županji za Indiru je bilo obeleženo nestašlucima. Sama priznaje da je bila pravi buntovnik i sanjar. U školi je uvek pokazivala veliku empatiju, štiteći slabije od zadirkivanja, zbog čega je od oca dobila poseban nadimak.
- Moram vam pokazati ko je Indira, ovo ću vam samo otkriti, nemojte me zafrkavati. Tata je mene uvek zvao, imala sam nadmimak, zvao me Ico. Ico ovo, Ico ono, a ja sam bila njegova miljenica i onda su me nazvali Ramboica.
Ipak, u kući je morao da se zna red.
- Sa ovog balkona vikala je mama: "Indira, Indira...", ali tamo negde u 7 uveče, "Pusti me još malo brate mili", "Ne, dolazi kući, radiće kaiš". Kaiš će raditi. Jao koliko sam batina dobila... - priseća se Indira i dodaje:
- Moji su ti bili strogi, znaš. Nema ti tu, ako otac kaže u 10 da si se nacrtala ja dođem u 10.05, puf. Nema čoveče, moraš biti...
S obzirom na to da nema decu, pevačica se zapitala kakva bi ona zapravo bila kao majka:
- Apsolutno. Ja volim da kažem, naravno ne znam, čovek jednostavno, imaš želje i tako dalje, Bog određuje, nemam decu nažalost ali nekad pomislim kako bi tom detu bilo sa mnom... Ja ne znam. Dete bi izludelo. Ne bi sa 18, nego sa 10 pobeglo od kuće.
Međutim, svesna je da bi zadržala iste one vrednosti koje su joj roditelji usadili:
- A ne, bila bih zaštitnički sigurno onako nastrojena. Bila bih super ali definitivno da mora da se zna red, rad, disciplina. Da se mora znati, da sve što želiš u životu moraš zaraditi. To je jedino, to je tako bilo i kod mene kod kuće, šta god želiš, možeš želeti Porše, ja ti sad ovako pružim ruku i kažem, imaš Porše, imaš, zaradio si ga brate mili, evo svaka ti čast al' nemoj meni tražiti.
Očev uticaj na njen muzički put bio je presudan, a prva harmonika došla je uz rečenicu koja se ne zaboravlja:
- E, a sad ću ti reći kako je to krenulo sa muzičkom školom. Uglavnom, ovako je tekao razgovor: "Draga moja, nama često dolaze gosti na primer, malo da se družimo i tako dalje", kaže Franjo: "A ja bih hteo da moja ćerka malo rastegne onu harmoniku. Znaš kad mi sedimo, malo mezimo..." a ja onako, devet godina ljudi, devet godina, ja sam po ovom trgu, trčim okolo, bacam se, musava, prljava... I on kaže meni: "Muzička škola", jesi ti tata lud, kakva muzička škola, a on meni kaže: "Ico!", sad ću ti reći nešto o odgoju: "Ico, ili muzička ili Sava".
Odlazak od kuće sa 18 godina
Buntovna priroda i želja da se bavi muzikom često su dovodili do porodičnih nesuglasica, jer su roditelji imali drugačije planove za nju. Želeli su da postane lekarka ili advokatica.
- Dragi moji, ja bih volela da su tako svi odgojeni. Ja sam bila kažem ti buntovnik i neretko sam s roditeljima dolazila u nekakve ono... Pravila sam stalno taj neki haos kod kuće i moje želje nisu baš nekada bile njima prihvatljive. Moji su roditelji, ja sam htela da budem, ne znam, u muzici, a moji roditelji su hteli da ja budem advokatica, lekarka i tako dalje. Dolazili smo malo u sukobe i onda sam ja njima išla na živce, oni su meni išli na živce i dolazi 18 godina i ja sad fino kažem: sa 18 godina ja odlazim - ispričala je Indira i ponovila:
- Ja sam sa 18 godina napustila roditeljski dom.
Iako je taj korak bio težak, doneo joj je finansijsku nezavisnost i rano osamostaljenje: - Ne, ne bilo je... Ne, meni je bilo onako i teško ali oslobađajuće, a njima je bilo valjda oslobađajuće. Ono kao puna nam je kapa nje. Ali sam se sa 18 godina osamostalila evo od tada sam finansijski jednostavno nezavisna ali nije samo sa 18. Oni su meni, moj otac je ovako rekao, samo pošteno i samo rad, sve što želiš u životu moraš da zaradiš i onda tamo negde sa 12-13 godina sam ti ja fino, halo ekonomija, je l' primate radnike ja fino poni bicikl lepo od 7 ujutru do 7 uveče, među tamo one tete opake, fino uzmeš svoj red onako tu su ti kukuruzi, one metlice... Šta kako sam, ja sam uvek morala biti najbolja.
Zaradu iz tog ranog perioda koristila je kako bi kupila stvari za sebe:
- Pa malo i nametnuto na način da ako želite imati ne znam pantalone ili ne znam majicu morate to zaraditi. Super je to bilo plaćeno. To je bio fantastičan posao. Ja sam znaš ono kad kupiš ne znam troje pantalona, pet majica, onda si glavna tetka u gradu.
Prvi poljubac i bizaran strah od trudnoće
Odrastajući u konzervativnoj sredini gde se o intimnim stvarima uopšte nije govorilo, Indira je imala neobične dileme kada se prvi put zaljubila.
- Tamo gde večeras pevam, a to se inače zvalo Dom mladih, tu smo đuskali. Tu smo bili i nikad neću zaboraviti moje crvene čizmice kad sam kupila, crvene čizmice, prijatelju. I ja onako dolazim u crvenim čizmicama, svira tamo, ne znam, mislim da je svirala, grupa Film je pevala, Jura Stublić, Srce na asfaltu. Kad ja dođem i krenem... Pa nema brate. To su bili poljupci. Poljubac je pao - opisala je pevačica, a onda otkrila i bizaran strah koji ju je tada mučio:
- Ovo je nešto najgluplje što ću vam ispričati. Ja dolazim iz konzervativne porodice, ovo ti je najveća ekskluziva, ali znam da nećete to reći jer ćete me ubiti, e i ja dolazim i sad ono kao nekakva prva ljubav, kao treba da padne neki poljubac i ja se mislim ako ja sad njega poljubim, šta ako ostanem trudna.
Kako kaže, majka o tim temama nikada nije razgovarala sa njom.
- Mama je bila Bosanka, nema kod nje, kakvo ljubljenje, nikad nije pričala o tome. Šta ti je, ja je već vidim ovako i škiljila je čoveče, gleda ono gde sam, šta sam kad dolazim kući i tako... To je bilo, luda kuća, ali to je bila jedna nedoumica. Dakle kad se poljubite ne ostanete trudni.
O bivšim muževima
Govoreći o svom privatnom životu i bivšim muževima, Indira je pokazala veliku zrelost i emociju. Priznaje da sa prvim suprugom nije ostala u kontaktu, ali je odnos sa Miroslavom za nju nešto posebno.
- Ne, ja sam ti, uh, gle... Privatno sam ti ja kad je Miro u pitanju, mi smo najbolji pobednički tim na ovom svetu. Znači mi u biti najviše posebno funkcionišemo. Problem je u tome što smo nas dvoje dva jaka karaktera. Kad imate dva jaka karaktera, onda su tu problemi - istakla je, a potom dodala i ovo:
- Gle, sa prvim bivšim baš nisam ostalo u nekom odnosu. Nisu bili nekakvi odnosi, ali sa Miroslavom, ja ću tog čoveka zauvek voleti. Ta ljubav i to poštovanje koje nas dvoje imamo jedom prema drugom to neće nikada nestati i ja ti kažem ja što god da se dogodi, da on ima pet žena, petoro dece posle mene, ja ću biti uz njega i biću najbolja, a on to i za mene govori. Znači kad imaš u telefonu onog koga nazvati u hitnim slučajevima, to je on.
Županja kao nirvana i najveći uspeh u životu
Danas, nakon decenija naporne i uspešne kariere, Indira mir i balans pronalazi upravo u poseti rodnom gradu i majci, gde uspeva da "povuče ručnu" i skloni se od zagrebačke vreve.
- Ja sam ti najsretnija žena na svetu. Bog bi bio jako ljut na mene da kažem da sad meni nešto u životu fali. Šta god sam htela u životu sam postigla sad želim samo onako jedan... I mnogo sam se naradila baš sam se mnogo naradila, verovatno sam se malo i potrošila, bole leđa, bole kolena, boli sve živo. Jednostavno želim jedan fin i miran život. Želim biti ona prava bomba na pozornici, u tome uživam, to me veseli, to ljudi osete. Jer ti u muzici... Ja ne znam da glumim, ja nisam glumica, razumeš me. A Županja mi evocira sve one prelepe uspomene i ono što svaki put kažem: e dragi Bože da su ova današnja deca samo malo, mrvicu doživela što smo mi prolazili i što smo doživeli, ja bih bila sretna žena. Tu mi je majka i onako laganini, malo dođem kod nje, malo popijemo kaficu. Ovde jednostavno povučem ručnu u onom haosu od Zagreba, one ludnice i tako dalje. Ovde ti je totalna nirvana.
Za nju, najveći uspeh nije u slavnim tiražima i novcu, već u tome što je ostala prizemna i verna sebi:
- Znaš šta je moj najveći uspeh, to što sam ja ostala uvek ista. Ja čvrsto stojim na zemlji. Mene apsolutno ništa nije moglo da promeni. Nikakva ni slava ni novci, apsolutno ništa.
Njen karakter i energiju potvrđuju i njeni sugrađani iz Županje. Jedan stariji sugrađanin, čija je tašta čuvala Indiru dok je bila devojčica, potvrdio je da je uvek bila izuzetno energična: - Uvek. I više nego zvrk. Svi kažu odakle joj toliko snage da je uvek takva. Druga starija sugrađanka opisala ju je kao vrednu i brižnu osobu: - Ma svašta. Ona farba, ona mete, ona, sve živo je radila. Veliko dvorište... Ona sve zna. Žensko za sve. Ona je puna ljubavi za svakoga.
kurir / blic
Pogledajte dodatni snimak: