Zmija upala u paukovu mrežu, a onda je počela borba: Naučnici zabeležili 319 slučajeva sa neočekivanim krajem
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Istraživači su prikupili 319 slučajeva u kojima su paukovi napali, uhvatili ili pojeli zmije, na svim kontinentima osim Antarktika.
- Najviše uspeha imali su pauci iz porodice Theridiidae, posebno crne udovice, koji koriste čvrstu mrežu i otrov da savladaju plen.
Kada se govori o odnosu predatora i plena, teško da bi većina ljudi pauka stavila iznad zmije. Ipak, priroda ume potpuno da preokrene očekivani poredak. Snimci na kojima pauk savladava zmiju nisu montaža niti retka internet senzacija – ovakvi susreti dešavaju se širom sveta i naučnici su ih detaljno proučavali.
Istraživači Martin Nifeler i Džej Vitfild Gibons prikupili su čak 319 zabeleženih slučajeva u kojima su paukovi napali, uhvatili ili se hranili zmijama. Primeri su pronađeni na svim kontinentima osim Antarktika, što pokazuje da nije reč o neobičnosti vezanoj samo za jedno podneblje ili nekoliko egzotičnih vrsta.
Analiza je pokazala da je među plenom bilo više od 90 vrsta zmija iz sedam porodica, dok je u ovakvim napadima učestvovalo više od 40 vrsta paukova iz 11 porodica. I mada bi se moglo pretpostaviti da su za takav podvig sposobni prvenstveno veliki paukovi, rezultati su pokazali nešto sasvim drugačije.
Crne udovice među najuspešnijim lovcima
Oko 60 odsto dokumentovanih slučajeva povezano je sa paucima iz porodice Theridiidae, kojoj pripadaju i crne udovice. Reč je o relativno malim paucima koji ne moraju snagom da pariraju zmiji – najveći deo posla obavljaju njihova izuzetno čvrsta mreža i snažan otrov.
Posebno su se izdvojili paukovi iz roda Latrodectus, među kojima su crne udovice i njima srodne vrste. Kada se mala zmija zaplete u mrežu, pauk joj prilazi, dodatno je sputava nitima, a zatim ujedom ubrizgava otrov. Ono što na početku može da izgleda kao laka prilika za zmiju da se oslobodi, tako može da se završi potpuno drugačije.
Zmije koje su postajale plen uglavnom su bile mlade i manje jedinke. Njihova prosečna dužina iznosila je oko 26 centimetara, ali su istraživači pronašli i slučajeve u kojima su paukovi napali zmije duge čak jedan metar.
Veličina, dakle, nije uvek bila dovoljna da gmizavcu obezbedi prednost.
Među plenom bile i otrovnice
Još zanimljiviji podatak jeste da zmije koje su završavale u paukovim mrežama nisu uvek bile bezopasne. Među dokumentovanim slučajevima nalazile su se i otrovne vrste, što pokazuje koliko efikasna kombinacija mreže i paukovog otrova može da bude.
Zmija u takvom sukobu svakako nije bespomoćna. Ukoliko uspe da se oslobodi ili dohvati napadača, odnos snaga može brzo da se promeni, a poznato je i da brojne vrste zmija inače jedu paukove. U prirodi, međutim, uloge predatora i plena nisu tako strogo podeljene kako na prvi pogled izgledaju.
Video: Džinovski pauk u Australiji