ZORICA BRUNCLIK UMALO STRADALA NA BOŽIĆ! Sa bratom ostala sama, a onda su POLICIJA I VATROGASCI stigli pred kuću
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Zorica Brunclik se prisetila siromašnog detinjstva i praznika kada je na trpezi bilo više hrane nego ostalim danima.
- Opisala je Božić kada su ona i brat, ostavljeni sami kod kuće, pokušali da spreme pile i umalo izazvali požar.
- Zbog dima su stigli policija i vatrogasci, a majka ih je po povratku dočekala sa pečenim piletom i praznim pasuljem za Božić.
Pevačica Zorica Brunclik nikada nije skrivala da je njeno detinjstvo bilo daleko od lakog, a o odrastanju u skromnim uslovima više puta je javno govorila. Jednom prilikom prisetila se i jednog Božića koji joj je ostao zauvek urezan u sećanje, kada je kao mala, zajedno sa bratom, umalo doživela ozbiljnu nesreću.
Zorica je tada otvoreno govorila o tome kako su izgledali praznici u njihovoj kući i koliko su joj Božić i Vaskrs značili upravo zato što se tada na trpezi nalazilo nešto više nego tokom običnih dana.
Praznici su predstavljali poseban doživljaj
Ipak, jedan Božić posebno je ostao u njenom sećanju. Dok je majka bila na poslu, Zorica i njen mlađi brat ostali su sami kod kuće, a njihova dečja radoznalost ubrzo je dovela do situacije koja je mogla da se završi mnogo ozbiljnije.
Pevačica je kroz ovu priču opisala ne samo neobičan događaj iz detinjstva već i težak period kroz koji je njena porodica prolazila, kada su i najjednostavniji praznični trenuci predstavljali poseban doživljaj.
- Potičem iz siromašne porodice, ali sam pamtila Božić i Vaskrs zato što se tada naša trpeza drastično razlikovala od ostalih dana. Moja mama je imala tri brata koji su imali svinje, pa je u vreme svinjokolja vodila brata i mene da to uzmemo. Dobijali smo plećku od praseta, koju je na Božić pekla. To je bio doživljaj. Jedne godine nam je ujka dao pile, koje je trebalo da nam bude za Božić, ja sam tada imala pet i po, a brat četiri i po godine - rekla je Zorica, pa zatim dodala kako su umalo mogli da zapale kuću ona i brat tada.
- Verovatno su deca koje roditelji zaključaju i ostave dok su na poslu, snalažljivija. Ja ne znam da li bih moju unuku Milicu mogla da ostavim da ne napravi neki haos koja je sada u tim godinama kao moj brat i ja tada. Nas dvoje smo imali jednu slikovnicu koju smo dobili od nekoga, a u njoj je bila fotografija pečenog pileta koje se pušilo. Danima smo to gledali i gledali smo pile koje je tu šetalo i koje je s nama bilo u sobi, a koje je mama trebalo da zakolje za Božić. U to vreme majka je bila razvedena i samo smo nas dvoje živeli s njom. Imali smo šporet i meni nikad ranije nije išlo od ruke da upalim vatru i da se ona razgori, a bratu je to išlo odlično. I gledamo mi pile živo i ono u slikovnici i brat kaže: "Ko da čeka Božić, ko zna kad je Božić?" Ja kažem: "Pa šta da mu radimo?" Kaže moj brat: "Znam ja da ga zakoljem". On je sve to usavršio. Uzeo je pile, stao mu na glavu i klao ga za krilo. A nož je bio vrlo tup i pile smo udavili. Onda je on otvorio rernu i celo ga strpao unutra. Onda ide deo koji nije smešan. Pile je počelo da se puši, a mi da se gušimo. Došla je policija, vastrogasna kola. Mi smo bili zaključani u tom odeljenju, a imali smo rešetke na prozoru. Videla je gazdarica jer je mama bila na poslu. I to se završilo. Kad se mama vratila, izvadila je pile koje je bilo ukrućeno. Perje je bilo raštrikano na sve strane. Ispekla ga je i mi smo se razbili. A onda nam je rekla: "Evo vam, najedite se, a za Božić prazan pasulj!" Interesantno je da je ona i za Badnje veče radila - rekla je pevačica tada.