Najvišoj ženi na svetu posle 29 godina promenili dijagnozu: Jedna je od samo šest poznatih slučajeva
Dodajte Kurir u vaš Google izborVisoka je više od dva metra, najviša je žena na svetu, a lekari su punih 29 godina mislili da znaju zašto. Sada je, međutim, Rumejsa Gelgi iz turskog Karabüka saznala da je njen slučaj još mnogo neobičniji. Nakon preispitivanja dijagnoze i novih pregleda utvrđeno je da ima bolest koju je medicina do sada zabeležila u samo šest slučajeva.
Sa svojih 215 centimetara Rumejsa drži Ginisov rekord kao najviša žena na svetu. Rekordno visoka bila je već pri rođenju – imala je 59 centimetara. To je oko devet centimetara više od prosečnog novorođenčeta, a i taj podatak zabeležen je u čuvenoj Ginisovoj bazi rekorda. Lekari su joj tada dijagnostikovali Viverov sindrom, izuzetno redak genetski poremećaj koji izaziva prekomeran rast.
Ali tokom novijih pregleda pojavio se problem. U njenoj DNK nije pronađena mutacija koja bi potvrdila Viverov sindrom. U junu ove godine lekari su joj zato, posle 29 godina, promenili dijagnozu u Moreno–Nishimura–Schmidtov sindrom (MNS sindrom). Njegov tačan genetski uzrok za sada nije poznat, a prema Rumejsinim rečima, medicinska nauka do sada je dokumentovala samo šest takvih slučajeva.
„Ranije sam imala osećaj da sam sa Viverovim sindromom jedna u milion, ali sada je to još mnogo ređe!“ kaže Rumejsa pa dodaje:
„Kada ceo život živite sa jednom dijagnozom, a onda saznate da ona ne predstavlja potpun odgovor, to promeni način na koji razmišljate o sopstvenoj zdravstvenoj istoriji.“
Nova dijagnoza donela je u njen život dodatna pitanja i nove izazove, ali ona se trudi da ostane pozitivna. „Ponekad može da bude zastrašujuće, ali ostajem pozitivna i fokusiram se na činjenicu da sam sada još posebnija i jedinstvenija osoba.“
Ona danas ima gotovo 300 hiljada pratilaca na Instagramu. Pažnju je ranije privukla, na primer, tokom putovanja avionom kada joj je zbog zdravstvenog stanja bilo potrebno šest sedišta, a osoblje je moralo da je unese u avion.
U budućnosti želi da nastavi da putuje, sarađuje sa naučnicima i možda se preseli u inostranstvo, gde bi mogla da živi samostalnije. „Retka bolest nikada ne bi trebalo da određuje granice ljudskih ambicija“, dodaje.