njena priča

Poslednje godine života provela u garaži u Borči: Bila je najveća zvezda SFRJ, a onda je postala robinja

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Bojan Pečar,Margita Stefanović u spotu grupe EKV Oči boje meda Foto: printscreen/youtube/Ekatarina Velika Official
Margita Stefanović Magi preminula je 18. septembra 2002. godine. Bila je klavijaturistkinja EKV-a i ikona jugoslovenske rok scene.
  • Margita Stefanović Magi, klavijaturistkinja EKV-a i ikona jugoslovenske rok scene, preminula je 18. septembra 2002. u Beogradu, u 43. godini. Nekadašnja zvezda završila je život teško bolesna na Infektivnoj klinici.
  • Poslednje godine provela je u borbi sa heroinom, bez doma i novca, a živela je i u garaži u Borči i u prihvatilištu na Voždovcu. Pre smrti je pokušavala da se spase odlaskom u Indiju i prodajom imovine.

Na današnji dan, 18. septembra 2002. godine, zauvek je utihnula klavijatura Margite Stefanović Magi. Žena koja je imala raskošan talenat, obrazovanje, lepotu i svet pod nogama preminula je na Infektivnoj klinici u Beogradu sa samo 43 godine.

Nekada je pred hiljadama ljudi stajala uz Milana Mladenovića, obavijena svetlima pozornice i zvukom „Ekatarine Velike”. Pred kraj života nije imala ni svoj dom. Iz stanova u centru Beograda stigla je do napuštene garaže u Borči, a zatim i do prihvatilišta za beskućnike na Voždovcu.

Pogledajte u galeriji njene fotografije:

Bio je to surov kraj žene koju su nazivali crnom princezom jugoslovenskog rokenrola.

Pred njom je bila velika karijera

Margita je rođena 1. aprila 1959. godine u Beogradu. Bila je ćerka televizijskog i pozorišnog reditelja Slavoljuba Stefanovića Ravasija, a još kao devojčica pokazala je izuzetan dar za muziku.

U Srednjoj muzičkoj školi „Josip Slavenski”, zajedno sa Ivom Pogorelićem, završila je školovanje kao jedna od najtalentovanijih pijanistkinja svoje generacije. Dobila je i priliku da obrazovanje nastavi na prestižnom Moskovskom konzervatorijumu.

Takav poziv mogao je da joj otvori vrata velike međunarodne karijere. Ipak, Magi nije otišla. Njena majka nije želela da je tako mladu pusti samu u Moskvu.

Margita je tada izabrala drugi put. Upisala je Arhitektonski fakultet u Beogradu i diplomirala 1982. godine, ali muziku nikada nije napustila. Klavir je bio deo nje, a umetnost prostor u kojem je neprestano tragala za sobom.

Foto: printscreen/youtube/ Zadužbina Milana Mladenovića

– U mom normalnom, stabilnom životu najnestabilniji deo sam upravo ja. I to ne zbog kakve psihičke ili ne znam kakve nestabilnosti, već zbog stalnog traženja u svim mogućim oblastima umetnosti i života – govorila je Magi.

Nije ni slutila koliko će to traganje jednog dana skupo platiti.

Susret koji je promenio sve

Početkom osamdesetih sve više se približavala beogradskoj alternativnoj sceni. Preko gitariste Dragomira Gagija Mihajlovića upoznala je Milana Mladenovića, a ubrzo je došla i na probu grupe „Katarina II”. Poziv da se pridruži bendu odredio je njen život.

Grupa je kasnije promenila ime u „Ekatarina Velika”, a Magi je postala jedan od njenih najprepoznatljivijih simbola. Duga crna kosa, gotovo nestvarna pojava i prsti koji su klizili preko klavijatura učinili su je ikonom jedne generacije.

Foto: Zvanični kanal grupe Ekatarina Velika

Njena uloga u EKV-u nije bila samo izvođačka. Klavijature Margite Stefanović davale su pesmama dubinu, teskobu i emociju bez kojih zvuk benda ne bi bio isti. Publika ju je doživljavala kao njegovu pokretačku snagu, dok je njena mirnoća na sceni samo dodatno pojačavala harizmu koja ju je pratila.

Magi je sa EKV-om ostala do samog kraja. Smrt Milana Mladenovića 5. novembra 1994. godine nije značila samo odlazak njenog prijatelja i saradnika već i kraj benda koji je obeležio njen život. Mladenović joj je umro u krilu. 

Posle Milanove smrti više ništa nije bilo isto

Margita je pokušavala da nastavi dalje. Svirala je sa „Kurajberima”, gostovala na albumima drugih muzičara i nastupala sa „Glisersima”, „Zion bendom” i „Direktorima”.

Pogledajte u galeriji fotografije Milana Mladenovića:

Sa mladim beogradskim muzičarima osnovala je grupu EQV i objavila album Ti si sav moj bol, čiji je naziv preuzet iz jedne od najpoznatijih pesama „Ekatarine Velike”. Nastupala je i na akustičnim koncertima „Električnog orgazma”, komponovala za film i pozorište i pokušavala da pronađe novi umetnički početak.

Iza scene, međutim, vodila je bitku iz koje nije uspevala da izađe.

Život u senci poroka - robinja heorina

Zavisnost od heroina godinama je potiskivala sve ono što je nekada bila. Posle smrti njenog oca 1996. godine stanje se dodatno pogoršalo. Čovek koji joj je bio podrška i sa kojim je imala blizak odnos više nije bio tu, a Magi je tonula sve dublje.

Njen blizak prijatelj, glumac Svetozar Cvetković, govorio je o njenoj borbi:

Svetozar Cvetković Foto: Zorana Jevtić

„Margita i ja smo bili jako bliski. Upoznali smo se kada sam ja imao 18, a ona 17 godina. Ona je svojom pojavom nosila nešto što niko nije nosio - superiornu inteligenciju. Do kraja njenog života bila je deo mog sveta. Ali njen veliki talenat urušila je sredina i jaka hemija.“

Dodao je i da mu je sama priznala da je postala robinja heroina:

Pokazala mi je šake, na kojima je bilo tri šava kao sa mašine za šivenje. To je bilo strašno. Ti štepovi nisu bili samo na rukama, već i na nogama. To je upozorenje za sve generacije koje prelaze iz adolescencije u zrelost. Budućnost sa tim ne postoji.“

Prodala je stan i otišla u Indiju da se spase

U pokušaju da se oslobodi zavisnosti i potpuno promeni život, prodala je porodični stan. Kupila je dva manja, dok je deo novca iskoristila za putovanje u Indiju.

Verovala je da će joj odlazak u daleku zemlju doneti preokret. Želela je da pobegne od života koji ju je lomio, ljudi, uspomena i poroka koji joj je oduzimao sve. Spas, međutim, nije pronašla.

Ekatarina Velika – Milan Mladenović Bojan Pečar Margita Magi Stefanović i Srđan Žika Todorović Foto: Srđan Vejvoda

Po povratku u Beograd prodala je i preostale nekretnine. Novac je brzo nestao, a žena koja je nekada punila koncertne dvorane ostala je bez krova nad glavom.

Jedno vreme živela je u preuređenoj garaži u Borči. Završila je bez sigurnosti, prihoda i gotovo svega što je nekada posedovala. Poslednje mesece života provela je u prihvatilištu za odrasle na Voždovcu.

Od raskošnih klavira, velikih bina i života u centru beogradske umetničke scene ostala je samo žena teško narušenog zdravlja, zavisna od tuđe pomoći.

Poslednje dane provela je na Infektivnoj klinici

Margita Stefanović je 23. avgusta 2002. primljena na Infektivnu kliniku u Beogradu bez ličnih dokumenata. Bila je teško bolesna i u izuzetno lošem stanju.

Imala je sidu, epilepsiju i toksoplazmozu, bolest koja je izazvala teška oštećenja mozga i bila neposredni uzrok smrti. Preminula je 18. septembra u 7.50, posle 25 dana provedenih u bolnici. Imala je samo 43 godine.

Foto: Youtube Printscreen/RTV Beograd

Godinama se ponavljala priča da je umrla potpuno sama i da nikoga nije bilo uz nju. Njena dugogodišnja prijateljica Lidija Nikolić kasnije je to demantovala. Prema njenim rečima, ona i troje Margitinih mladih prijatelja posećivali su je u bolnici i došli da je vide i onog dana kada su saznali da je preminula.

Njenu sahranu platio je Atelje 212, za koji je Magi komponovala muziku za predstavu Kaput mrtvog čoveka. To je bio njen poslednji umetnički rad.

 Video: Jeziva ispovest majke čiji je sin postao kockar

This browser does not support the video element.

00:58
Jeziva ispovest majke iz Požarevca čiji je sin postao kockar Izvor: Kurir teleivizija

Tragedija koja je pratila EKV

Smrt Margite Stefanović bila je još jedan udarac za bend nad kojim se godinama nadvijala teška sudbina.

Bubnjar Ivan Vdović preminuo je 1992, Milan Mladenović izgubio je bitku sa rakom pankreasa 1994, basista Bojan Pečar umro je 1998, a bubnjar Dušan Dejanović 2000. godine.

Magi je otišla dve godine kasnije, čime je ugašen još jedan deo sveta iz kojeg je nastala „Ekatarina Velika”.

Ipak, članovi benda iza sebe nisu ostavili samo priču o smrti. Ostala je i njihova pobuna protiv rata. Muzičari okupljeni oko grupa EKV, „Električni orgazam” i „Partibrejkers” 1992. godine pokrenuli su antiratni projekat „Rimtutituki” i sa kamiona koji je kružio beogradskim ulicama slali poruku: „Mir, brate, mir”.