SLOM: Grupa SS vojnika ušla u Beograd bez otpora i na blef pokorila grad
Dodajte Kurir u vaš Google izborPošto su Beograđani na demonstracijama 27. marta 1941. godine odbacili pakt s Nemačkom, lično Hitler naredio je da se bombarduje jugoslovenska prestonica i okupira Jugoslavija. Operacija bombardovanja Beograda imala je tajni naziv "Strašni sud", a otpočela je 6. aprila u 6.30 ujutru, bez objave rata.
Grad je bombardovan u četiri naleta 6. aprila, i ponovo 7, 11. i 12. aprila 1941.
S Nemcima u Zemunu, Pančevu i na Avali, Vrhovna komanda zaključila je da je svaka borba samo produžetak agonije Beograda. Doneta je odluka da se u gradu i oko njega ne pruža nikakav oružani otpor, jedinice kojima je zadatak bio da ga brane - povučene su.
SS divizija "Rajh"
SS divizija „Rajh“ bila je jedna od najelitnijih jedinica nemačkih oružanih snaga. Uglavnom je bila sastavljena od prekaljenih veterana iz ofanziva na Poljsku i Francusku, kao i folksdojčera iz okupiranih zemalja, a upućivana je kao prethodnica na sve kritične tačke. Dvadesetšestogodišnji SS kapetan Fric Klingenberg bio je komandir izviđačke čete ove divizije. Ovaj oficir odlikovan je Gvozdenim krstom za junaštvo još na samom početku rata u Francuskoj, isticao se nepoštovanjem discipline i zaobilaženjem vojnih propisa, kao i neuobičajenim potezima, kakav je bio onaj kad je pozvao nemačku artiljeriju da gađa njegov položaj kako bi sprečio protivnike da ga napadnu.
Tog 12. aprila pre podne Klingenberg se sa svojim odeljenjem našao na banatskoj obali Dunava, naspram Višnjice, samo nekoliko sati pošto je srušen Pančevački most.
Esesovci su, izviđajući dvogledom desnu obalu reke, mogli da ustanove da su Višnjica i Karaburma pusti, i da u gradu verovatno nema nikakvih vojske.
Jedan od Klingenbergovih ljudi našao ja ostavljeni motorni čamac jugoslovenske vojske, pa je Klingenberg prešao na beogradsku obalu nabujalog Dunava sa jednim poručnikom i osmoricom vojnika. Putovanje je bilo opasno, struje od otopljenog snega u planinama i od obilnih kiša bile su jake. Šestoricu je zadržao sa sobom, a dvojici naredio da se vrate po ostale. Jedno deblo je, međutim, prevrnulo čamac i teška oprema odvukla je vojnike na dno reke. Kapetan i njegova grupa našli su se odsečeni na beogradskoj strani. Imali su tek nešto malo municije i hrane.
Niko ih nije napao
Uputili su se ka gradu. Sreli su dva vojna kamiona i jedan autobus sa pedesetak jugoslovenskih rezervista koji su, napušteni od komande, besciljno lutali. Ovi uplašeni i umorni vojnici su se sa olakšanjem predali sedmorici esesovaca. Naši vojnici su sa sobom vodili jednog polupijanog nemačkog turistu koga su uhapsili kao špijuna. On se Klingenbergu stavio u službu kao prevodilac.
Esesovci su, sada motorizovani kamionima jugoslovenske vojske, ušli u grad, i niz Bulevar kralja Aleksandra, to jest doskorašnji Bulevar revolucije, došli do nemačke ambasade, koja se nalazila preko puta Crkve Svetog Marka. Niko ih nije napao, niti pokušao da pobegne. Prisustvo naoružanih nemačkih vojnika Beograđani su prihvatili kao neizbežan nastavak bombardovanja.
Eseseovce su u ambasadi dočekala trojica nemačkih špijuna, koja su se još od 2. aprila krila u podrumu zgrade, sa zadatkom da prihvate prethodnicu nemačkih trupa kad Beograd bude osvojen.
Oni su su oko pet po podne, od krova do prizemlja zgrade poslanstva, razvili crvenu nacističku zastavu, i radio-stanicom višoj komandi javili da je Beograd „pao“. U njemu se u tom trenutku nalazilo 1.300 jugoslovenskih vojnika!
Ono što je usledilo nalikuje crnoj komediji...
Kockarski blef kapetana
Kod Nemaca je uveče došao svečano uparađen gradonačelnik Beograda u pratnji gradskih funkcionera.
Klingenberg mu je, blefirajući poput kockara, postavio ultimatum da se grad bezuslovno preda u roku od sat ili će on radio-vezom izdati naređenje avijaciji da započne novo, još brutalnije bombardovanje nego što je bilo ono šestoapilsko. A potom će, zapretio je, artiljerija i tenkovi koji čekaju njegov znak sravniti ostatke grada sa zemljom.
Jevrem Tomić i gradska delegacija nisu znali da je radio-stanica ove sedmorice Nemaca pokvarena, da mogu samo da primaju poruke ali ne i da ih šalju, i da su ostale Hitlerove jedinice udaljene čitav dan marša.
Prestončiki čelnici pristali su na Klingerbergov ultimatum.
Odmah nakon toga, na zgradi opštine i na drugim ključnim mestima u gradu okačene su bele zastave. Klingenberg je naredio da se preostale lokalne policijske snage stave pod njegovu komandu kako bi održavale red, a jugoslovenski vojnici koji su se zatekli u gradu pozvani su da polože oružje na glavnim trgovima. Esesovac je, kao pravi gospodar grada, naredio da se svi lekari i osoblje pojave na svojim radnim mestima u bolnicama, i uveo policijski sat od osam uveče.
Tokom noći delovi nemačke 8. divizije sa zemunske strane zauzeli su severne krajeve grada, a 13. aprila rano ujutru, u Beograd je pobedonosno stupila i jedna oklopna divizija. Kasnije tog dana pristigao je i jedan pešadijski puk. Već 14. aprila pristigli su i pripadnici vojne obaveštajne službe Abvera, koji su odranije imali spiskove svih državnih činovnika spremnih da se stave u službu okupatoru. Tako je brzo formirana kvislinška vlast. Smenjen je i Jevrem Tomić.
Okupaciju je proveo dosta povučeno, baveći se advokaturom, a neko vreme bio je i komesar Pošte. Posle rata suđeno mu je kao i ostalim učesnicima u kvislinškoj vlasti, izgubio je imovinu i građanska prava, ali nigde nema podataka o njegovoj smrti.
Oslobodioci - partizani i Crvena armija
Klingenberga i šestoricu njegovih pratilaca Hitler je odlikovao za osvajanje jugoslovenske prestonice, a nemačka ratna propaganda ga je proglasila za „viteza od Beograda“. Krajem 1944. godine dobio je je čin pukovnika i povereno mu je komandovanje jednom SS divizijom. Poginuo je blizu nemačko-francuske granice u martu 1945. godine pokušavajući da zaustavi napredovanje Amerikanaca. Raznela ga je tenkovska granata, a njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su u Francuskoj, tamo gde je i otpočeo svoj ratni put.
Nemce su iz Beograda isterali jugoslovenski partizani i sovjetska Crvena armija 20. oktobra 1944. godine.
Momčilo Petrović