ČOVEK KOME NI HITLER NIJE MOGAO NIŠTA! Nokautirao nepobedivog Amerikanca, pa mu PLATIO SAHRANU! Ručao sa nacistima, a tokom KRISTALNE NOĆI krio Jevreje!
Dodajte Kurir u vaš Google izborNa današnji dan, 28. septembra 1905. godine, rođen je Maks Šmeling, nemački bokser koji je tokom karijere postao svetski šampion, simbol nacističke propagande, ali i čovek koji je odbio da prekine veze sa svojim jevrejskim prijateljima i menadžerom.
Njegov život bio je pun neverovatnih obrta - od najvećih pobeda u ringu, preko susreta sa Adolfom Hitlerom, pa sve do jednog od najhrabrijih poteza tokom najmračnijeg perioda nemačke istorije.
A posebno mesto zauzima njegovo prijateljstvo sa Džoom Luisom.
Srušio nepobedivog Luisa i šokirao Ameriku
Šmeling je 1930. godine postao prvi Evropljanin koji je osvojio svetsku titulu u teškoj kategoriji. Do pojasa je stigao nakon što je Džek Šarki diskvalifikovan zbog udarca ispod pojasa.
Međutim, najveća noć njegove karijere stigla je šest godina kasnije.
Džo Luis je tada bio jedan od najvećih boksera na svetu. Uoči njihovog prvog meča imao je savršen skor od 24 pobede i važio je za velikog favorita. Kladioničarske procene davale su Šmelingu šanse od svega 10:1.
Ali Nemac je napravio čudo.
U čuvenom meču na stadionu "Jenkiz" u Njujorku, 19. juna 1936. godine, Šmeling je nokautirao Luisa u 12. rundi. Meču je prisustvovalo oko 60.000 ljudi.
Pobeda je u nacističkoj Nemačkoj odmah dobila političku dimenziju. Režim je Šmelinga koristio kao propagandni simbol i pokušavao da njegov trijumf predstavi kao dokaz navodne „arijevske nadmoći“.
Ali upravo tu počinje veliki paradoks njegove priče.
Nacisti su ga koristili, a on im se suprotstavljao
Iako je ručao sa Hitlerom i imao kontakte sa Jozefom Gebelsom, Šmeling nikada nije postao član nacističke partije.
Štaviše, 1935. godine odbio je zahteve režima da prekine saradnju sa svojim jevrejskim američkim menadžerom Džoom Džejkobsom, kao i da se razvede od supruge Ani Ondre, glumice češkog porekla.
To nije bio bezazlen potez.
Nacističke vlasti vršile su pritisak na njega, ali Šmeling nije pristao da se odrekne ljudi koji su mu bili važni.
A onda je, 1938. godine, usledio potez koji je mogao skupo da ga košta.
Tokom Kristalne noći sakrio dvojicu Jevreja
Tokom pogroma poznatog kao Kristalna noć, kada je širom nacističke Nemačke sprovedeno masovno nasilje nad Jevrejima, Šmeling je u svom berlinskom hotelskom apartmanu sakrio dvojicu jevrejskih tinejdžera – sinove svog prijatelja Davida Levina.
Dečake je skrivao dok nije procenio da je opasnost prošla, a potom im pomogao da napuste skrovište.
Jedan od njih, Henri Levin, kasnije je govorio da mu je Šmeling praktično spasao život.
Sam Šmeling o tom događaju nije voleo da govori i nije ga čak ni posebno isticao u svojoj autobiografiji.
A onda je stigao revanš sa Luisom
Dve godine posle prvog meča, Šmeling se ponovo našao preko puta Luisa.
Ovoga puta situacija je bila potpuno drugačija. Luis je u međuvremenu postao svetski šampion, a borba je u Americi predstavljana kao veliki simbolički obračun.
Šmeling je poražen nokautom već u prvoj rundi.
Posle tog poraza nacistički režim se sve više distancirao od njega. Kasnije je Šmeling 1940. regrutovan u nemačku vojsku i služio je kao padobranac, a 1941. godine teško je ranjen tokom rata.
Godinama kasnije, Šmeling je rekao da mu je, iz današnje perspektive, čak bilo drago što nije pobedio Luisa u revanšu.
Njegova logika bila je jednostavna: da se vratio u Nemačku sa dve pobede nad Luisom, nacisti bi ga još snažnije koristili kao propagandni simbol.
Od najvećeg rivala do pravog prijatelja
Iako su u ringu bili ljuti rivali, Luis i Šmeling su vremenom postali prijatelji.
Šmeling je posle rata ponovo uspostavio kontakt sa Amerikancem, a njihovo prijateljstvo trajalo je sve do Luisove smrti.
Kada je Džo Luis 1981. godine preminuo, Šmeling je pomogao da se plate troškovi njegove sahrane.
Tako je čovek koji je jednom nokautirao Luisa na najvećoj bokserskoj pozornici kasnije stao uz njega kada mu je bilo najpotrebnije.
Od ringa do velikog poslovnog uspeha
Šmeling je posle Drugog svetskog rata pokušao da obnovi karijeru i odradio još nekoliko borbi, ali se 1948. godine definitivno povukao iz boksa.
Karijeru je završio sa skorom od 56 pobeda, 10 poraza i četiri remija, uz 39 nokauta.
Kasnije se obogatio kao biznismen i postao deo poslovanja kompanije Koka-Kola u Nemačkoj.
Maks Šmeling preminuo je 2. februara 2005. godine, u 99. godini života, samo nekoliko meseci pre svog 100. rođendana.
Njegov život tako je ostao zapamćen kao jedna od najneobičnijih priča u istoriji sporta: svetski šampion kojeg je nacistička propaganda pokušavala da prisvoji, ali čovek koji je u ključnim trenucima odbio da se odrekne svojih prijatelja i pomogao ljudima koje je taj isti režim progonio.