INTERVJU NEDELJE

AKI MAKI JE STRAH I TREPET ZA ZLOČINCE, A NAJVEĆA MAZA ZA DECU: Vodič službenih pasa Vladan Kovačević otkrio sve o izazovima na terenu sa krznenim kolegom

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: KURIR_FOTO NBN/KURIR_FOTO NBN, Ilija Ilić
  • Vladan Kovačević i nemački ovčar Aki Maki poznati su po potrazi u Beogradu, kada su za 40 minuta pronašli telo nestale ruske državljanke.
  • Aki Maki je specijalizovan za traganje, a Kovačević kaže da je ta disciplina najteža jer traži veliku izdržljivost, koncentraciju i poverenje između psa i vodiča.

Tamo gde ljudska čula i najsavremenija tehnologija nailaze na zid, na scenu stupaju oni - četvoronožni pripadnici Policijske brigade MUP-a Srbije čijem oštrom njuhu ne može da promakne gotovo ništa. Potraga za nestalim licima na nepristupačnim terenima, kilometrima dugi marševi bez ijednog vidljivog traga i najkompleksniji policijski zadaci, za ove pse i njihove vodiče predstavljaju svakodnevicu u kojoj granica između uspeha i tragedije često zavisi od međusobnog poverenja.

Jedan od onih čije je ime javnost nedavno ponovo čula jeste Vladan Kovačević, vodič službenih pasa koji sa svojim nemačkim ovčarem Akijem Makijem čini nepogrešiv tandem na terenu. Široj javnosti postali su poznati nakon što su u Beogradu, za svega 40 minuta, locirali telo nestale ruske državljanke, ali iza ovog uspeha stoji dugogodišnji, mukotrpan rad, borba za život psa nakon teške bolesti i učešće u najtežim kriminalističkim i spasilačkim akcijama.

Vladan Kovačević i Aki Maki Foto: KURIR_FOTO NBN/KURIR_FOTO NBN, Ilija Ilić

U razgovoru za Kurir, Vladan Kovačević otkriva kako izgleda život i rad sa psom herojem, zašto je disciplina traga najteža u policijskom poslu i kako se gradi veza koja doslovno spasava živote.

Za šta su specijalizovani psi Policijske brigade i kakve obuke prolaze?

- Oni imaju četiri namene. To su odbrana i napad, trag, eksploziv i otkrivanje opojne materije. Namena za trag podrazumeva traganje za nestalim licima i predmetima.

Kako je Aki Maki postao vaš "kolega"?

- On je prethodno živeo kod mene kao štene, do svog osmog meseca, a dobio sam ga od kolega. To je bilo 2020. godine. On se zapravo vodi kao pas koji je doniran MUP-u i sada ima šest godina. On je sa godinu i dva meseca, odnosno posle četiri meseca kod nas, položio ulazni test obučenosti, koji inače traje oko šest meseci. Smatram da je time pokazao da je jedan od najnaprednijih pasa u jedinici. Međutim, krajem 2021. se teško razboleo i bio je u mnogo teškom stanju, nije mogao ni da hoda. Naši veterinari su ga lečili nekoliko meseci i jedva su ga spasili. Taj period sam veoma teško podneo.

Da li Aki Maki nailazi na neke poteškoće u svakodnevnom radu na terenu?

- Kada je na zadatku i u nekoj potrazi Aki Maki je sto posto fokusiran, nikakva distrakcija građana ga neće omesti. Uvek zna kada je došao negde da radi. Međutim, kada smo na nekim prezentacijama on posebnu privrženost pokazuje prema deci. Tako je bilo nedavno i na Sajmu sporta na Adi Ciganliji gde se igrao sa mališanima, kojih je bilo više stotina. Dozvoljavao im je i da ga čupaju za uši. Nakon policijske karijere, koja traje oko 10 godina, nekad i više, svaki pas uglavnom završi kao kućni ljubimac kod svog vodiča, osim onih koji su "napadači".

Karijera duga 24 godine

Kako ste postali vodič pasa?
- U policiji sam već 24 godine, a u Beograd sam došao iz Nove Varoši. Počeo sam kao pozornik na Novom Beogradu. Bilo je to lepo iskustvo. Tada sam bio mlad policajac željan pravde i poštenja. Krajem 2003, došlo je do velike potražnje službenika u Policijskoj brigadi i tada sam dobio radno mesto u Prvom operativnom bataljonu treće čete, na Banovom brdu. Tu sam bio sve do 2014. godine, kada sam podneo molbu da me prebace da budem vodič službenog psa. Posle kursa od devet meseci zvanično postajem vodič i dolazim u Četu vodiča službenih pasa.

Kako izgleda jedan vaš uobičajeni radni dan?

- Kada nismo na intervenciji, generalno radimo po smenama, to važi i za Makija. Smena počinje u 7 sati. Čim dođem kod Makija pustim ga iz boksa i tada se dobro izigramo, pa sledi čišćenje boksa i sređivanje njega. Nakon sređivanja idemo na vežbe, koje budu i oko baze, na nekim njivama i raznim nepristupačnim terenima. Taj trening se psu predstavi kao realnost. Te terene uvek menjamo kako bi pas bio uvežban za svaki izazov koji se pred njega postavlja. Posle treninga vraćamo se u bazu i sledi hranjenje. To su predviđene granule, a imamo i razne pseće slatkiše koje im dajemo po uspešno obavljenom zadatku, kao jedan vid nagrada.

Vladan Kovačević Foto: KURIR_FOTO NBN/KURIR_FOTO NBN, Ilija Ilić

Koja akcija je bila najzahtevnija?

- To je bila akcija koja je fizički bila najteža, kada smo, Maki i ja sa kolegom, prešli 17 kilometara iz Mladenovca u Smederevsku Palanku u potrazi za nestalim licem, koje smo i pronašli. Te akcije su teške samo fizički, a najteže nam padaju intervencije kada su u pitanju deca.

Da li možete izdvojiti i neke intervencije koje su izazvale najveću medijsku pažnju?

- Aki Maki je imao veliki broj zahtevnih intervencija, među kojima je potraga za Ninoslavom Jovanovićem, zvanom Malčanski berberin, nestanak devojčice u Boru, potraga za ubicom policajca u Loznici, otmica pevača u centru Beograda, kidnapovanje deteta... U poslednjoj potrazi pronašao je telo nestale ruske državljanke, za kojom se prethodno tragalo nekoliko dana. Našim dolaskom sa Akijem Makijem, ona je nađena za 40 minuta, kao i neki predmeti koji će biti dokazi. Te večeri nije reagovao uobičajeno, već je ispuštao neke čudne zvuke. Većina slučajeva na kojima smo radili, nažalost, prošli su sa tužnim ishodom, ali u slučaju otetog deteta imali smo sreće jer je pronađeno živo i zdravo. To mogu izdvojiti kao najsrećniju intervenciju. Na svaki zadatak polazimo u nadi da će nestalo lice biti nađeno živo.

Vladan Kovačević i Aki Maki Foto: KURIR_FOTO NBN/KURIR_FOTO NBN, Ilija Ilić

Kako izgleda komunikacija sa vašim psom na terenu i kako se on nagrađuje po uspešnom zadatku?

- Kada je osoba živa on zna da odreaguje lavežom, i ja tačno znam šta je. Tokom potrage navodim ga određenim mirisom osobe. Čim oseti miris, on istog momenta menja ponašanje i kreće u potragu. Niko ne može da veruje da pas ima toliko jako čulo mirisa da oseti nečiji trag čak i kada je ta osoba samo prošla nekom njivom u obući. Jako teško se sa psom dolazi do tog nivoa, to je moguće samo na našoj zahtevnoj i iscrpnoj obuci. Tek nakon što ispuni zadatak onda dolazi do opuštenosti u radu sa psom. Svaki pas se nakon uspešne akcije drugačije nagradi. Kod Makija je to maženje. Pas takođe oseti i raspoloženje vodiča, pa zna i svoje da promeni i ima isto kao on. Aki Maki sam od sebe zna da bude potišten samo kada ga nešto fizički boli. U našem poslu najznačajnija je povezanost sa psom, koja jedina daje najveće rezultate. Mnogi građani misle da policijski psi mogu da nađu samo drogu i eksploziv, a trag je, po mom mišljenju, najteža disciplina, jer samo u njoj ništa nije stacionarno i uobičajeno, i prelaze se velike kilometraže, što zahteva najviši nivo spremnosti, izdržljivosti i koncetracije.