Društvo

GASTARBAJTER IVAN POZVAO KOLEGU NEMCA NA NEDELJNI RUČAK: Zbog onog što mu je rekao ostao u šoku

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock
"I sad razmišljam koliko ljudi oko nas ima sve što novac može da kupi, a nemaju s kim da popiju običnu kafu..."

Odlazak u Nemačku za brojne Balkance godinama je predstavljao priliku za bolji život, sigurniji posao i veću finansijsku stabilnost. Mnogi su tamo osnovali porodice, kupili nekretnine i izgradili karijere, ali život u inostranstvu donosi i probleme o kojima se retko govori. Jedan od njih svakako je usamljenost, posebno među starijim ljudima čija su deca odrasla, odselila se i započela sopstveni život.

Upravo o tome govori dirljiva priča objavljena na Fejsbuk stranici "Nemačka bez stresa", koja je pokrenula raspravu o porodičnim odnosima, otuđenosti i sve većoj usamljenosti starijih osoba. Jedan Hrvat opisao je razgovor sa svojim nemačkim kolegom (61) koji se uskoro sprema za penziju, ali se umesto radosti zbog završetka radnog veka suočava sa tugom i samoćom.

"Juče sam na poslu razgovarao sa kolegom Nemcem. Ima 61 godinu i za nekoliko meseci odlazi u penziju. Pitao me planiram li se jednog dana vratiti u Hrvatsku. Rekao sam mu da ne znam. Ovde imam posao, deca idu u školu, a dole nas sve manje toga čeka", započeo je svoju objavu Hrvat koji živi i radi u Nemačkoj.

Odgovor nemačkog kolege potpuno ga je iznenadio.

"Nasmejao se i rekao: 'Znaš šta je najtužnije? Ja sam ceo život živeo ovde, a osećam se isto kao ti.' Nisam ga odmah razumeo. Kaže mi da ima dvoje dece. Sin živi u Hamburgu, ćerka u Berlinu. Oboje imaju dobre poslove, svoje stanove i porodice. 'Prošle godine video sam ih ukupno četiri puta. Za Božić su mi poslali paket. Unutra su bili flaša vina, čokolada i čestitka'", napisao je autor objave.

"Pitao sam ga šta će raditi kada ode u penziju. 'Kupio sam mali kamper. Planirao sam da sa ženom putujem Evropom. Štedeli smo dvadeset godina.' Onda je zaćutao. 'Žena mi je umrla prošlog proleća. Kamper još stoji u garaži. Nisam ga nijednom upalio'", opisao je.

Potresen pričom svog kolege, Ivan je odlučio da učini nešto jednostavno, ali očigledno veoma značajno. Pozvao ga je da nedelju provede sa njegovom porodicom.

"Nisam znao šta da kažem. Kada smo završili smenu, pozvao sam ga da u nedelju dođe kod nas na ručak. Pogledao me je i pitao: 'A zar to neće smetati tvojoj porodici?' Rekao sam mu da kod nas uvek ima mesta za još jedan tanjir", napisao je.

"Treba li nešto da donesem?"

Koliko je taj poziv značio njegovom kolegi, shvatio je već sledećeg jutra.

"Jutros mi je poslao poruku: 'Ivane, treba li nešto da donesem? Odavno me niko nije pozvao na nedeljni ručak'", otkrio je.

Ceo događaj podstakao ga je da razmisli o tome koliko ljudi, uprkos materijalnoj sigurnosti, zapravo živi usamljeno.

"I sada razmišljam koliko ljudi oko nas ima sve što novac može da kupi, a nemaju s kim da popiju običnu kafu. Možda najveće siromaštvo u Nemačkoj nije nedostatak novca, nego nedostatak nekoga ko te čeka", zaključio je autor objave.

Objava je izazvala brojne reakcije, a među komentatorima se povela rasprava o razlikama između nemačkog i balkanskog načina života, odnosima roditelja i dece i sve većoj otuđenosti u savremenom društvu.

"Sa 18 godina traže sebi stan i brinu sami o sebi. Nemaju preveliku toplinu u sebi, dok mi, ako treba, i do tridesete držimo decu pod svojim krovom, što opet u neku ruku nije dobro", napisala je jedna korisnica.

Ipak, jedan Balkanac se nije u potpunosti složio sa njenim mišljenjem, ističući da nije opravdano sve nemačke porodice prikazivati na isti način.

"Nije to baš istina. Ima dosta onih koji su porodično jako povezani. Porodična druženja i nedeljni ručkovi su obavezni. Naravno, postoji i druga strana koja je, nažalost, sve prisutnija, ali i kod nas se sve menja nagore", odgovorio joj je.

Slično razmišlja i jedna korisnica iz Srbije, koja smatra da usamljenost starijih osoba nije problem karakterističan samo za Nemačku.

"Nema to veze s Nemačkom, nego s današnjim vremenom. Okrenite se oko sebe, pogledajte koliko ljudi u vašoj ulici živi samo. Isto je tako i na Balkanu. Ja dolazim iz malog sela. U moje vreme bilo je života na ulici, a danas mogu proći selom pet puta i neću sresti nikoga, osim ponekog automobila", zaključila je.

Kurir.rs/Blic/Facebook Njemačka bez stresa