Sećanje

Kako je izgledao život pre mobilnih telefona: Cela porodica gledala je isti ekran, a kad zazvoni fiksni – svi znaju ko zove!

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
prosečna dnevna soba u Jugoslaviji Foto: Facebook Printscreen/Nostalgija

Pre nego što su se pojavili lični ekrani, u domu sa samo jednim televizorom nije bilo moguće da svako istovremeno gleda svoj omiljeni program.

Ako se ukusi ukućana nisu poklapali, morali su da se dogovore, popuste jedni drugima ili prihvate da neće gledati ono što žele.

Slično je bilo i sa kućnim telefonom: dok je jedan član porodice razgovarao preko jedine telefonske linije, ostali su morali da sačekaju.

Foto: Prinscreen/ InstagramIstina

To, naravno, nije značilo da su porodice automatski bile složnije. Ipak, uređaji su se koristili zajednički, pa su i svakodnevne navike ukućana bile mnogo vidljivije drugima.

Dolazak televizije promenio je i izgled dnevne sobe. Kako objašnjava autor Džastin Mekgirk, televizor je postao centralno mesto prostorije, prema kojem je bio okrenut kauč.

Televizor nije služio samo za zabavu, već je predstavljao i važan deo kućnog enterijera. Pojedini modeli imali su kućišta koja su podsećala na nameštaj, sa drvenim oblogama koje su se uklapale u ostatak prostorije.

U takvom rasporedu gledanje televizije bilo je zajedničko iskustvo. Svi su imali isti ekran i isti sadržaj, čak i ako nisu svi podjednako bili zainteresovani za ono što se prikazuje.

Telefon je zvonio celoj kući

Kućni telefon bio je vezan za jedno mesto u domu. Meri Miler u tekstu za Design Museum opisuje teške uređaje povezane kablom, koji su se najčešće nalazili u hodnicima i dnevnim sobama. Telefonski poziv povezivao je dve adrese, ali to nije značilo da će se odmah javiti osoba koju pozivalac traži. Zato pozivanje prijatelja nije garantovalo da će se upravo on javiti na telefon.

Pre njega su slušalicu mogli da podignu majka, otac, brat ili sestra. Bilo je potrebno predstaviti se i zamoliti ih da pozovu osobu sa kojom želite da razgovarate. Autorka Džulija Čo u tekstu za The Atlantic priseća se upravo tog dela odrastanja: razgovora sa roditeljima svojih prijatelja, ali i javljanja poznanicima sopstvenih roditelja.

Foto: Kurir

Na taj način telefon je otkrivao i mali deo društvenog života porodice. Znalo se ko koga zove, kome treba preneti poruku i ko upravo očekuje poziv.

Zajednička telefonska linija imala je i svoja ograničenja. Dug razgovor jednog člana porodice mogao je da odloži poziv nekome drugom, dok telefon postavljen u prostoriji kroz koju svi prolaze nije pružao mnogo privatnosti.

Kasnije su bežični telefoni omogućili ukućanima da se udalje od baze uređaja i razgovaraju diskretnije. Ipak, kada bi neko pozvao zajednički kućni broj, i dalje nije bilo izvesno ko će se javiti, navodi Čo.

Mekgirk opisuje kako su laptopovi, tableti i mobilni telefoni raspršili gledanje sadržaja na više različitih uređaja. Televizor više nema nekadašnju isključivu ulogu centralnog porodičnog ekrana.

Time je nestao i deo potrebe za dogovorom oko izbora televizijskog programa, ali zajedničko vreme i danas zahteva svesnu odluku.

Stari televizori i kućni telefoni nisu garantovali bliskost među članovima porodice. Njihova posebnost bila je u nečemu jednostavnijem: da biste ih koristili, često ste morali da vodite računa i o drugim ljudima.

Kurir.rs/Dnevno.hr