RADOVAN JE UBIO BIZNISMENA, NJEGOVU DEVOJKU I MALOLETNOG ROĐAKA, PA OTVORIO FRIŽIDER I UZEO SLANINU DA JEDE: Ono što je rekao na sudu, zapanjilo je Srbiju
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Trostruko ubistvo u Fruškogorskoj ulici u Beogradu 1993. počinjeno je zbog pljačke, jer su ubice verovale da će u stanu naći 200.000 nemačkih maraka.
- Radovan Joksić je ubio Nebojšu Salatića, Slavicu Kovačević i maloletnog Milana Graoranova, a posle zločina je otvorio frižider i uzeo hranu.
- Zločin je rasvetljen tek dve godine kasnije, a Joksiću je smrtna kazna kasnije preinačena u 40 godina zatvora.
Ni posle više od tri decenije zločin u Fruškogorskoj ulici u Beogradu nije pao u zaborav. Nebojša Salatić, njegova devojka Slavica Kovačević i njegov maloletni sestrić Milan Graoranov ubijeni su 9. oktobra 1993. godine, a motiv je bila pljačka. Ubice su verovale da će u stanu pronaći čak 200.000 nemačkih maraka, ali kada su shvatile da novca nema, sa sobom su odnele tek nekoliko vrednih stvari.
Posebno jeziv detalj ostao je Joksićev odgovor na pitanje sudije zašto je nakon trostrukog ubistva uzeo hranu iz frižidera: "Bio sam gladan, nisam ceo dan ništa jeo."
Stanari osetili da se dogodio zločin
U popodnevnim satima 9. oktobra 1993. godine hodnicima zgrade u Fruškogorskoj ulici broj 6 širio se neprijatan miris. Stanari su posumnjali da se dogodilo nešto strašno i povukli se u svoje stanove, a jedan mladić krenuo je da potraži rođaka Nebojšu Salatića, koji se nije pojavio na poslu.
Kada je ušao u stan, zatekao je stravičan prizor. Salatić, poznati beogradski biznismen i vlasnik robne kuće u Bulevaru revolucije, ležao je u lokvi krvi. Pored njega bila su tela njegove devojke Slavice Kovačević i maloletnog sestrića Milana Graoranova.
Salatić je ranije već bio meta pljačkaša, zbog čega je ulazna vrata stana dodatno obezbedio sigurnosnom bravom. Međutim, ni to nije sprečilo zločince da uđu i počine trostruko ubistvo.
Beogradskoj policiji trebalo je više od dve godine da rasvetli ovaj zločin. U međuvremenu su se gradom širile različite verzije o mogućim počiniocima i motivima, od priča o profesionalnim ubicama do navodne osvete reketara. Hapšenje četvorice Beograđana u oktobru 1995. godine pokazalo je da je istina bila drugačija.
Meta izabrana zbog priče o 200.000 maraka
Na optuženičkoj klupi Okružnog suda u Beogradu u maju 1996. godine našli su se Radovan Joksić, koji je tada imao 24 godine, njegov vršnjak Nebojša Titelac, godinu dana mlađi Aleksandar Stanković i 49-godišnji Jeronim Žlender. Nedostajao je samo Aleksandar Žlender, Jeronimov sin, za koga se tada govorilo da je pobegao u Sloveniju.
Istraga je pokazala da je motiv zločina bila pljačka. Joksić je Salatića poznavao još od ranije, kada je imao 17 godina i s njim švercovao benzin. Kada su čuli za uspešnog biznismena i poverovali da u njegovom stanu čuva 200.000 nemačkih maraka, odlučili su da ga opljačkaju.
U plan su uključili Titelca i Stankovića, koji je trebalo da ih čekaju u automobilu na benzinskoj pumpi u Pop Lukinoj ulici, dok bi Joksić i Žlender ušli u stan. Prema dogovoru, trebalo je ukloniti sve koji bi mogli da posvedoče o razbojništvu.
Međutim, nisu računali da će se Salatić te noći vratiti kući u društvu devojke i maloletnog sestrića.
Joksić je na suđenju opisao kako je čekao žrtve ispred zgrade.
- Oko četiri sata stajao sam pritajen u senci žardinjere. Kada su naišli, naredio sam im da uđu u stan - ispričao je.
U ruci je imao škorpion sa prigušivačem. Kada su ušli u stan, Žlender je otišao za njim u dnevnu sobu, uključio televizor, a zatim mu rekao:
- Šta čekaš, zašto ne pucaš? Ubij ih odmah svo troje, mrtva usta ne govore.
Joksić je žrtvama naredio da legnu na pod, a zatim je sa udaljenosti od oko pola metra pucao Salatiću u potiljak. Na isti način ubio je i maloletnog Milana. Slavica je pokušala da se odbrani, ali je Joksić prvo pucao u leđa, a potom joj ispalio hitac u glavu.
Dok su tri tela ležala na podu, Žlender je nastavio da pretresa stan u potrazi za novcem.
Joksić je u međuvremenu odneo oružje do automobila, a zatim pozvao Titelca i Stankovića da uđu. Oni su kasnije tvrdili da mu nisu poverovali kada im je rekao da je ubio troje ljudi, ali da im je, kada je došao do kola, podmetnuo cev škorpiona da je omirišu, što su navodno doživeli kao pretnju.
"Bio sam gladan, nisam ceo dan ništa jeo"
Kada su ušli u stan i videli tela, Titelac i Stanković su, prema navodima sa suđenja, počeli da povraćaju. Ipak, ubrzo su se pribrali i uzeli kesu punu dečjih majica.
Joksić se, međutim, nakon ubistva ponašao na način koji je posebno šokirao javnost. Oprao je ruke, otvorio frižider i uzeo kačkavalj i slaninu.
Kada ga je sudija Slobodan Rašić upitao zašto je to uradio, Joksić je kratko odgovorio:
"Bio sam gladan, nisam ceo dan ništa jeo."
Pošto su pretresli stan i shvatili da u njemu nema očekivanih 200.000 maraka, Joksić i Žlender odlučili su da sa žrtava skinu sve što je imalo vrednost.
Odneti su dve kožne jakne, 460 nemačkih maraka i 150 dolara iz Salatićevog novčanika, ključevi od njegovog automobila i stana, kao i zlatni nakit sa Slavičinog tela - dva prstena, narukvica i četiri lančića.
Posle zločina otišli u Mađarsku da obezbede alibi
Iste noći sva četvorica otputovala su u Mađarsku, kako bi sebi obezbedili alibi. Nekoliko dana kasnije Joksić i Aleksandar Žlender ispričali su Jeronimu Žlenderu šta su uradili i zamolili ga da sačuva predmete koje su odneli iz stana.
Trostruko ubistvo rasvetljeno je tek kada je jedan od učesnika počeo da govori o zločinu. Policija je tako došla do osumnjičenih, a slučaj je dobio sudski epilog u maju 1996. godine, pred većem kojim je predsedavao sudija Slobodan Rašić.
Radovan Joksić je za trostruko ubistvo osuđen na smrtnu kaznu, koju je najviša sudska instanca u tadašnjoj Srbiji dva puta potvrdila. Ipak, nakon ukidanja smrtne kazne 2000. godine, njegova kazna preinačena je u 40 godina zatvora.
Ovaj zločin ostao je upamćen ne samo po brutalnosti i činjenici da su tri osobe ubijene zbog novca koji u stanu nije ni postojao, već i po hladnokrvnosti počinilaca. Posebno je potresao detalj da je Joksić, nakon što je ubio troje ljudi, bez zadrške uzeo hranu iz njihovog frižidera.
Kurir.rs/Mondo.rs