Planeta

SAHRANJENA SA SRPOM OKO VRATA I KATANCEM NA NOZI! Misterija "vampirice" Zosje rešena posle 400 godina: Analiza otkrila šokantan detalj o njenom poreklu (FOTO)

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Nicolaus Copernicus University, Oscar Nilsson
  • Naučnici su DNK i izotopskim analizama utvrdili da je Zosja umrla kao tinejdžerka, verovatno iz bogate porodice, ali bez jasnog dokaza o uzroku smrti.
  • Na grobu su bili srp preko vrata, katanac na stopalu i predmet od bakra i zlata u ustima, što ukazuje na strah da bi mogla da se vrati iz mrtvih.

Grob star 400 godina skrivao je telo mlade žene sa zarđalim sečivom srpa preko grla i katancem pričvršćenim za stopalo - jezivim znacima zajednice koja je bila prestravljena da bi pokojnica mogla ponovo da ustane iz mrtvih. Sada su naučnici uz pomoć drevne DNK i najsavremenijih analiza konačno otkrili ko je zapravo bila misteriozna Zosja i zašto su je se meštani toliko plašili.

Arheolozi su Zosju, kako su nazvali ovaj skelet, iskopali 2022. godine iz neobeleženog groba u blizini sela Pjen na severu Poljske. Jeziv sadržaj grobnice dospeo je na naslovne strane širom sveta, a dokumentarac "Polje vampira“ iz 2024. godine pratio je istraživače dok su rekonstruisali kako je njeno lice moglo da izgleda.

Sada je deo istih naučnika objavio prvo sistematsko istraživanje o Zosji, koristeći drevnu DNK i druge napredne metode u pokušaju da razume ko je ova žena bila, kako je umrla i zašto su nju - a možda i druge sahranjene na istom polju pre oko 400 godina - smatrali vampirima ili demonima.

- Bilo je neobično to što su primenjene dve mere predostrožnosti, dva načina da se pokaže da ovaj skelet mora ostati u grobu - što znači da je strah od povratka tela u život bio veći - rekao je Darijuš Polinjski, glavni autor studije objavljene 30. jula u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.

Polinjski, profesor na Institutu za arheologiju Univerziteta Nikola Kopernik u Torunju, i njegove kolege započeli su iskopavanja lokaliteta u Pjenu kod Dombrove Helminjske još 2005. godine. Ovo seosko polje korišćeno je kao groblje oko četiri generacije u 17. veku, a na lokalitetu je otkriven ukupno 101 grob iz tog perioda.

Groblje je najverovatnije bilo protestantsko zbog potpunog odsustva nabožnih predmeta, poput krstova i medaljona karakterističnih za katoličke sahrane. U to vreme na tom području, uz pretežno katoličko poljsko stanovništvo, živele su protestantske grupe iz Nemačke i Holandije - prvenstveno luterani i menoniti. Iako su katanci pronalaženi i na jevrejskim grobljima u Poljskoj, autori studije navode da lokalitet nije imao druge odlike koje bi ukazivale na jevrejski grob.

- One su nesumnjivo doživljavane kao potencijalno opasni leševi koji bi mogli da naude živima ako se ne onesposobe na ovaj način - rekao je Džon Bler, profesor emeritus srednjovekovne istorije i arheologije na Univerzitetu u Oksfordu, govoreći o ženama sahranjenim sa srpovima preko grla.

- Mere "ubijanja leševa“ široko su potvrđene u sahranama u mnogim epohama i širom sveta, iako se čini da je ova specifična praksa karakteristična za ranonovovekovnu Poljsku.

Foto: Nicolaus Copernicus University

Srp su joj stavili naknadno, a u usta ubacili misteriozni predmet

Nekoliko desetina grobnica na ovom polju imalo je položaje tela ili predmete koje studija opisuje kao devijantne ili atipične. Među njima su dete sahranjeno licem nadole, skelet postavljen kao na raspeću, grobovi sa kamenjem poređanim oko lobanje kao da bi se sprečilo ujedanje ili pomeranje, kao i drugi grobovi sa srpovima i katancima.

Lokacija groblja u Pjenu - udaljena od sela, na padini pored raskrsnice i daleko od crkve ili kapele - ukazuje na to da je polje možda služilo kao "mesto za sahranjivanje pojedinaca koje je društvo odbacilo, bez obzira na njihov društveni status, i kojih su se ljudi verovatno plašili i posle smrti“, napisali su istraživači.

- Ovakva mesta sahranjivanja su uglavnom izostavljana iz pisanih izvora, što objašnjava nedostatak podataka o njima. Ovakav način sahranjivanja primenjivan je za samoubice, jeretike, strance bez građanskog prava, skitnice i tragično preminule - naveo je tim.

Katanac trouglastog oblika bio je pričvršćen za nožni palac pokojnice kada je Zosja prvobitno sahranjena, iako je pronađen otključan. Srp, koji je imao dršku od breze, jove ili javora, postavljen je preko njenog vrata naknadno, tako da joj odrubi glavu ukoliko pokuša da ustane iz mrtvih.

Studija iznosi hipotezu da je srp dodat pre nego što se telo potpuno raspalo, jer nijedan zglob nije bio odvojen niti pomeren, što bi arheolozi očekivali da je grob otvaran nakon što je telo postalo skelet. Ovaj nalaz, kažu autori, ukazuje na to da je meko tkivo i dalje držalo skelet na mestu.

Istraživači su takođe otkrili da je u Zosjina usta ili nos nakon smrti ubačen predmet koji sadrži bakar i zlato. U studiji se navodi da taj predmet, koji je ostavio zelenkastu prebojenost na njenom nepcu, najverovatnije nije bio novčić, jer odnos bakra i zlata nije odgovarao istorijskim legurama. Stavljanje takvog predmeta u telo verovatno je takođe predstavljalo "antidemonsku praksu“.

DNK i analiza zuba otkrili odakle je zapravo došla

Kako bi odgovorili na ovo pitanje, istraživači su proučavali Zosjinu DNK i hemijske potpise, odnosno izotope različitih elemenata poput kiseonika i stroncijuma u njenim ostacima. Nalazi, međutim, nisu bili potpuno jednoznačni.

Naučnici veruju da je Zosja detinjstvo verovatno provela u tom regionu, jer su hemijski potpisi u njenom zubnom tkivu pokazali da je konzumirala hranu i vodu iz lokalnih izvora, slično kao i kod drugih tela sahranjenih na tom groblju. Ipak, autori napominju da bi odrastanje u drugim delovima centralne Evrope dalo slične obrasce.

Zosjina mitohondrijalna DNK, koja je omogućila istraživanje porekla po majčinoj liniji, ukazala je na to da je možda imala bliske rođake - majku, baku ili prabaku - čije je poreklo povezano sa skandinavskim populacijama. Međutim, to je samo jedno od nekoliko mogućih geografskih porekla njene loze, jer tim nije uspeo da izdvoji jedarnu DNK koja bi pružila detaljnije informacije.

Genetičar Šaj Karmi, vanredni profesor na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, koji nije učestvovao u ovom istraživanju, objasnio je da je mitohondrijalna DNK veoma kratak fragment genoma koji se nasleđuje samo od majke i da se ova konkretna sekvenca javlja širom Evrope.

Bogatija od kralja i kraljice

Istraživački tim je mnogo sigurniji u to da je Zosja, koja je imala između 17 i 19 godina kada je umrla, poticala iz veoma bogate porodice. Tragovi svilene tkanine pronađeni blizu njene lobanje - koji su verovatno bili ukras na kapi - sadržali su metalne niti napravljene od čistog zlata i srebra. Poređenja radi, pogrebne odore poljskog kralja Sigismunda III Vase i kraljice Konstance od Habzburga, sahranjenih otprilike u isto vreme u Krakovu, ne sadrže nijednu nit čistog zlata.

Ranija ispitivanja Zosjinog skeleta ukazivala su na to da je možda imala hemangiom - vaskularni tumor - na grudnoj kosti, što je moglo izazivati bol i stvoriti deformaciju ili otok na grudima. Međutim, prema najnovijoj studiji, na njenim ostacima nema dokaza o traumi ili patološkim stanjima koja bi dovela do njene smrti.

Dalja istraživanja su u toku, a Polinjski kaže da bi dodatne analize DNK uzoraka mogle približiti naučnike otkrivanju uzroka smrti ove mlade žene - iako će tačan razlog straha koji je izazivala možda duže ostati tajna.

Polinjski ističe da je Zosja verovatno bila okrivljena za nedaće poput bolesti i gladi koje su često pogađale region u 17. veku, a koje su ljudi ponekad pripisivali natprirodnom delovanju mrtvih. Devijantne sahrane bile su relativno česte u Poljskoj i mnogim delovima Evrope u tom periodu, i iako reč "vampir“ nije bila u širokoj upotrebi sve do 18. veka, one su kasnije postale poznate kao vampirske sahrane.

Martin Rejdi, profesor emeritus istorije centralne Evrope na Univerzitetskom koledžu u Londonu, saglasan je da je Zosja primer takve sahrane.

- Tadašnji meštani su verovali da bi ova žena mogla biti povratnik iz mrtvih, pa su izabrali dva načina da spreče njen povratak: katanac i srp - rekao je on. - Druge metode korišćene drugde u centralnoj Evropi uključuju probadanje kocem, odsecanje glave, polaganje trnja preko leša i jednostavno spaljivanje.

Možda sasvim prikladno za ženu koja je bila toliko demonizovana, Zosja svoje tajne otkriva veoma nevoljno. Tim planira detaljnije proučavanje mnogih drugih grobnica na ovom lokalitetu kako bi raspetljao zašto su ljudi koji su sahranili Zosju otišli toliko daleko kako bi bili sigurni da će ona zauvek ostati u svom grobu.

Kurir.rs/Blic