ZA DEČIJI ROĐENDAN U IGRAONICI RODITELJI IZDVAJAJU I DO 3.000 EVRA: Nekada je bila dovoljna domaća torta i sendviči, danas se dižu krediti za tri sata slavlja
Dodajte Kurir u vaš Google izborSećate li se rođendana na koje smo nekada odlazili? Nekoliko najbližih drugara, dnevna soba puna dečje graje, sendviči koje su mama i baka pripremile, crni i žuti sok, grickalice i torta sa svećicama. Na stolu salvete, plastični tanjirići, možda neka čokoladica više nego obično, a iz kasetofona muzika koja je označavala da je taj dan ipak poseban. Nije bilo animatora, maskota, profesionalnih fotografa, tematskih dekoracija ni skupih igraonica. Bilo je važno da se okupimo, da otpevamo rođendansku pesmicu, oduvamo svećice i otvorimo poklone.
A pokloni? Ram za slike, kupka, sveća, salvete, neka sitnica koja bi nas obradovala. Niko nije očekivao skupocene igračke, markiranu garderobu ili poklone čija je vrednost morala da opravda pozivnicu.
Odrasli smo devedesetih, i ranije, u vremenima koja nisu bila nimalo laka. Nismo imali mnogo, ali smo, barem iz današnje perspektive, imali nešto što se novcem teško može kupiti, osećaj da je za sreću potrebno sasvim malo. Domaća torta i sendviči sa šunkom i kiselim krastavčićima bilo je dovoljno da rođendan postane događaj o kojem ćemo pričati danima. I možda upravo zato danas sa toliko nostalgije pamtimo ta okupljanja.
Vremena su se, međutim, promenila, a sa njima način na koji slavimo detinjstvo.
Od dnevne sobe do luksuznih igraonica
Poslednjih godina dečiji rođendani sve češće se organizuju u igraonicama, salama za proslave, restoranima, pa čak i na mestima koja nude čitave tematske programe. Umesto nekoliko najbližih drugara, poziva se gotovo cela vrtićka grupa ili odeljenje, neretko i njihovi roditelji, rodbina i prijatelji porodice. Tu su animatori, maskote, profesionalni fotografi, raskošne dekoracije, ketering, posebne torte i sadržaji koji ponekad više podsećaju na organizaciju svadbe nego na proslavu dečijeg rođendana.
Samo po sebi, nije problem što roditelji žele da svom detetu prirede lep dan. Svako želi da vidi osmeh na licu svog deteta i da mu detinjstvo učini što lepšim. Problem nastaje onda kada se proslava pretvori u svojevrsnu obavezu, a njena veličina počne da se meri novcem koji je u nju uložen.
Koliko to danas košta, pokazuju iskustva roditelja iz Beograda sa kojima smo razgovarali o organizaciji dečijih rođendana.
Jedan od roditelja navodi da je za proslavu prvog rođendana, na kojoj je bilo oko 60 odraslih gostiju, izdvojeno približno 3.000 evra. Kasnije proslave, prema njegovom iskustvu, mogu biti i znatno jeftinije, ali i dalje predstavljaju ozbiljan izdatak.
Druga majka kaže da se raspitivala na više mesta i da su ponude za proslavu u igraonici iznosile oko 1.300 evra, uz ketering i određeni broj odraslih gostiju, dok se piće dodatno naplaćuje prema potrošnji. Zakup prostora u pojedinim igraonicama dostiže oko 650 evra, a maskota košta između 60 i 80 evra. Posebno se plaća torta, čija cena, u zavisnosti od veličine i dekoracije, može dostići 150 do 200 evra.
Kada se tome dodaju baloni, dekoracija, fotografisanje i ostali detalji, računica postaje još nepovoljnija.
"Sve u svemu, preskupo", zaključuje jedna od majki.
Naravno, cene zavise od prostora, broja gostiju i sadržaja koji roditelji žele da obezbede, ali je zajedničko iskustvo sagovornika da i proslava koja nije zamišljena kao posebno luksuzna može ozbiljno da optereti kućni budžet.
Kada rođendan postane pitanje prestiža
Ipak, novac je samo jedna strana ove priče. Mnogo je važnije pitanje kako smo došli do toga da se podrazumeva da dečiji rođendan mora da bude organizovan u igraonici i da traje nekoliko sati uz unapred pripremljen program?
Jedan od roditelja sa kojima smo razgovarali smatra da je upravo društveni pritisak stvorio potrebu za ovakvim proslavama. Podseća da mnogi vrtići omogućavaju roditeljima da donesu tortu i posluženje, pa da deca rođendan obeleže zajedno, tokom dana, uz igru, pesmu i duvanje svećica.
Međutim, takva proslava danas nekima više ne deluje dovoljno.
"Ja bih radije vodio oba deteta na neko evropsko putovanje za 2.000 evra nego da slavim dva puta po tri sata u igraonici", navodi jedan od roditelja, ukazujući na to da se novac može potrošiti i na iskustva koja će deci možda ostati u mnogo lepšem sećanju.
I tu dolazimo do suštine sociološkog fenomena: rođendan više nije samo dan kada dete slavi što je poraslo još jednu godinu. On je postao i pokazatelj društvenog statusa porodice, prilika za demonstraciju finansijskih mogućnosti, ali i prostor u kojem se roditelji međusobno upoređuju.
U takvom okruženju ni deca ne ostaju po strani. Ona odlaze na rođendane svojih drugara, vide raskošne igraonice, maskote, skupe poklone i posebne sadržaje, a zatim se vraćaju kući sa očekivanjima koja njihovi roditelji možda ne mogu da ispune.
Jedan od sagovornika opisuje kako su njegova deca na jednom rođendanu imala priliku da učestvuju čak i u organizovanom času plivanja. Kako kaže, razume da roditelji žele da pokažu ono čime se njihovo dete bavi, ali se pita gde je granica između dečije proslave i potrebe odraslih da impresioniraju druge.
Posebno upozorava na problem poređenja među decom. Kada dete vidi da drugari imaju skupe telefone, igračke i proslave, počinje da se pita zašto ono nema isto. Roditeljima tada nije dovoljno da objasne da porodica ima drugačije mogućnosti. Moraju da se nose i sa razočaranjem deteta koje ne razume uvek finansijske okolnosti u kojima odrasta.
Roditelji razapeti između želja i mogućnosti
Najveći teret ovakvih očekivanja snose upravo roditelji koji nemaju dovoljno novca da ih ispune.
Roditelj koji jedva pokriva mesečne troškove, plaća račune, hranu, vrtić i druge obaveze, danas se može naći pred dodatnim pritiskom: kako organizovati rođendan koji neće biti razlog da se njegovo dete oseća manje vrednim od ostalih?
Nije teško zamisliti koliko je bolno kada dete dođe sa rođendana i kaže da i ono želi takvu proslavu. Roditelj tada ne bira između luksuza i skromnosti, već se suočava sa osećajem da svom detetu možda uskraćuje nešto što je u njegovom društvu postalo uobičajeno.
Upravo je to možda najopasnija posledica ovog fenomena. Kada nešto što bi trebalo da bude dobrovoljno postane društveno očekivanje, porodice počinju da troše novac koji nemaju, samo da ne bi ostale izvan nametnutih standarda. Neki mesecima štede, drugi se zadužuju, a ima i onih koji razmatraju ili podižu kredite kako bi organizovali proslavu za nekoliko sati.
Detinjstvo ne bi smelo da se meri cenom proslave
Jedan od sagovornika kaže da se divi svojim roditeljima, koji su uspevali da odgajaju decu u vremenima kada nisu mogli da im priušte mnogo igračaka. Ipak, deca su se igrala, družila, radovala i odrastala. Nisu imali luksuzne igraonice, ali su imali prostor za maštu, vreme sa porodicom i uspomene koje su ostale.
Možda je upravo tu najvažnija razlika između nekadašnjih i današnjih rođendana. Nekada se slavilo ono što imamo, a danas se neretko trudimo da pokažemo ono što možemo da priuštimo.
Naravno, ne treba idealizovati prošlost. Ni tada nije svako detinjstvo bilo bezbrižno, niti su sve porodice imale iste mogućnosti. Ali ne bi trebalo ni da prihvatimo da je raskošna proslava postala merilo roditeljske ljubavi, a skromniji rođendan razlog za stid ili razočaranje.
Detetu nije potrebno da za rođendan ima najskuplju igraonicu, maskotu koja košta desetine evra ili tortu čija cena odgovara polovini nečije plate. Van svake pameti je da roditelji podižu kredite kako bi platili dečiji rođendan i da se osećaju nedovoljno dobrim zato što ne mogu da prate standard koji su nametnuli oni sa dubljim džepom.
Rođendan bi trebalo da bude dan kada dete duva svećice i zamišlja želju, a ne dan kada roditelji računaju koliko će ih koštati da ispune tuđu predstavu o savršenoj proslavi.
Jer, na kraju, deca neće pamtiti koliko je koštala torta, koliko je bila raskošna dekoracija ni u kojoj je igraonici bio njihov rođendan. Pamtiće ko je bio pored njih, ko im je pevao rođendansku pesmicu, ko ih je zagrlio i koliko su se tog dana radovala.
A to, srećom, još uvek ne može da se plati kreditnom karticom.
Kurir.rs