Dugin i Bokan se, inače, poznaju, vaktile su sarađivali, znam, štaviše, iz pouzdanog izvora - čuo od Duginovog dobrog poznanika - da su pokojni Kalajić i Bokan prenosili Duginu desničarski know-how.
Kako sad to? Zar nije Dugin prenosio know-how Kalajiću i Bokanu? Nije. Desničarsko sranje po dvorištu u Srbiji je počelo nekoliko godina pre kolapsa SSSR-a - za čijeg se vakta desničariti nije smelo - tako da je domaća (plitka pamet) preneta Duginu, koji je - zahvaljujući superiornom ruskom obrazovanju, poliglosiji, veličini Rusije i broju tenkovskih divizija - učitelje ubrzo bacio u zasenak i postao globalna desničarska zvezda, za razliku od naše gore liski, koje su ostale lokalne pojave.
Evo šta je Dugin napisao u čestitki: „Novi govornik srpskog parlamenta izgleda tačno onako kako običan tradicionalni hrišćanski muškarac treba da izgleda, odlično! Živela Srbija.“ Jesam ja viđao Čupićeve slike po novinama, ali onako ovlaš, nije mi bilo druge nego da potražim neku Čupićevu sliku, da se bolje zagledam i da vidim kako to „tradicionalni hrišćanski muškarac treba da izgleda“.
Našao sam, dakle, sliku, zagledao se temeljnije i ustanovio da Čupić zaista izgleda u dlaku onako kako Dugin, Porfirije, mašamode, seka-perse i članice Kola srpskih sestara misle da „tradicionalni hrišćanski muškarac treba da izgleda“, što će reći da poprilično liči na sledeće hrišćanske personae dramatis: (malo bucmastijeg) Svetog Savu, Aleksandra Dugina i Nikolu Pašića.
Što osim da Čupić ima negovanu bradu, ama baš ništa ne znači i ništa ne govori o ličnosti novoizabranog skupštinskog govornika. Za koga pretpostavljam da nema dovoljno političkog iskustva, pa ću mu zato prevesti čestitku s proseravačkog na kolokvijalni srpski. Evo prevoda: „Čupiću, nemoj da sereš po ruskom dvorištu, inače...“ Inače - šta? Eh, šta. I Juda je imao bradu, kužite, stari moji.
Da li pre, da li posle - pre će biti pre, konačnu istinu samo Bog zna - Čupiću je čestitku uputio i Porfirije, koji se živ nije čuo u prvim nedeljama postizbornosti, a koji je u srdačnoj čestitki, između ostalog, napisao, citiram: „Upravo zato Vaša služba, pored časti, podrazumeva osobitu odgovornost da njeno funkcionisanje bude Bogu ugodno, da omogućuje istinski dijalog, kako bi sve bilo na izgrađivanje dobra kako duhovnog, tako i materijalnog za svakog čoveka i čitavu zajednicu.“
Nema mi druge nego da u kapacitetu vansudskog prevodioca Čupiću sa svetosavskog na kolokvijalni srpski prevedem nekoliko fragmenata podugačke svjatejše čestitke, koji kaže - „Upravo zato Vaša služba, pored časti, podrazumeva osobitu odgovornost da njeno funkcionisanje bude Bogu ugodno“ - a koji znači: funkcionisanje Skupštine treba da bude ugodno Porfiriju, kao božjem ovlašćenom dileru za Srbiju“. Nema mi druge nego da i ja čestitam Čupiću izbor za predsednika Skupštine.