Strani investitori otišli, a radnici ostali na ulici: Sindikalac otkrio šta nas tek čeka i koju grešku je napravila država
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Sindikalac Zoran Mihajlović kaže da odlazak stranih investitora ostavlja hiljade radnika bez posla i potvrđuje da model subvencija nije dugoročno održiv.
- Navodi da su firme dolazile zbog jeftine radne snage i državnih podsticaja, a da će kriza u auto-industriji dodatno ubrzati otpuštanja.
- Kao grešku države ističe zapostavljanje domaće privrede i traži jači socijalni dijalog, vladavinu prava i zaštitu radnika starijih od 45 godina.
Poslednjih dana iz Srbije masovno odlaze strane fabrike i investitori, koji su godinama dobijali državne subvencije. Njihov odlazak iz Srbije ostavio je bez posla već više hiljada radnika. U razgovoru za Biznis Kurir Zoran Mihajlović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, ističe da su godinama upozoravali da model privlačenja kapitala putem subvencija nije dugoročno održiv.
- Samostalni sindikat je godinama ukazivao na svu pogubnost ovakvog modela privlačenja stranih investicija. Na samom početku je taj model imao smisla jer je Srbija imala veliku nezaposlenost. Više od 30 odsto radno sposobnih je bilo nezaposleno. Nažalost, ti strani investitori došli su u Srbiju iz dva bitna razloga: prvi je bio jeftina radna snaga, a drugi subvencije koje su dobijali od države kako bi ovde otvarali pogone.
Razlozi odlaska stranih investitora
Da li je država prilikom dodele subvencija stranim investitorima dovoljno štitila interese zaposlenih?
- Država je direktno sa stranim investitorima potpisivala ugovore i ugovarala cenu rada (naravno, u to vreme država Srbija je i isplaćivala plate). Te plate su bile na nivou minimalne zarade uvećane za 20 odsto. Naravno, dok su trajale subvencije i minimalna zarada bila na niskom nivou, strane firme su imale interesa da ovde organizuju rad. Kako bi subvencije presušivale i minimalna zarada rasla, njihov interes se smanjivao.
Koji su još razlozi za odlazak stranih firmi iz Srbije?
- Još jedan bitan faktor zbog čega oni poslednjih godina više odlaze iz Srbije nego što ulažu jeste i taj što je većina tih firmi usko povezana s fabrikama u auto-industriji u Evropi. Kako je nastala kriza u auto-industriji, smanjio se i njihov obim posla. Dugoročno gledano, sve će više firmi odlaziti i smanjivati obim proizvodnje, što će značiti i otpuštanje radnika.
Pogašeni domaći veliki sistemi
Koje su posledice po domaće firme, koje su bile u nepovoljnijem položaju u odnosu na one iz inostranstva koje su dobijale državne subvencija?
- Greška je bila što se nije ulagalo u domaću privredu i proizvodnju. Naši veliki sistemi su pogašeni od 2000. do 2007. godine i mi trenutno nemamo nijedan domaći brend, nijednog velikog proizvođača na koji bi se uključivala mala i srednja preduzeća u domaćoj privredi.
Kada se fabrika zatvori, radnici ostaju bez plate. Kakva je njihova sudbina i šta sindikat može da učini?
- Kada se radi o zaštiti radnika kod "stranih investitora", uglavnom su oni bili prepušteni sebi. Nama kao sindikatu nije bilo omogućeno sindikalno delovanje u mnogim firmama. Imali smo dosta štrajkova u tim firmama, ali je država skoro uvek bila na strani poslodavca.
Da li su dogovorene otpremnine dovoljne da ublaže posledice zatvaranja fabrika?
- Kada radnici ostanu bez posla, a samim tim i bez zarada, poslodavac je u obavezi da im isplati otpremninu. Nažalost, te otpremnine nisu dovoljne da bi radnicima omogućile neko preživljavanje do novog posla. U nekoliko navrata smo uspevali da zaposlene koji rade u firmi koja im je dala otkaz prebacimo u drugu firmu kako ne bi ostali bez posla. Nama je bitan svaki radnik, svaki pojedinac i mi ćemo i dalje insistirati da se nalaze rešenja i da ljudi ne ostaju bez posla.
Šta čeka radnika koji sa 45 ili 50 godina ostane bez posla u gradu u kom je velika fabrika bila jedan od glavnih poslodavaca?
- Radnici koji ostanu bez posla u 45. ili 50. godina sigurno će dosta teže dolaziti do novog zaposlenja i za to se mora napraviti poseban program kako bi se oni zaštitili.
Šta zamerate odlazećem režimu?
- Naše najveće zamerke su što nisu imali nimalo osećaja za socijalni dijalog, bahato ponašanje i ignorisanje zahteva radnika. Velika je zamerka, naravno, i velika korupcija, kriminal i obesmišlavanje svake institucije u zemlji.