Istorijska čitanka Kurira

KAKO SU MOŠTI KNEZA LAZARA OTETE IZ RUKU USTAŠA! Profesor Grujić, uz pomoć nemačkog majora, organizovao opasnu operaciju izvlačenja srpskih svetinja

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Arhivska Fotografija

Posle pogibije na Kosovu na Vidovadan 1389. godine, telo kneza Lazara je privremeno sahranjeno u Crkvi Svetog vaznesenja u Prištini. Uz saglasnost sultana Bajazita, kneginja Milica i sinovi Stefan i Vuk preneli su mošti u Lazarevu zadužbinu, manastir Ravanicu kod Ćuprije. Povorka je prošla klisurom Ibra kroz Brvenik i manastir Novu Pavlicu, gde je održano bdenije.

U Ravanici mošti su ostale puna tri veka, da bi ih u Velikoj seobi Srbi 1690. poneli sa sobom u Sentandreju u današnjoj Mađarskoj, a sedam godina kasnije ravanički kaluđeri ih preneli u zapušteni manastir Vrdnik.

Prvog dan rata, 6. aprila 1941. godine, zaključeno je da će biti bezbednije u manastiru Bešenovo. Odatle su, u misiji dostojnoj opisivanja u akcionom filmu, 14. aprila 1942. pred ustašama prenete u Beograd. Tekst koji sledi priča je o ovoj operaciji u kojoj su ključnu ulogu imali jedan profesor Bogoslovskog fakulteta i jedan major nemačke okupacione vojske.

Prenos moštiju srpskih vladara u Sabornu crkvu u Beogradu aprila 1942. Foto: Arhivska Fotografija

Popis dobara

Hitlerova Nemačka ubila je milione ljudi, ali je - bar u prvo vreme - nastojala da zadrži ugled visokocivilizovane države. Stoga je u okupiranim zemljama imala i službe zadužene za očuvanje kulturnih spomenika. Zadatak oficira angažovanih u njima bio je da sačine precizan popis kulturnih dobara kako bi bio od koristi nemačkoj nauci, a ako je nešto veoma vredno - i nemačkim muzejima ili njenim rukovodiocima.

Zvaničan naziv ove službe u okviru Upravnog štaba nemačkog vojnog zapovednika u Srbiji bio je Referat za zaštitu umetnosti i spomenika. Njime je rukovodio major baron Johan Albreht fon Rajsvic, istoričar koji se i pre rata bavio jugoistočnom Evropom. Dolazio je na Balkan i imao dobre veze s nekim jugoslovenskim arheolozima. Bio je Nemac, ali poreklom iz Švajcarske, i nije bio opterećen nacističkom ideologijom...

Pri komadanju Kraljevine Jugoslavije posle Hitlerovog napada 1941, godine, Srem je pripao Pavelićevoj NDH. U septembru 1941. iz Vrdnika je u Srbiju pobegao arhimandrit Longin i vladu Milana Nedića upozorio da su fruškogorski manastiri u opasnosti od ustaša. Srpska vlada obratila se Nemcima za pomoć, ali su pregovori trajali nekoliko meseci. Na kraju, Ministarstvo prosvete i vera je 7. aprila 1942. ovlastilo dr Radoslava Grujića da mošti srpskih vladara s Fruške gore prenese u Beograd. A on se obratio se za pomoć Fon Rajsvicu.

Grujićev apel

Dr Radoslav Grujić, univerzitetski profesor i teolog, tada već šezdesetčetvorogodišnjak, 1942. godine bio je redovni profesor istorije Srpske pravoslavne crkve na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i obavljao je i dužnost upravnika Muzeja SPC.

Fon Rajsvic je ozbiljno shvatio Grujićev apel, a SS general Harald Turner, šef Upravnog štaba vojnog zapovednika Srbije, dao je konačno odobrenje.

Ministarstvo prosvete i vera ovlastilo dr Radoslava Grujića da mošti sa Fruške gore prenese u Beograd Foto: Arhivska Fotografija

Tako su se 13. aprila 1942. godine automobilom srpske vlade na Frušku goru uputili Fon Rajsvic, dr Grujić i dr Miodrag Grbić, upravnik Muzeja kneza Pavla. S njima je bio i major Vladimir Rogoz, vojni izaslanik NDH pri nemačkoj komandi u Beogradu, a u njihovoj pratnji je kao obezbeđenje išao i kamion s nemačkim vojnicima.

Preko Zemuna i Rume stigli su u Sremsku Mitrovicu, a odatle u manastir Šišatovac, gde su bile čuvane mošti Stefana Štiljanovića.
Ovaj srpski velikaš u ugarskoj službi preminuo je oko 1543. godine, a u narodnom predanju i crkvenoj tradiciji ostao je upamćen kao pravedni srpski despot i zaštitnik naroda tokom osmanskih osvajanja. Njegove kosti ustaše su razbacale, a bogato ukrašen ćivot - sanduk u kom su čuvane - odnele u Zagreb. Grujić je Štiljanovićeve ostatke pažljivo i s poštovanjem dostojnim svetinje prikupio da bi ih poneli, jer su nastavljali put.

Baron Johan Albreht fon Rajsvic Foto: Arhivska Fotografija

Mošti drugog srpskog vladara, svetog cara Uroša, sina Dušana Silnog, u manastiru Jazak pljačkaši nisu dirali, ali su s kovčega u kome su ležale bili poskidani svi srebrni i zlatni ukrasi.

Radoslav Grujić i ostali članovi ove misije zanoćili su u Rumi, a mošti su preko noći ostavljene u pravoslavnoj crkvi u centru grada. Ustaše nisu dozvolile srpskom narodu da se poklone ostacima svojih svetaca...

Šta je nestalo

Sutradan je misija put u Bešenovo zbog blata nastavila na seoskim kolima.

Po povratku u Beograd, profesor Radoslav Grujić podneo je iscrpan izveštaj Ministarstvu prosvete i vera. O onome što je nađeno u Bešenovu, napisao je:

„Svete mošti kneza Lazara našli smo u niši leve pevnice, na podignutom postolju, u njegovom kovčegu u kome je ležao i donesen iz manastira Vrdnika. Kovčeg je bio zaključan, a ključ nam je doneo jedan bivši služitelj manastira. Kad smo kovčeg otvorili, našli smo svete mošti u potpuno ispravnom stanju, samo što su i ovde, kao i kod cara Uroša i kneza Stevana Štiljanovića, odnesene sve dragocenosti koje su se nalazile s moštima. Tako je naknadnim preslušanjem vrdničkog arhimandrita g. Longina zapisnički utvrđeno da su iz kovčega Svetog kneza Lazara odneseni ovi predmeti: 1. srebrni pa pozlaćeni ručni krst za celivanje, 2. par srebrnih narukvica filigrane izrade, 3. par srebrnih pavta (velikih umetnički izrađenih kopča), 4. mitra, po tradiciji patrijarha Arsenija III, ukrašena kamenjem i biserima, koja je ležala na mestu odsečene glave svetoga kneza, 5. veliki pozlaćeni lanac sa četvorouglastim ukrasnim pločicama, 6-10. pet „vazduha“, većih i manjih, umetnički izvezenih pokrivača za svete darove, 11-12. dva putirska izvezena „darka“ i 13. jedan veliki pokrivač za celokupne mošti, ljubičaste boje, sa izvezenim likom Sv. kneza Lazara.“

S moštima srpskog kneza poginulog na Kosovu, Grujić i njegovi saputnici svratili su u rumsku crkvu da uzmu svetinje ostavljene prethodnog dana, a potom su se bez zadržavanja uputili u Zemun, gde je sastavljen zvanični zapisnik, pa su se uputili u Beograd.

Politički spektakl

Ministarstvo prosvete i vera kvislinške vlade Milana Nedića potrudilo se da od donošenja Lazarevih mošti u Srbiju napravi politički spektakl.

Stanislav Krakov, u vreme Drugog svetskog rata jedan od najistaknutijih novinara i propagandista u okupiranoj Srbiji, pristalica vlade generala Milana Nedića i urednik njenih najvažnijih listova, šezdesetih godina prošlog veka u emigraciji je objavio ovo sećanje:

Stanislav Krakov Foto: Arhivska Fotografija

„Na dan 14. aprila general Nedić je naredio ministru prosvete Joniću da sve beogradske škole načine špalir od pontonskog mosta na Savi do Saborne crkve. Na celom tom prostoru bila je postrojena i Državna straža, dok je pred Sabornom crkvom bio postavljen jedan odred Srpskih dobrovoljaca. Ogromna masa Beograđana je izašla na ulice da dočeka mošti srpskih svetitelja. Žene i deca su držali u rukama zapaljene sveće, đaci su pevali crkvene pesme kada je povorka sa kovčezima naišla (...) Beograd je doista u uzbuđenju dočekao ove mrtve izbeglice iz ‘nezavisne države’ srama. Na samom ulasku u Sabornu crkvu mošti je dočekao general Nedić okružen svim članovima svoje vlade, s Dimitrijem Ljotićem i upravnikom grada Beograda Dragim Jovanovićem (ubijen od komunista 17. jula 1946) i svi zajedno su skinuli sanduke s moštima iz kamiona i doneli ih do crkvenih vrata. Ovde su prihvatili svete mošti vladike i sveštenici i preneli ih do oltara, gde ih je sačekao zamenik zatočenog patrijarha Gavrila, mitropolit Josif.“

Mošti cara Lazara sada se čuvaju u manastiru Ravanica Foto: Arhivska Fotografija

Lažna priča

Krakov je, međutim, u svom tekstu o spasavanju Lazarevih moštiju iz sebi znanih razloga ispričao lažnu priču. U njegovoj verziji nema nikakve zasluge dr Grujića, nego je vest o ugroženim moštima - „kostima rasutim po putu da ih izgaze svinje“ - Nediću dostavio domaći Švaba, gradonačelnik Zemuna Hans Mozer. Ovo je u suprotnosti sa iskazima svedoka, pisanjem tadašnje štampe i sa sadržajem izveštaja koji je po okončanju misije Grujić dostavio ministarstvu.

Posle rata, baron Johan Albreht fon Rajsvic je do smrti 1962. godine radio na Univerzitetu u Minhenu.

Haralda Turnera su Britanci uhapsili u Nemačkoj i 1946. izručili Jugoslaviji. Kod nas je zbog ratnih zločina osuđen na smrt i streljan 1947. godine.

Neposredno posle oslobođenja komunističke vlasti su dr Radoslava Grujića poslale u Hrvatsku da radi na povratku dragocenosti koje su ustaše opljačkale u Srbiji, a odmah zatim, 1945. godine, zbog saradnje sa okupatorom, udaljen je s Bogoslovskog fakulteta i oduzeta mu je građanska čast. Ostatak života proveo je u siromaštvu, baveći se istorijom SPC. Umro je 1955. godine, a od 2004. godine jedna ulica u Beogradu nosi njegovo ime.

Vremeplov: Te 1942. go­di­ne...

Na čelo izbegličke vlade u Londonu dolazi Slobodan Jovanović, u januaru je u Beogradu izmereno - 28,3 stepena Celzijusa, Britanci su doneli odluku o bombardovanju nemačkih gradova i civila, u eksploziji u rudniku uglja u Kini poginulo 1.549 rudara, a rođeni su Kornelije Kovač, Zvonko Bogdan i Kasijus Klej.