Politika

ČUPIĆ O IZRICANJU OPOMENA VUČIĆU "Vrlo jednostavno, poslovnik je granica" Evo kakav je plan za predstojeću Vladu: Jedna stvar je totalno nepotrebna!

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: RTS

Predsednik Narodne skupštine i vršilac dužnosti predsednika Republike Aleksandar Čupić za RTS govori o prioritetima nove parlamentarne većine, odnosu prema opoziciji, odgovornosti koju je preuzeo, očekivanjima građana i izazovima koji su pred novim sazivom Narodne skupštine, kao i evropskom putu Srbije.

- Još uvek nije izvršena primopredaja dužnosti sa bivše predsednice Narodne skupštine, kao ni sa bivšeg sekretara Narodne skupštine na novog predsednika i novog generalnog sekretara. Šta je razlog? Zaista ne znam. Dakle, mi sad očekujemo da se dostavi izveštaj o primopredaji, pa ćemo, nadam se vrlo brzo to imati pred sobom. A, ovaj, isto to važi i za primopredaju dužnosti predsednika republike. A što se tiče mog ličnog osećaja, pa, zaista nisam imao osećaj nekakve pobede. Pobeda je po meni došla ranije došla je čak i pre izbora, po meni. 

- Pobedili smo prvo strah kao narod, pa smo onda pobedili neke svoje nesigurnosti i pobedili u smislu da smo se aktivirali, da smo kao društvo pokazali inicijativu. Dobar deo društva je pokazao inicijativu, i već je to bila pobeda. Dakle, ovo je posle toga, na izborima je bila samo, ja to pričam o ličnim utiscima, formalizacija te pobede. A moj osećaj je bio zaista jedne odgovornosti. Dakle, vi kad uđete u ovaj dom i pogledate kako sve to izgleda, i koliko to istorije ima, dakle naše istorije, ja sam pre toga prošao i hodnikom i video portrete ranijih predsednika skupštine, dakle to prosto, morate da imate strahopoštovanje prema tom kontinuitetu, a opet s druge strane morate da zbog svega toga kako je izgledala ta politička borba u ovom domu, da napravite neku vrstu i diskontinuiteta. Jer koliko god treba da sačuvate nešto, neku tradiciju, toliko neke druge tradicije koje nisu možda pozitivne, morate da prekinete. To je prosto prirodni proces. 

- Dakle, ja bih zaista voleo da ovaj saziv parlamenta bude jedan reper za sve sledeće, po kome će se oni ravnati i pokušavati da budu bolji, demokratskiji, kulturniji, sa boljim dijalogom i tako dalje. Moja pozicija se sad u nekoliko promenila. Ja sam sad predsednik Narodne skupštine, imam drugačiju vrstu odgovornosti. Naš izborni sistem je takav da je cela Srbija jedna izborna jedinica. Da. I da su poslanici poslanici svih građana Srbije. Liste su dobile različit broj glasova i to je jasno, ali smo mi poslanici svih, svih građana Srbije i ja sam predsednik skupštine, dakle svih poslanika. Tako da, moja uloga, ono što ja vidim i što ja želim da ostavim iza sebe, je nešto što možda nije bilo tako često viđeno. Ja sad ne pratim politički život toliko dugo, zaista ne mogu da tvrdim pre 90-ih, recimo, kako je to izgledalo. Ali ono što je meni smetalo, to je da ste uvek imali osećaj da onaj ko predsedava ima neku agendu, odnosno da ima neku simpatiju, u najmanju ruku, koliko god bio, prema, da kažem, svojoj poslaničkoj grupi. Ja ću se truditi da toga ne bude.

- I ja mislim da sam možda zbog toga baš izabran od strane svojih kolega kao kandidat za predsednika skupštine, zato što mislim da ću moći da steknem poverenje. Jer, pazite, vi ne morate tako da stičete poverenje svoje poslaničke grupe, vi u suštini treba da steknete poverenje one druge, da ste vi zaista dobronameran, ali i da ne izgubite poverenje svoje poslaničke grupe. Pa ja mislim da neću imati problem sa tim. Dakle, kao kad imate nekog fudbalskog sudiju kome na kraju priđu svi igrači i čestitaju mu kako je vodio utakmicu. Ja tako vidim neku svoju ulogu. Parlament je jedna trećina vlasti, odnosno jedan od stubova vlasti. I ja mislim da je ovo jedna dobra istorijska prilika da u njemu sedi dovoljno ljudi od integriteta koji će to moći. Pazite, da bi parlament mogao da bude toliko snažan, mora da ima snažne poslanike. Snažne u smislu njihovih ličnih integriteta, njihove političke kulture. Jer ne možete da se namećete ako nemate političku kulturu, to ja duboko verujem. Tako da mislim da je ovo jedna dobra prilika da mi vratimo poverenje ne samo građana u parlament, nego i vlade u parlament.

- Poslovnik je granica. Vrlo jednostavno. Imate poslovnik i po njemu treba da postupate. Mi možemo da se dogovorimo u nekom trenutku da promenimo taj poslovnik. Dakle, predsedavajući, bivši predsedavajući, koji je vodio prva 2, 2 i po dana, on je u nekom trenutku rekao nešto što je meni vrlo čudno zazvučalo, dakle, da je taj naš poslovnik previše strog za našu političku kulturu. Pazite to. Dakle, previše strog za našu političku kulturu. Pa, poslovnik reguliše ponašanje poslanika u Domu Narodne skupštine, ne našu političku kulturu našeg naroda. Dakle, zato je on možda tako strog, zato on postavlja visoke standarde, jer ti visoki standardi, ako bi se ovde uspostavili, prelivali bi se na ostatak stanovništva. Naši građani najviše gledaju političku borbu kroz parlament. Možda im je u nekom trenutku to bilo previše, da kažem, nedostojanstveno, pa su prestali da gledaju. Ali vidite, recimo, kako su gledali u zadnja 3 dana. Dakle, vi kad imate nešto da ponudite, kad imate neku debatu, kad imate argumente, i kad očekujete od nekih ljudi, pazite, oni su očekivali da čuju neke drugačije ljude. Zato su gledali. Nisu gledali te, te uvodne reči od ne znam koliko, 2 sata. To su mogli da vide zadnjih 14 godina. Tako da, mislim da su se oni opredelili i bili nestrpljivi da čuju nešto drugačije. Dakle, postoji potreba da to bude drugačije. Ja mislim da je, da je sasvim dovoljno za sad poštovati postojeći poslovnik. Mislim da on veoma dobro definiše da nema skretanja sa teme.

- Sada imamo 25 ministarstava, 5 ministara bez portfelja, plus mandatar. To je i neracionalno, nepotrebno. Dakle, to je moguće bio, ovaj, stvar nekakvih političkih dogovora, da ne kažem i trgovina u prošlosti, pa se to povećavalo. Dakle, mi pokušavamo da, da koliko-toliko usaglasimo ministarstva, njihove resore sa skupštinskim odborima. Skupštinskih odbora, pardon, odbora ima 19, plus odbor za prava deteta. I ministarstava ne mora da bude isti broj, može da bude nešto i drugačije, ali da to bude tu negde blisko, sa nekom idejom da se možda, u nekim sledećim sazivima, još malo to smanji i tako dalje.