Saveti psihologa
Bežanje od kuće: Kako sprečiti nepromišljene odluke tinejdžera?
Zbog čega tinejdžeri napuštaju porodicu i kako roditelji mogu preduprediti i rešiti problem, ukoliko do njega dođe, savetuje psiholog Marija Dimitrijević.
> 00:00h
Ovaj tekst je preuzet sa sajta Yumama.com Poznato je da deca tokom puberteta pod uticajem hormonalnih promena u organizmu, čine razne nepromišljene stvari koje ih mogu dovesti u životnu ili zakonsku opasnost. Buđenje ličnosti i želje za osamostaljivanjem mogu dobiti svoj preterani oblik. Javlja se želja, planiranje ili pokušaj odlaska od kuće radi slobode života sa prijateljima, partnerom u koga je zaljubljen/na, ali koje za pozadinu mogu imati i neke opasnije stvari kao što je učešće u životu neke verske organizacije ili sekte, krađama, narkomaniji i pripadanje drugim grupama sa antisocijalnim aktivnostima. Kada deca beže od kuće? Kakve god probleme imali u odgajanju svoje dece ne postoji osećaj koji se može meriti sa težinom brige kada dete pobegne od kuće. Roditelj je preplašen, zbunjen, očajan i često pod osećajem krivice, a naročito kada se to prvi put desi. Najčešće tom događaju prethodi akutni ili hronični doživljaj neshvaćenosti i nedostatka sigurnosti u svojoj prodici, koji je vrlo subjektivan u ovom dobu. Iz ugla roditelja to uopšte ne mora izgledati tako i oni mogu misliti da su preduzeli sve što je u njihovoj moći da detetu obezbede normalan život. Problem je vrlo kompleksan. Ionako teško razvojno doba dece ovog uzrasta i težak zadatak roditeljstva dodatno je iskomplikovan teškim materijalno-finansijskim uslovima porodice, narušenim društvenim vrednostima koja nagrađuju one oblike ponašanja koja su štetna za razvoj dece. Deca postaju svesnija materijalnih vrednosti u ovom dobu i šire slike sveta u kome postoji model "lakog sticanja novca", popularnosti i komfora. Ipak njihovo shvatanje je prilično površno i kratkoročno i ne omogućava dugoročno sagledavanje posledica svojih izbora. Uprkos tome, jedini način da se roditelji nose sa ovim problemom je na relaciji odnosa sa svojim detetom i uključivanjem drugih osoba iz bliskog okruženja koje mogu biti od pomoći u ovoj situaciji. Koji su konkretni povodi za napuštanje roditeljskog doma? Bežanje dece od kuće simbolizuje različite svari i uvek je neka vrsta poruke koju oni šalju svojim roditeljima, kao na primer: - Bežanje kao osveta i bes za pritiske i agresivnost tokom vaspitanja u detinjstvu - Bežanje zbog straha od kazne i kažnjavanja za loše ocene, neposlušnost i slično - Bežanje kao napuštanje nelagode i tenzije uzrokovane lošim odnosima u porodici - Bežanje kao poziv u pomoć za rešavanje njegovih ličnih problema (upletenost u loše društvo, pritisci od vršnjaka, posramljivanje od vršnjaka, ljubavni problemi i slično) - Bežanje kao pritisak za promenu ponašanja roditelja i porodičnih odnosa (alkoholizam, svađe, i drugi poremećaji ponašanja roditelja) - Bežanje kao borba za svoja prava kada su roditeji strogi i restriktivni i nemaju razumevanja za potrebe tinejdžera - Bežanje zbog nedostatka emocionalne sigunosti u porodici, ka grupi, rođacima, porodici osobe gde se zaljubio ili zaljubila, zbog postizanja veće slobode i emotivne podrške i osećanja prhvaćenosti i zaštićenosti - Bežanje kao netolerancija na zabrane i ograničenja, kod dece koja teško podnose frustracije, autoritete, postavljanje granica ili pravila. Razlozi bežanja od kuće iz ugla tinejdžera su vrlo raznovrsni, pa će vam oni tako reći da ih roditelji smaraju zabranama, ispitivanjima, nepoverenjem, da ih ne razumeju, da im smetaju roditeljske svađe, pretnje, tuče, atmosfera u kući, nestašica para, sve u svemu bučno agresivno okruženje, kao i nepoverenje prema njima, te će povremenim bežanjem sebi olakšati psihološku tenziju, a roditelje "naučiti pameti". Mogu vam reći da im se ne sviđaju njihovi roditelji kao ljudi, odnosi među roditeljima, sistem vrednosti u kojem ih vaspitavaju i slično, što je sve posledica njihove narastajuće kritičnosti kao komponente mentalnog i intelektuanog sazrevanja. Postoji i drugi modalitet uzroka bežanja, a to su oni tinejdžeri koji su navikli da uvek sve dobijaju i kada se njihove želje i zahtevi u ovom dobu dovode u pitanje, oni postaju netolerantni prema svojim roditeljima. Sa druge strane, rano ostvarivanje ljubavi i zanesenost zaljubljivanjem dovode do toga da se dete, gotovo prećutno, "emotivno preseli" u dom izabranika srca svog, a da svoj počne doživljavati kao stran, jer se oseća više voljenim u novom domu koji više pogoduje njegovim vrednostima i ciljevima. Neki to rešavaju tako što provode vreme i spavaju kod drugova, drugarica i slično, svakako negde gde će se osećati bolje i zaštićenije. Ljubavni problemi su jedan od velikih razloga uznemirenosti u tom dobu i neuzvraćena ljubav od simpatije, udruženo sa nerazumevanjem u porodici, je često razlog da se osećaju odbačeno i da žele da napuste dom. Zbog čega nastaju konflikti između tinejdžera i roditelja? Ne postoje tabu teme!
Krivi su hormoni Glavni uzrok za “nepoželjno” ponašanje tinejdžera jesu fiziološke i telesne promene kroz koje oni prolaze u ovom dobu koje deluju i na psihu, pa se kod njih pojačava kritičnost, negativan stav prema svemu što je bilo uobičajeno u detinjstvu, pomaljaju se nova interesovanja, obrisi njihovih novih crta ličnosti i nagoni koje nije lako kontrolisati u tom dobu, kao i pojačana potreba za osamostaljivanjem i osvajanjem lične slobode.
Uloga očeva u tinejdžerskom uzrastu Očevi imaju mnogo veću ulogu nego što su neki konzervativniji očevi spremni da prihvate. Kulturološki stereotip u našoj kulturi je da je majka okosnica razvoja, što je tačno donekle, ali se u ovom dobu pojačava značaj odnosa sa ocem ili nekom drugom muškom osobom (deda, ujak, brat, rođak, očuh...), koja je zamena za oca, a koji za dete simbolizuje spoljni svet i zaštitu u spoljnom svetu. Moglo bi se reći da je u ovom dobu izgradnja odnosa sa ocem, njegova snaga i stavovi, prisutnost u problemima deteta jako važna, ako ne i presudna, o čemu se jako malo zna i jako malo govori.